Planetarno popularna internetska stranica pokrenuta je 2005., no njezini šefovi tek su 2012. izjavili da su našli način za profitabilno poslovanje
U digitalnoj današnjici rijetko je koja internetska stranica toliko nezaobilazna kao YouTube. Servis namijenjen objavljivanju i gledanju videosadržaja već godinama, uz Facebook i Google, čini trio najpopularnijih stranica na internetu. Ono što YouTube razlikuje od druge dvije važne mrežne točke jedinstven je rast popularnosti od samog pokretanja.
I Facebook i Google, kao većina drugih popularnih internetskih stranica, krenuli su relativno sporo, da bi im u jednom trenutku popularnost enormno skočila. Facebook je osnovan 2004., no snažan skok broja korisnika došao je tek negdje tri ili četiri godine kasnije; Googleu, pokrenutom 1998. trebalo je još i više da postane gotovo jedini, a svakako dominantan izbor za internetsko pretraživanje.
YouTube su početkom 2005. pokrenula trojica kolega koji su prije toga zajedno radili u PayPalu, kompaniji koja je popularizirala internetsko plaćanje. Steve Chen, Chad Hurley i Jawed Karim prvi su video na stranicama YouTubea objavili 23. travnja 2005. Godinu i pol dana kasnije, kad je YouTube imao sedamdesetak zaposlenih, Google je za vlasništvo tvrtke platio fascinantnih 1,65 milijardi dolara
Stranica je od samog početka bila najpopularniji servis za objavu i gledanje uradaka u formatu videa što je za nju istovremeno bilo prokletstvo koliko i blagoslov. Velika popularnost donijela je i enormne troškove za razvoj i održavanje stranice. No ista ta popularnost bila je dobra šansa za zaradu.
Kao i sve druge internetske stranice čije je korištenje besplatno, a videosadržaj na YouTubeu može objaviti tko god hoće, osnovni poslovni model za financiranje stranice bila je objava reklama uz videoisječke. Strelovit rast broja korisnika bio je dobrim dijelom posljedica mehanizma lake razmjene popularnih videospotova, filmova i serija čiji su vlasnici prava na objavu bile velike producentske kuće, medijski i televizijski konglomerati koji još i danas koče njihovu distribuciju.
Te su se kompanije vrlo brzo pobunile jer od objave videosadržaja na YouTubeu nisu ostvarivale nikakvu zaradu, odnosno smatrale su objavu kršenjem zakona o intelektualnom vlasništvu. YouTubeu je zbog toga nad poslovanjem prvih godina visio mač u vidu prijetnji enormnim tužbama zbog kojih su bili primorani uklanjati sadržaje za koje bi to zatražili vlasnici prava na njihovu objavu.
Dobra ilustracija nezgodnog položaja u kojem se našao YouTube na početku poslovanja može biti izjava Marka Cubana, poznatog američkog bogataša i investitora. Cuban, vlasnik košarkaškog kluba Dallas Mavericks u NBA-u, nekoliko tjedana prije nego što je Google kupio YouTube izjavio je da bi 'tu stranicu mogao kupiti samo idiot'. Cuban je tada predviđao da će YouTube nestati pod teretom tužbi vlasnika autorskih prava na videosadržaje koji su se objavljivali.
Natezanje između YouTubea i medijskih kompanija trajalo je godinama, sve dok nisu sklopljeni ugovori po kojima dio zarade od objave sadržaja zaštićenih autorskim pravima na stranicama pripada i vlasnicima tih prava. Koliko je ta borba bila mukotrpna, pokazuje i izjava Nikesha Arore, tada glavnog poslovnog direktora Googlea, koji je tek 2012. izjavio da je Google pronašao profitabilan poslovni model koji funkcionira za YouTube.
