Dok neki govore pohvalno o izravnoj naplati i ovrhama putem FINA-e, ima i onih koji se s time ne slažu. Tako Vedran Vidmar, predsjednik HUJO-a, ukazuje na prednosti koje bi došle do izražaja da je u Hrvatskoj zaživjela javnoovršiteljska služba.

Jedna od tih prednosti vezana je uz zaštićena primanja dužnika, kao što su porodiljna naknada, naknada za nezaposlene, dječji doplatak i sl. Da bi se ona izuzela od ovrhe, kako se pokazalo u našoj kratkoj praksi, dužnik tek nakon blokade računa odlazi u FINA-u te popunjava obrazac o primanjima i naknadama koje se izuzimaju od ovrhe, nakon čega FINA obavještava banku koja dužniku otvara poseban račun za uplatu sredstava koja su zaštićena od ovrhe. No Vidmar upozorava da takva procedura ne bi bila potrebna ukoliko bi postojali javni ovršitelji.

'Javni bi ovršitelj još prije izdavanja ovršnog naloga pribavio podatke o svim vrstama dužnikove imovine i zaštićenim prihodima, naknadama i dijelovima plaće, odnosno mirovine, a zatim već u ovršnom nalogu naložio FINA-i da odmah u cijelosti izuzme od ovrhe sva dužnikova zaštićena sredstva. Dakle, dužnici, odnosno građani ne bi morali naknadno obavještavati FINA-u o zaštićenim sredstvima, već bi FINA odmah obavještavala uplatitelje zaštićenih sredstava o potrebi uskrate uplate zaštićenih sredstava na dužnikov račun, a dužnikovoj banci odmah naložila otvaranje zaštićenog računa. Time bi sredstva dužnika
koja su zakonom izuzeta od ovrhe bila zaštićena već od samog početka ovrhe putem FINA-e', naglašava predsjednik HUJO-a.

Vidmar ukazuje i na uštede koje bi imali dužnici da je uvedena javnoovršiteljska služba, točnije ovršni nalog

Prilikom izravne naplate FINA naplaćuje dužniku 100 posto svoje naknade za svaku ovršnu ispravu koja se podnosi na naplatu, pa tako vjerovnik s tri sudske presude ili obračunske liste ne može podnijeti jedan zahtjev za njihovu izravnu naplatu, već mora podnijeti poseban zahtjev za svaku izravnu naplatu na koje FINA dužniku obračunava po jednu naknadu. Nasuprot tome, javni ovršitelj bi izdao jedan ovršni nalog na temelju svih ovršnih isprava koji bi mu vjerovnik podnio na ovrhu, a FINA bi na taj nalog naplatila dužniku samo jednu naknadu, upozorava Vidmar.

Osim ušteda na troškovima ovrha nad pokretninama i nekretninama, za koje tvrdi da bi se kretale od 50 do 90 posto, Vidmar smatra da bi se značajne uštede ostvarile i u slučajevima kada FINA-ina ovrha nad računima i štednim ulozima dužnika ne uspije zbog nedostatka sredstava, što je sve češći slučaj.

'Ako ne bi uspjelo prethodno mirno posredovanje između dužnika i vjerovnika, javni ovršitelj u ovršnom nalogu istovremeno određuje ovrhu na svim vrstama imovine dužnika, dakle računima, štednim ulozima, nekretninama i pokretninama. Stoga ako bi ovrha putem FINA-e bila neuspješna, odmah bi se moglo započeti s ovrhom nad nekretninama i pokretninama dužnika temeljem istog ovršnog naloga, bez dodatnih troškova odvjetničkog sastava prijedloga za promjenu vrste imovine koja je predmet ovrhe', pojašnjava Vidmar.