Sascha Halweg ili je hrabar ili lud. On je voditelj restorana Blümchen u Freiburgu i već je uveo 'nepuno radno vrijeme', a svi njegovi radnici zarađuju jednako kao da rade puno radno vrijeme.

'Kolektivni ugovor propisuje tjedno radno vrijeme od 39 sati, a mi radimo 31 sat tjedno za istu plaću', objašnjava. Osnovna ideja bila je privući zaposlenike jer je zbog kroničnog manjka ljudi dobar dio restorana u Njemačkoj već zatvorio vrata. Ključno pitanje koje si je postavio glasilo je: 'Što si mogu priuštiti - izgubiti goste ili više plaćati radnike?'

Nestašica radnika je stvarna prijetnja, i to ne samo u ugostiteljskoj industriji. Prema izračunima Instituta za istraživanje tržišta rada i zanimanja (IAB), više od sedam milijuna radnika napustit će njemačko tržište rada do 2035.

Sindikat IG Metall traži povećanje plaća od 8,5 posto i smanjenje radnog vremena s 35 na 32 sata tjedno - uz potpunu nadoknadu plaće - sve kako bi privukli mlade na rad.

I njemački sindikat vozača vlakova (GDL) također zahtijeva 35 sati rada, uz potpunu nadoknadu plaće u četverodnevnom radnom tjednu za zaposlenike u smjenama.

Prosječno tjedno radno vrijeme svih zaposlenih u Njemačkoj iznosi 34,7 sati, što je relativno malo u usporedbi s ostatkom EU-a.

Prema Saveznom zavodu za statistiku, samo Danci i Nizozemci rade manje, a ekonomisti navode da bi se Nijemci trebali ugledati na Švedsku ili Švicarsku, države u kojima ljudi ne da rade dva sata više svakog tjedna, nego svake godine rade dva tjedna više nego Nijemci.

Prema institutu Ifo, broj zaposlenih u Njemačkoj povećao se s otprilike 40 na 45 milijuna od 1991. godine. Međutim ukupan broj radnih sati ostao je isti tijekom tog razdoblja, rekao je predsjednik instituta Ifo Clemens Fuest u intervjuu za tagesschau.de:

'Tih 45 milijuna rade onoliko koliko je nekad radilo 40 milijuna. Zašto? Odgovor je 'rad na nepuno radno vrijeme'. Oko 29 posto zaposlenih u Njemačkoj radi nepuno radno vrijeme, što je jedan od najvećih udjela u EU. Mnoge žene nisu u potpunosti zaposlene: prosječan radni tjedan zaposlenih žena iznosi 21,4 sata. Ne uvijek zato što to one žele, već često iz obiteljskih razloga - zbog nedostatka opcija za čuvanje djece ili brige o članovima obitelji. S obzirom na ove brojke, zahtjevi sindikata su neutemeljeni', poručuje Fuest.

Oni koji žele raditi četiri umjesto pet dana uz istu plaću morali bi povećati svoju produktivnost za 20 posto - to se čini nerealnim i, samim time, ako bi uspjelo u pojedinim slučajevima, dugoročno bi bi bilo izuzetno nezdravo. U nekim industrijama, poput metalurške, takav rast produktivnosti uopće nije moguć, navode ekonomisti.

Vlasnik restorana Sascha Halweg svjestan je toga da je kraće radno vrijeme moguće u ugostiteljstvu, ali u nekim djelatnostima - nije: 'Dok ja mogu izvući više iz svojih ljudi, vozač vlaka može samo sjediti na svojoj stražnjici i voziti vlak. Povećanje plaće ili kraće radno vrijeme neće poboljšati njegovu izvedbu.'