Porezna uprava često u svojim akcijama kontrole izdavanja računa i provedbe fiskalizacije ističe da se 'bez računa - ne računa'. No, kad su u pitanju poduzetnici, stvari su nešto kompliciranije.

Otkako je 2019. godine uveden Zakon o elektroničkom izdavanju računa, poduzetnicima je propisana obveza izdavanja i primanja elektronskih računa, uz poseban rok čuvanja tih dokumenata zbog porezne promjene i drugih razloga koji su definirani u tom, ali i još nekolicini drugih zakona i pravilnika.

No, kako je u razgovoru za Poslovni dnevnik istaknula Maja Živanović Ivankić, potpredsjednica Hrvatske komore poreznih savjetnika, brojni poduzetnici više vole papire i PDF-ove, nego eRačune i njihovo arhiviranje u posebnom sustavu - eArhivu. To dovodi do nekoliko problema.

'Struka sve više smatra da je najveći uzročnik problema slikovni prikaz eRačuna u PDF obliku koji se šalje uz strukturirani dokument, odnosno pogrešno mišljenje kako je PDF oblik dokumenta zapravo izvornik, pa je u poslovanju poduzetnika to ostala uvriježena praksa kako bi se, koliko toliko, olakšao prijelaz s papirnatog računa na elektronički.

Drugi problem je nastao u manjku edukacije primatelja i pošiljatelja eRačuna, ali i najčešće preopterećenosti knjigovođa koji su trebali biti ključni pokretači promjene navika, rekla bih čak i svijesti, o prednostima koje donosi digitalizirani proces. Ako znamo da je elektronički račun definiran kao račun koji je izdan, poslan i zaprimljen u strukturiranom elektroničkom obliku, a koji omogućuje njegovu automatsku i elektroničku obradu, onda bi trebalo biti jasno da je to XML', govori Živanović Ivankić.

Printanje, skeniranje...

Dodaje da to u praksi znači da poduzetnici, odnosno njihovi računovođe printaju PDF-ove, pa ih potom ručno knjiže i likvidiraju te ga na kraju pospremaju u registratore. Potom ih, kad dođe vrijeme za porezne izvještaje ili kontrolu javne nabave, ponovno vade iz registratora, skeniraju i šalju u PDF formatu.

'Čak i da su zaprimljeni ili poslani elektronički računi pohranjeni u PDF slikovnom obliku eRačuna, a pritom ti dokumenti isprintani i arhivirani u registratoru, ako iste nemaju pohranjene u izvornom obliku, ne poštuju se računovodstveni i porezni propisi, pa se ne može ni dokazati vjerodostojnost pošiljatelja, cjelovitost sadržaja i nepromjenjivost dokumenta u slučaju nadzora', govori porezna savjetnica.

eRačun je, dodaje, uveden kako bi se uštedjelo na papiru, registratorima, tonerima, poštanskim uslugama, pa čak i na nepotrebnom radu. Živanović Ivankić tvrdi da nema prepreke da sve tvrtke u Hrvatskoj uvedu elektroničko poslovanje, što je i cilj europskih direktiva koje smo prihvatili i implementirali u zakonodavstvo.

Moguć odbitak pretporeza, ali i kazne

No, osim ušteda, eRačuni mogu poduzetnicima osigurati i pravo na odbitak pretporeza. Naime, to se pravo, ističe porezna savjetnica, temelji i na posjedovanju vjerodostojne knjigovodstvene isprave, odnosno originala računa. 'Ako je eRačun ispisan i čuva se samo u papirnatom obliku, bez njegovog izvornika, vjerodostojnost takve isprave se ne može potvrditi', ustvrdila je Živanović Ivankić.

Osim što porezni obveznici, odnosno poduzetnici, udruge i druge pravne osobe, gube pravo na odbitak pretporeza po takvom računu, mogu platiti i kaznu zbog kršenja odredbi o čuvanju računa u zakonskim rokovima. Kazne se kreću od 260 do 66.360 eura za pravne osobe. Za ponovljeni prekršaj kazna se može popeti i na 92.900 eura. Fizičke osobe, pak, za isti prekršaj mogu platiti kaznu u iznosu od 130 do 6630 eura.

