Hrvatski zdravstveni sustav sasvim solidno funkcionira s obzirom na to koliko izdvajamo za zdravlje, može se iščitati iz izvješća Europske komisije o zdravlju i zdravstvenoj zaštiti. S druge strane, zdravstvo nam je suočeno s brojnim problemima zbog neučinkovitih politika i propuštanja nužnih reformi
Nedavno objavljen 'Pregled zdravlja i zdravstvene zaštite' Europske komisije donosi ključne podatke o stanju zdravlja i analizu zdravstvenog sustava za 28 zemalja Europske unije te Island i Norvešku. O pokazateljima zdravlja nacije već smo pisali, a ovdje ćemo se više posvetiti 'krvnoj slici' zdravstvenog sustava.
Analiza Europske komisije polazi od činjenice da su izdaci za zdravstvo u Hrvatskoj među najnižima u Europskoj uniji. Godišnje po stanovniku izdvajamo tek 1241 euro, a zemlje Europske unije u prosjeku izdvajaju više od 2900 eura (prilagođeno paritetu kupovne moći). Osjetno zaostajemo i kada se promatraju relativni pokazatelji. Hrvatska za zdravstvo izdvaja 6,8 posto BDP-a, što je znatno niže od prosjeka Europske unije od 9,8 posto.
vezane vijesti
Unatoč niskoj razini izdvajanja, pristup zdravstvenoj skrbi u Hrvatskoj je dobar, a prijavljeno je relativno malo slučajeva nezadovoljenih zdravstvenih potreba, ističe se u izvješću. Napominje se i da 'košarica zdravstvene zaštite' u Hrvatskoj obuhvaća širok spektar usluga, a udio javnih rashoda u ukupnim zdravstvenim izdacima doseže 83 posto, znatno iznad prosjeka EU-a.
Niska razina izdvajanja izvor je brojnih problema s kojima se suočava hrvatski zdravstveni sustav, a koji se u konačnici odražavaju na financijsku održivost i kvalitetu zdravstvenih usluga. U pregledu se naglašava da samo oko trećine stanovništva plaća doprinose za zdravstveno osiguranje te da su mogućnosti povećanog izdvajanja države ograničene zbog visoke razine javnog duga. U takvim uvjetima sustavu stalno nedostaje novca pa bolnički dugovi kontinuirano rastu.
Iako se za velik broj zdravstvenih usluga naplaćuje participacija, financijski učinci su slabi jer postoje brojni izuzeci kojima su obuhvaćene različite skupine stanovništva.
Osim što nedovoljno izdvaja za zdravstvo, Hrvatska ima nepovoljnu strukturu potrošnje. Naime previše novca odlazi na lijekove i medicinske proizvode, a premalo za dugoročnu zdravstvenu skrb.
Više od trećine (38,8 posto) ukupnih zdravstvenih izdataka odlazi na ambulantne usluge (primarna zaštita i specijalističke pretrage, koje uglavnom pružaju bolnice). Za lijekove i medicinske proizvode otpada čak 23 posto izdataka, što je znatno iznad prosjeka EU-a (18,1 posto).
S druge strane, izdvajanja za dugoročnu njegu starijih i nemoćnih osoba činila su samo 3,1 posto zdravstvenih rashoda, što je znatno niže od prosjeka EU-a od 16,3 posto. U usporedbi s Europskom unijom, hrvatsko zdravstvo je i dalje previše oslonjeno na bolničku skrb te osjetno zaostajemo u izdvajanjima za prevenciju bolesti.
Ionako nizak zdravstveni standard dodatno pogoršavaju organizacijski problemi i nespremnost politike na provođenje nužnih reformi. Ključni problemi s kojima je suočeno Ministarstvo zdravstva su strateško planiranje i financiranje bolnica. Iako je reformiran sustav plaćanja za bolnice, nekoliko pokušaja racionalizacije i restrukturiranja sektora nije dalo rezultate.
Velik problem su i neefikasne međusektorske politike za rješavanje ključnih odrednica lošeg zdravlja koje doprinose visokim stopama smrtnosti od uzroka koji se mogu spriječiti i izliječiti.
Na nedovoljnu kvalitetu zdravstvene skrbi u velikoj mjeri utječe i manjak liječnika i medicinskog osoblja. Hrvatska ima samo 6,6 medicinskih sestara na tisuću stanovnika, a prosjek EU-a je 8,5. Nedostatak liječnika nije toliko izražen jer imamo 3,4 liječnika na tisuću stanovnika u usporedbi s prosjekom EU-a od 3,6.
Gorući problem predstavlja i iseljavanje medicinskih djelatnika. Međutim izvješće otkriva da stanje nije tako alarmantno kao što se ponekad predstavlja u javnosti. Naime, unatoč zabrinutosti zbog potencijalnog iseljavanja, omjer liječnika i medicinskih sestara prema broju stanovnika povećao u razdoblju od 2013. do 2017. godine.
Nizak zdravstveni standard osobito pogađa ugrožene kategorije stanovništva. Siromašniji slojevi i starije osobe teže ostvaruju svoja prava, a najveća je prepreka udaljenost zdravstvenih ustanova i slaba prometna povezanost.
U izvješću se spominju i neki pozitivni koraci, poput uvođenja sustava koji pacijentima za koje postoji sumnja na ozbiljne bolesti (poput raka) omogućuje ubrzan pristup specijalističkoj skrbi nakon upućivanja liječnika opće prakse. Napredak je postignut i u smanjenju prosječne duljine boravka u bolnici, iako je ona i dalje iznad prosjeka EU-a.
