Nakon 24. veljače 2022. i invazije na Ukrajinu Rusija se suočila s nizom oštrih ekonomskih sankcija Zapada. Prihod od nafte je smanjen, imovina oligarha zamrznuta, a pristup oružju je limitiran. Unatoč tome rusko gospodarstvo nije se urušilo, a rat i dalje bjesni pa se postavlja pitanje je li Zapad precijenio moć sankcija?
Ruske tvornice su u punom pogonu, prodaja nafte i plina relativno je jaka, a industrija je preinačena tako da podržava rat. Čini se da je Vladimir Putin čvrsto ukorijenjen u Kremlju, unatoč nadama da će se ruska elita okrenuti protiv njega kako ekonomski pritisak bude rastao. Zašto međunarodne sankcije nisu natjerale Ruse da se povuku iz Ukrajine? Odgovor se često svodi na dva čimbenika: političku volju i tehničku sposobnost, piše Politico.
Za provedbu raznih sankcija potrebni su pravni, financijski, pa čak i vojni resursi - bilo da se radi o obrani od tužbi ruskih građana čiji je novac zamrznut ili zapošljavanju inspektora u trgovačkim lukama. Ali zemlje koje provode kampanju nemaju uvijek isti fokus, financije ili pravila, zbog čega njena provedba među saveznicima nije uvijek jednostavna. Politika dodatno komplicira stvari: jednoj vladi teško je izvršiti pritisak na drugu da prestane kupovati ruske proizvode ako joj je potrebna suradnja te zemlje na drugim frontovima. Washington ne želi snažno naoružati potencijalnog partnera protiv Kine, poput Indije, a Bruxelles ne želi otuđiti Tursku na Bliskom istoku.
vezane vijesti
'Sankcije i druge ekonomske mjere same po sebi neće donijeti pobjedu u ovom ratu', rekao je Kim Donovan, analitičar pri think tanku Atlantic Council u Washingtonu. Ograničenja teških sankcija također dovode u pitanje zapadni projekt obuzdavanja Rusije nevojnim sredstvima. Ali arhitekti ovih napora savjetuju strpljenje, napominjući da je rusko gospodarstvo teško oštećeno i tvrdeći da ono što Kremlj čini da ga sačuva nije dugoročno održivo.
Visoki dužnosnik administracije američkog predsjednika Joea Bidena istaknuo je da Rusija koristi svoje likvidne rezerve i gura sredstva prema ratnoj ekonomiji na načine koji će naštetiti njezinoj društvenoj stabilnosti. 'Rusija ne može dugo održavati ovu strategiju. I stoga je naš cilj pokušati to otežati i ubrzati tempo da to jednostavno postane neodrživo.'
Čak i dok opravdavaju učinak sankcija, zapadni političari prepoznaju ograničenja ekonomskih kazni. 'Same sankcije nisu dovoljne da Ukrajinu dovedu do pobjede', rekao je novinarima zamjenik ministra financija Wally Adeyemo prošli tjedan, prije nego što su najavljene nove sankcije, dodajući da je 'jedini način' da ukrajinski narod bude uspješan taj 'da mu Kongres osigura financijska sredstva, ali i opremu za daljnju obranu'.
Možda najkritičnije sredstvo koje su Sjedinjene Američke Države i njihovi partneri upotrijebili protiv Rusije su tradicionalne ekonomske sankcije. One su općenito usmjerene na pojedince, kompanije i državna tijela. Također mogu pogoditi financijske institucije, uključujući središnju banku zemlje. Ako, recimo, država X nametne financijske sankcije ruskom oligarhu, to obično znači da građani zemlje X ne mogu poslovati s tim oligarhom i da je njegova imovina u zemlji X zamrznuta.
Kako bi spriječio zaobilazna rješenja, Washington se sve više okreće 'sekundarnim sankcijama'. To omogućuje SAD-u da kazni subjekte sa sjedištem u inozemstvu za poslovanje sa sankcioniranim ruskim subjektima. U prosincu je američki predsjednik Biden izdao izvršnu naredbu koja bi, između ostalog, mogla rezultirati time da strane banke izgube pristup američkom financijskom sustavu ako posluju s ruskim vojno-industrijskim kompleksom. Ministarstvo financija u petak je najavilo dodatne sankcije u okviru ovog ovlaštenja, usmjerene na 26 subjekata u 11 zemalja, uključujući Kinu, Srbiju, Ujedinjene Arapske Emirate i Lihtenštajn.
Mjere su označile agresivno širenje strategije protiv Putina i mogle bi natjerati banke da se pridržavaju pravila. Neki saveznici SAD-a smatraju sekundarne sankcije prekoračenjem ovlasti Washingtona jer bi mogle pogoditi treće strane koje nisu podložne sankcijama. Ipak, mjere nisu ni približno tako stroge kao pravila koja SAD ima protiv Irana, koja kažnjavaju strane banke za transakcije bilo koje vrste s iranskom bankom. Velika rupa u zakonu je izuzeće koje dopušta transakcije povezane s energijom sa sankcioniranim ruskim bankama. Iako je to spriječilo velika previranja na globalnim energetskim tržištima, također je omogućilo da značajna količina kapitala nastavi dolaziti u rusko gospodarstvo.