U usporedbi s tim, eArhiv za malog poduzetnika u prosjeku košta desetak eura. 'Uspostava elektroničkog arhiva za eRačune i druge elektroničke knjigovodstvene isprave je isključiva odgovornost poduzetnika, odnosno odgovorne osobe koja je ovlaštena za zastupanje društva. Nitko tko se ozbiljno bavi biznisom ne smije reći da on ne zna gdje su mu računi ili kako se oni čuvaju jer se time bavi netko treći', ustvrdila je Živanović Ivankić.

Brisanje izvornika

Ovakve kazne bi mogle biti i učestalije, ovisno o poreznom nadzoru. Naime, informacijski posrednik, servis mojeRačun, najavio je brisanje dokumenata primatelja koji nemaju ugovoren eArhiv s 31. ožujkom 2025. godine. To znači da pravne osobe koje neće imati ugovoren eArhiv više neće moći doći do izvornih, odnosno originalnih računa i drugih dokumenata, čime neće imati pravo na odbijanje pretporeza, niti neke druge olakšice, a i teže će moći dokazati naplatu svojih poslova i usluga u sklopu javne nabave.

'Servis mojeRačun ima svako pravo obrisati dokumente koje nisu ugovorno obvezni čuvati. Došla sam do zaključka kako je informacijski posrednik godinama educirao i upozoravao na obvezu čuvanja izvornika, međutim i dalje bilježe preuzimanje isključivo slikovnih prikaza računa, što je potvrda ona dva temeljna problema o kojima sam govorila, zbog čega je odlučio da neće više snositi trošak tuđeg poslovanja.

Koliko znam, dan je i poprilično dugačak rok za preuzimanje arhive povijesnih dokumenata, što je također poštena poslovna praksa, a negativna percepcija se stvorila upravo iz razloga što postoji ogromno nepoznavanje računovodstvenih i poreznih propisa pa subjekti i dalje ne prihvaćaju da su njihove knjigovodstvene isprave isključivo njihova obveza. Dodala bih samo da, kada poduzetnici preuzmu tu svoju eArhivu, obavezno sačuvaju izvornike u XML-u jer sve ostalo nije eRačun u smislu zakonskih propisa', rekla je potpredsjednica Hrvatske komore poreznih savjetnika.

Fiskalizacija 2.0

Najavljene su i izmjene poreznih zakona, koje su u javnosti prozvane Fiskalizacija 2.0. Njome se predviđa implementacija sustava za bezgotovinsko plaćanje upravo putem eRačuna s integriranim eArhivom te naprednog online knjigovodstva u sustavu PDV-a. Time bi Porezna uprava mogla pratiti prikupljanje PDV-a u stvarnom vremenu, ali i olakšanje za knjigovođe, s obzirom na to da brojni porezni izvještaji više neće biti potrebni.

'Procijenjeno je da će prelazak s analognog na eArhiv u gospodarstvu donijeti uštedu od oko 3,25 milijuna eura, što je ujedno pokazatelj koliko poslovni subjekti trenutno troše na troškove koje ne doživljavaju kao trošak. Fiskalizacija 2.0 je jedan od projekta koji se financira kroz NPOO u koji je kao jedan od strateških ciljeva uvrštena zelena i digitalna tranzicija. EU je postavila vrlo jasne ciljeve za sve zemlje članice, između ostaloga, da će se javna uprava digitalizirati 100 posto, a da će 75 posto poduzeća u EU koristiti računalstvo u oblaku, umjetnu inteligenciju i big data.

Kasnije je još dodano da više od 90 posto malih i srednjih poduzetnika mora doseći barem osnovnu razinu digitalnog intenziteta, a to je, kada usporedimo Hrvatsku i ostale članice, primjena eRačuna, eArhiva i ostalih digitalnih usluga koje omogućuju bespapirno poslovanje', zaključila je Maja Živanović Ivankić.