'Doba odgovornosti', kako je to naglasio i američki predsjednik Barack Obama, podrazumijeva ostvarivanje rasta koji bi stvarao nove mogućnosti za siromašne, tehnološki razvoj, mikrofinanciranje i zajmove malim poduzetnicima, trgovinske sporazume korisne za obje strane te pomoć zemljama u razvoju koja bi bile dovoljne za ispunjenje Milenijskih razvojnih ciljeva. Prvi koraci u tom smjeru bili bi dovršetak trgovinskih pregovora u Dohi i snažnija predanost u pružanju obećane pomoći.

Drugi cilj koji ističe Zoellick odgovorna je briga za okoliš na svjetskoj razini, pri čemu ističe važnost potpisivanja sporazuma o klimatskim promjenama čijom se provedbom planira smanjiti emisija ugljičnog dioksida korištenjem novih tehnologija.

Predsjednik Svjetske banke posebno apostrofira financijsku odgovornost o kojoj bi trebalo biti riječi na samitu vodećih gospodarstava G20 u Londonu. Samit bi trebao donijeti sporazum na temelju kojega bi vlade surađivale oko pitanja fiskalne ekspanzije u kontekstu proračunske discipline. Također je potrebno usuglasiti plan čijom bi se provedbom otvorila kreditna tržišta i riješila pitanja nenaplativih zajmova kako bi se banke mogle rekapitalizirati i izbjeći protekcionizam.

Zoellick smatra da bi stare G-skupine vodećih zemalja trebalo proširiti na temelju realnog stanja u svjetskom gospodarstvu. Prvi korak koji bi razvijene zemlje trebale poduzeti jest taj da 0,7 posto svojih stimulativnih paketa izdvoje u fond za siromašne koji bi se koristio za pružanje pomoći ljudima iz zemalja u razvoju kojima je takva pomoć najpotrebnija.

Svjetska banka predviđa da bi pad stopa rasta od jedan posto u zemljama u razvoju otjerao novih 20 milijuna ljudi u zamku siromaštva, nakon što je svjetska financijska kriza već povećala taj broj za 100 milijuna.