Korištenje kontrole izvoza kako bi se osiguralo da Rusija ne može nabaviti visokotehnološke artikle za rat bilo je posebno izazovno. Kontrole izvoza osmišljene su da bi joj ograničile pristup određenim vrstama proizvoda, poput mikročipova. Često je takva roba 'dvostruke namjene', što znači da se može koristiti i u civilne i u vojne svrhe. Primjeri uključuju kamione i kombije koji se mogu koristiti za vojnu logistiku ili poluvodiče koji se nalaze u ruskim projektilima i dronovima na bojnom polju. Postoje dva prilično jednostavna načina da Rusija zaobiđe kontrolu izvoza.
Prvi uključuje ponovno označavanje pošiljke u trećoj zemlji - Turska, UAE i Kina su poznati prekršitelji. Zapadna kompanija koja prodaje čip kupcu u UAE-u, naprimjer, trenutno nema obavezu pratiti što se događa s tom robom. Carinarnicama također nedostaju sredstva za takvo praćenje. Drugi način uključuje pretvaranje da će pošiljka putovati kroz Rusiju u središnju Aziju ili Južni Kavkaz, ali proizvodi nikada ne izađu iz Rusije. To se dogodilo prošle godine, kada je finska tvrtka prodala radarsku opremu zračnoj luci u Kazahstanu, ali nije jasno je li oprema - vjerojatno dopremljena kamionom u Rusiju - ikad stigla na odredište.
Izazov leži u provedbi. 'To je stalna igra mačke i miša', rekao je Bill Reinsch, bivši dužnosnik ministarstva trgovine koji sada radi u Centru za strateške i međunarodne studije. 'Konstantna je borba držati korak s tvrtkama koje mijenjaju nazive, gase se i premještaju stvari iz stranke A u stranku B, iz stranke C u stranku D i konačno ih dopreme u Rusiju.'
Nije svaka zemlja koja kupuje ruske proizvode protivnik Washingtona i Bruxellesa. Indija je, primjerice, povećala kupnju ruske nafte. Sjedinjene Američke Države, međutim, nemaju mnogo interesa otuđiti New Delhi. Indija je važna kao partner protiv Kine, stoga je SAD sveo na minimum sve apele vezane uz Rusiju.
'U prvim mjesecima došlo je do dramatičnog pada trgovine između Rusije i njezinih trgovinskih partnera', rekao je Chris Miller iz American Enterprise Institutea, think tanka sa sjedištem u Washingtonu. 'Ali najveći dio te trgovine se oporavio jer je poslovanje samo preusmjereno, primarno preko Kine, ali i Turske, Dubaija i drugih zemalja.'
Klub velikih gospodarstava G7, plus EU i Australija, složio se krajem 2022. o uvođenju ograničenja bez presedana za rusku naftu, odnosno o ograničavanju njezine prodajne cijene na samo 60 dolara po barelu. Taj je potez bio osmišljen kako bi se Moskvu prisililo da nastavi s protokom svojih fosilnih goriva, osiguravajući da globalno energetsko tržište ostane stabilno, a istovremeno da znatno manje zarađuje od nafte.
U početku je to pogodilo i koštalo Rusiju oko 36 milijardi dolara prihoda, što bi inače mogla upotrijebiti za financiranje rata. Međutim učinak je od tada oslabio, a cijena je porasla na 70 do 80 dolara po barelu u posljednjih šest mjeseci. Analitičari upozoravaju da se sada gotovo nijedan barel ruske sirove nafte ne prodaje ispod gornje granice od 60 dolara.
Prema stručnjacima, neadekvatno praćenje transakcija i neuspjeh u suzbijanju onih koji krše pravila potkopali su ovu mjeru, a ruski prihodi od nafte se oporavljaju.
U danima i mjesecima nakon invazije Zapad je barem 10 ruskih banaka uskratio pristup Društvu za svjetsku međubankarsku financijsku telekomunikaciju. SWIFT je sustav za razmjenu poruka koji financijskim institucijama omogućuje komunikaciju o transakcijama, a prekid pristupa bankama reklamiralo se kao velik udarac za Rusiju.
Ali mnogim ruskim bankama, uključujući neke ključne za energetske transakcije, SWIFT nije zabranjen. Prema Atlantskom vijeću, većina ruskih regionalnih i manjih banaka, njih preko 300, još uvijek ima pristup SWIFT-u, što im omogućuje obavljanje prekograničnih plaćanja te transakcija za uvoz i izvoz.
Rusija je tražila alternative. Naprimjer, Kina je oprezna zbog svoje ovisnosti o zapadnim sustavima i posvetila se osmišljavanju vlastitog sustava bankovnih poruka koji bi se natjecao sa SWIFT-om. Ovo još nije pokrenuto, ali Rusi u međuvremenu plaćaju svoj uvoz u kineskim juanima. Oko 20 posto dolazne trgovine 2022. godine plaćeno je u kineskoj valuti, što je porast u odnosu na tri posto godinu ranije. Dakle čak i kad joj je zabranjeno komunicirati sa zapadnim bankama, Rusija pronalazi kanale za poticanje uvoza.
Kao i kod drugih elemenata zapadne kampanje pritiska na Rusiju, mogle bi proći godine prije nego što se shvati pravi učinak zabrane sudjelovanja u sustavu SWIFT, piše Politico.