Osim velikih kompanija kroz godine su se na tretman YouTubeu počeli žaliti i obični korisnici. Mnogi od njih su na stranicama objavljivali svoje originalne uratke koji su postali enormno popularni. No od reklama koje su se objavljivale uz te videosadržaje koristi je imao samo YouTube zbog kompliciranog načina na koji je trebalo doći kako bi se ostvarila autorska prava. Strasti su se smirile tek nakon što je prije nekoliko godina YouTube poboljšao sustav kojim je bilo lako monetizirati korisničke originalne videouratke.
Kako Google nikad nije objavljivao zasebne podatke za YouTube, pouzdane brojke nije lako pronaći. Procjenjuje se da YouTube danas ima oko 1,3 milijarde korisnika koji dnevno u prosjeku pogledaju oko pet milijardi videa. Financijski podaci koje je objavio eMarketer.com pokazuju da neto prihodi YouTubea od oglasa posljednjih godina rastu u dvoznamenkastim postocima. Tako su neto prihodi od oglašavanja u 2014. iznosili tri milijarde dolara, godinu kasnije 4,3 milijarde, a ove bi godine trebali dosegnuti 5,2 milijarde dolara. Alphabet, holding kompanija koja je osnovana prije godinu dana i unutar koje danas posluje Google i sve druge njegove kompanije, u prvih devet mjeseci ove godine ostvario je prihode od prodaje od 64,2 milijarde dolara, što pokazuje da YouTube donosi nešto manje od deset posto prihoda.
Tijekom svojeg postojanja YouTube nije imao pravu izravnu konkurenciju. Danas postoji mnogo stranica koje se bave objavom videosadržaja, no nijedna od njih nije uspjela ni izbliza zaprijetiti YouTubeu. Neke od tih stranica su Vimeo, DailyMotion, Vine ili kineski iQIYI, a mnoge među njima pokušavaju se fokusirati na samo neki određeni dio tržišta. Vimeo, recimo, puno pažnje posvećuje kvaliteti sadržaja koji se objavljuju na tim stranicama.
S druge strane, svojevrsna, ali opet nikad potpuna konkurencija YouTubeu su i servisi poput Netflixa, Amazon Videa ili stranice Hulu.com. Sva tri servisa posvećena su samo objavi serija i filmova koji nastaju u produkciji profesionalnih proizvođača. Iako i YouTube na nekim tržištima pruža uslugu gledanja popularnih filmova i serija, u kompaniji se nikad nisu jače posvetili sklapanju ugovora s producentskim kućama o proizvodnji originalnih serija ili filmova isključivo za njih.
Treća kategorija konkurencije su stranice koje su se specijalizirale za prenošenje videosadržaja uživo, poput Ustream.tv ili Livestream.com. YouTube već godinama pokušava popularizirati gledanje sadržaja uživo na svojim stranicama, no ni u tom segmentu ne uspijeva ostvariti dominaciju kao što je to uspio na općem tržištu.
Možda najozbiljniju pravu konkurenciju YouTubeu danas predstavlja Facebook Video. Popularna društvena mreža pokrenula je uslugu objave videosadržaja na svojim stranicama i serverima kako bi izravno konkurirala YouTubeu i time otkinula barem dio tržišnog kolača. Agresivnost kojom su u Facebooku krenuli u promociju i pružanje te svoje usluge najbolje pokazuje koliko se očekuje od tržišta videa u budućnosti.
YouTubeu teško da će netko u skorije vrijeme oduzeti položaj koji ima na tržištu, iako će se u Facebooku svakako potruditi da im barem malo zagorčaju život i poslovanje. No stranica će i dalje morati vrlo pažljivo balansirati i održavati osjetljivu ravnotežu između zahtjeva korisnika koji bi najradije imali besplatan pristup svim sadržajima a da ih ne ometaju reklame, svojih potreba za zaradom i uvijek prijetećih tužbi vlasnika za zaštitu autorskih prava na nepreglednu količinu videosadržaja koji se iz dana u dan gledaju i objavljuju na YouTubeu.