'Nakon detaljnih analiza, promišljanja, svih mogućih pokušaja donesena je odluka da se proizvodnja šećerne repe u 2021. odvija isključivo u Sladorani Županja', rekao je novinarima nakon sastanka s grupom radnika u osječkoj Tvornici šećera Željko Zadro, predsjednik Uprave Hrvatske industrije šećera (HIŠ).

Tvrtka je nastala 2019. godine, a u njoj su se objedinile sve tri hrvatske šećerane, one u Virovitici, Osijeku i Županji. U novom trgovačkom društvu Tvornica šećera Osijek držala je 40 posto udjela, a Viro tvornica šećera i Sladorana zajedno 60 posto.

Zadro je rekao kako su prošle godine imali problem s ugovaranjem hektara.

'Imali smo ukupno 10.500 hektara u Hrvatskoj, 1500 hektara u Mađarskoj. Već tada smo rekli da je to dostatno za jednu šećeranu, ali da ćemo napraviti dodatni napor i izdržati još jednu godinu', objasnio je Zadro te dodao:

'I tada je odlučeno da se prerađuje šećerna repa u Osijeku i Županji. Polagali smo nade u to da će se popraviti i cijena šećera, da ćemo govoriti o nešto više hektara. Nažalost, sjetva je pred vratima, ožujak je tu, ništa se od toga nije dogodilo', rekao je.

Zadro je potom istaknuo kako su sve tri firme od 2014. godine do danas, Viro, Sladorana i Tvornica šećera Osijek, izgubile gotovo milijardu kuna.

'Jednostavno više nemamo ni mogućnosti ni prava raditi gluposti', odgovara nam Zadro, napominjući kako je, koliko god je teško i njima i ljudima koji rade, to bila odluka da bi 'sačuvali barem jednu tvornicu, sačuvali proizvodnju šećerne repe i šećera u Hrvatskoj'.

Na novinarski upit kako je došlo do odabira koja će to biti šećerana, Zadro je objasnio kako su angažirali stranu tvrtku LMC iz Engleske, najpoznatijeg svjetskog konzultanta po pitanju šećera.

'To je zbilja velika odgovornost jer nitko od nas nije imao hrabrosti reći - ova će tvornica raditi, ova neće. Bila je to čista matematika, znači najjeftinije u Hrvatskoj je danas proizvoditi šećer u Županji', odgovara nam Zadro.

U osječkoj šećerani trenutno razgovaraju s ljudima. Kaže kako postoji skupina koja je pred mirovinom te da će oni uzeti otpremnine i otići.

'Dio ljudi nagovaramo da nastave raditi, ali u Županji. Hoćemo li postići dogovor ili ne, vidjet ćemo. Dio ljudi ostat će raditi u Osijeku u skladištu i pakirnici', ističe.

A koliko je siguran nastavak proizvodnje u Županji, pitamo ga:

'Imovina, odnosno sve tri lokacije u Virovitici, Osijeku i Županji, nalazi se u Hrvatskoj industriji šećera, a koja nije u predstečajnoj nagodbi. Sva imovina je u HIŠ-u te može normalno funkcionirati i raditi', kaže Zadro te dodaje kako su prošle godine u dvije šećerane proizveli 120.000 tona, a sada će isto toliko samo u jednoj.

'To bitno mijenja kalkulaciju. Vjerujemo da bismo tim potezom, koliko on ružan i nepopularan bio, sačuvali tu industriju.'

Na upit je li ovo trajno gašenje proizvodnje šećera u Osijeku, Zadro odgovara: 'Nemam pojma. To je najpošteniji odgovor. Ne znam hoće li sutra biti potpisan ugovor s Mercosurom. Njegovim potpisivanjem otvara se mogućnost uvoza sirovog šećera u Hrvatsku. Možemo otvoriti sva tri pogona. Teško mi je reći što će se dogoditi. Predaleko smo od Bruxellesa, premali smo i premalo odlučujemo o svemu tome.'

Ističe kako pokušavaju biti brzi, fleksibilni i prilagođavati se situaciji.

'Nažalost, svu municiju smo ispucali, nemamo više nikakvih zaliha. U 2014. izgubljeno je gotovo milijardu kuna.

Neću ni ponavljati to da je u sva tri pogona uloženo više od milijardu kuna. Od 2002. do 2020. ukupno smo izvezli tri milijuna tona šećera. To je preko dvije milijarde dolara izvoza i zbilja je to bio izvozni proizvod broj jedan. Nažalost, doveli smo se u takvu situaciju da više nemamo pravo na grešku', kaže Zadro, predsjednik Uprave HIŠ-a.

Do sada je na lokaciji Osijek 81 radnik potpisao sporazumni raskid ugovora, uzevši otpremninu.

