Na medijsko otkriće da je posrnulu tvrtku guvernerove supruge, zajedno s kućom u kojoj živi guverner, kupio najmoćniji hrvatski poduzetnik Ivica Todorić, Željko Rohatinski reagirao je skupom kontradiktornih informacija. Nakon što je Večernjaku rekao da nema nikakve veze s prodajom suprugine tvrtke Agrokoru te da se radi o odnosu dviju pravnih osoba, za Novi list bio je odjednom upućen i oboružan brojkama tek je djelomično objasnio neobičan transfer.
Dok je jednom mediju predbacio da istražuje gluposti, drugom se povjerio da je Todorićev Agrokor špeditersku tvrtku njegove supruge, Romah, platio dva milijuna kuna te da je imovina tvrtke uključivala i kuću na Bukovcu u kojoj žive on i njegova supruga. Odmah nakon prodaje tvrtke, Marija Rohatinski je 'Agrokorovim novcem' ponovno kupila istu kuću, kako bi spasila guvernera od podređene pozicije u kojoj bi mu Todorić postao stanodavac.
No, ostaje činjenica da je Todorić ipak stanovito vrijeme bio u prilici tražiti guvernera da plati stanarinu. Koliko je ta situacija potrajala, ne znamo jer javnosti nažalost nisu predočeni precizni podaci o datumima kupoprodajnih ugovora ni o cijeni koju je Agrokor postigao za kuću. Ta operacija još nije provedena ni u zemljišnim knjigama: kao vlasnik kuće na Bukovcu i dalje je upisan prvi vlasnik, izvjesni Anto Stojaković, a tu je i zabilježba koja otkriva da se poduzeće guvernerove supruge bezuspješno pokušalo upisati kao vlasnik. Nakon Agrokorova preuzimanja, možda se i tu stvari pomaknu s mrtve točke.
A zašto su guverner i njegova supruga uopće izveli cijeli taj manevar s kućom koju su evidentno kupili za stanovanje, a ne za poslovni prostor? Je li to izvedeno zato da bi se što bezbolnije prošlo kroz sve porezne zamke? Nažalost, nekoliko poreznih stručnjaka koje smo kontaktirali odbilo nas je jer nikako ne žele biti dovedeni u vezu sa 'slučajem gospodina guvernera'. Drugi su pak pristali govoriti isključivo bez navođenja imena. 'Nije neuobičajeno da hrvatski poduzetnici kupuju privatne nekretnine preko firme', objašnjava nam jedna porezna savjetnica, jer 'amortizacija umanjuje dobit, odnosno poreznu osnovicu tvrtke, a samim time i iznos poreza koji treba platiti'.
Cijeli slučaj posve je nelogičan i sa stajališta kupca: špediterska firma loše je poslovala (u financijskom izvješću za 2010. evidentiran je gubitak od 185 tisuća kuna), a Večernji list problematizira i poslovni interes Agrokora da uoči ulaska u EU kupuje tvrtku specijaliziranu za carinjenje. Odnosno, zašto bi uopće Agrokoru trebala tvrtka poput Romaha? Jedina značajna brojka u bilanci iznosi 2,2 milijuna kuna i nije teško pogoditi da se zapravo radi o kući na Bukovcu. Ako je, dakle, Agrokor kupio tvrtku i platio je dva milijuna, a potom odmah pristao prodati njezin najvredniji dio bivšoj vlasnici, svjedočimo operaciji koja ne može biti na ponos nijednom akteru. Guverner ignorira brojke i u odgovoru Novom listu predstavlja Romah kao perspektivnu tvrtku i Agrokoru posebno atraktivnu 'radi širenja na Daleki istok'.
Za kraj, čemu ponovna preprodaja kuće? Ako je toliko važna obitelji Rohatinski, a jedina je realna vrijednost Romaha, zašto uopće prodati tvrtku? Je li prodana Agrokoru zato što, poput mnogih drugih, nije bila u stanju vraćati kredite u krizi? Romah je, naime, bio opterećen dugoročnim zaduženjem od 5,8 milijuna kuna, koje se provlači još od 2009. godine. Špedicija je godinama poslovala s gubitkom, a prihodi u posljednje vrijeme nisu nadmašivali 600.000 kuna godišnje.
To su samo neka od pitanja koja se nižu nakon neuvjerljivog objašnjenja da je najmoćniji čovjek u zemlji kupio malu špeditersku firmu u gubitku, a sve kako bi pokorio Daleki istok. Ni na jedno od njih Željko Rohatinski nije htio odgovoriti, no i bez svih detalja, jedno je neosporno: zatečen je s najmoćnijim poduzetnikom države u odnosu nedostojnim visoke funkcije guvernera.