'Otpremnine su u prosjeku, ovisi koliko tko ima godina, oko 100 tisuća kuna po radniku', kaže Zadro te dodaje kako im trebaju radnici za lokaciju u Županji.

U Osijeku će u silosu i pakirnici ostati raditi oko 30 ljudi na skladišnim pozicijama.

'Mislim da je 90 posto ljudi već našlo poslove. Riječ je o vrhunskim kadrovima. U sustavu Žita će se pronaći mjesto za njih. Ideja je da prvo vidimo tko želi nastaviti raditi u HIŠ-u, a onda ovi ljudi koji to ne žele odlaze na razgovor u Žito', objašnjava.

Ističe kako je 18.000 hektara po šećerani prosjek starih članica EU-a, 12 tisuća hektara onih novih te da je 16.000 hektara po šećerani prosjek koji garantira opstojnost na razini cijene.

'Vjerujemo da s 12 tisuća hektara što u Hrvatskoj, što mađarske šećerne repe možemo imati sigurnu budućnost.'

Napominje da su imali podršku svih velikih kombinata te da su Belje, Vupik, PIK Vinkovci i Žito grupa napravili maksimalan napor s 10.000 hektara, koliko je pod šećernom repom u Hrvatskoj, te da samo oni imaju 6,5 tisuća hektara.

'Nažalost, zbog cijene kukuruza, soje i ječma mali proizvođači nisu zainteresirani za to unatoč zbilja raskošnim poticajima koje je osiguralo Ministarstvo poljoprivrede. To je gotovo tisuću eura po hektaru, ali očito je zarada bolja na drugim kulturama', kaže Zadro.

Napominje kako u Osijeku na zalihama imaju oko 21.000 tona šećera, ne zna koliko je od toga spakirano, ali da do kraja godine radnici imaju siguran posao.

Na novinarski upit kakvi su trenutno trendovi u EU, Zadro kaže:

'Već prošle godine imali smo super trend u veljači. Cijena je krenula malo gore. Onda je došla korona, zatvoreni su svi barovi, restorani, nema većeg korištenja sokova, sve druge agrokulture su otišle gore osim šećerne repe.'

Napominje kako je Europa svojim proizvođačima šećera i šećerne repe dala 5,6 milijardi eura za restrukturiranje te da su upravo zbog toga oni imali snage preživjeti ove udare nakon 2017. godine.

'Odatle crpe snagu, idu s dampinškim cijenama na policama. Mi nismo dobili taj novac. Danas otkupljujemo šećernu repu bez obzira gdje ona bila posijana, u Međimurju, Baranji, Županji, Virovitici... Niti jedan kooperant koji želi sijati šećernu repu nije odbijen. Svi koji imaju mehanizaciju rade za nas', objašnjava dalje.

Ističe kako Mađarska, koja ima 12 milijuna hektara obradivih površina, a Hrvatska milijun, ima samo jednu šećeranu.

Na novinarski upit je li ovo krah šećerne industrije u Hrvatskoj, Zadro kaže: 'Teoretski je čudo da smo izdržali do 2020. To je jedino što mogu reći. Prestanak proizvodnje u Osijeku i Virovitici su vrlo teške odluke, ali jedina odluka koja garantira, koja može zadržati tu proizvodnju u Hrvatskoj. Da ju nismo donijeli, iduće godine bile bi zatvorene sve tri šećerane.'

Napominje kako je Ministarstvo poljoprivrede učinilo sve.

'Posljednje četiri godine, 38 mjeseci u nizu cijena je ispod 350 eura, a to ne pokriva ni cijenu šećerne repe. Sustav poticaja je vrlo izdašan, napravili su šećerni program preko kojega su naši kooperanti imali pravo uzeti traktore, sijačice. Ministarstvo ne znam ni što bih pitao, oni su učinili sve sa svoje strane. Ali interes za šećernom repom ne postoji. S druge strane, 2020. smo prvi put imali viši prinos u Hrvatskoj nego što je prosjek EU-a. Dakle ovi što su ostali vrhunski su proizvođači', kaže Zadro.

Uvjeren je da Hrvatska može sačuvati proizvodnju šećera i šećerne repe.

Na novinarsko pitanje razmišljaju li o prodaji dijela prostora s obzirom na to da se radi o velikim proizvodnim kompleksima, Željko Zadro kaže kako su pozicije u Virovitici i Osijeku ogromne infrastrukture.

'U vlasništvu imamo 17 kilometara pruge i 8,5-megavatne centrale. Možemo proizvoditi struju. Infrastruktura je toliko moćna da se treba dobro promišljati. Možete dovesti bilo koju proizvodnju i nastaviti dalje. No trenutno nemam odgovor što i kako na tim lokacijama, ali sigurno nećemo raditi gluposti', zaključio je Željko Zadro, predsjednik Uprave Hrvatske industrije šećera, razgovor s novinarima u tvorničkom krugu osječke šećerane.