Njemački termin spitzenkandidat odnosi se na vodećeg kandidata stranke. Prije nego što je počela kampanja za europske izbore svaka stranačka grupacija u Europskom parlamentu koja okuplja srodne nacionalne stranke, izabrala je i javno obznanila tko će biti njezin spitzenkandidat, neslužbeno lice iza kojeg će voditi svoju izbornu kampanju. No, 'spitzenkandidat' koji osvoji većinu ili osigura formiranje većinske koalicije u Europskom parlamentu nakon europskih izbora postat će predsjednik Europske komisije, ako dobije potvrdu Europskog vijeća kojeg čine šefovi država i vlada članica EU.

Ideja o 'spitzenkandidatu' rodila se kako bi se pokušalo personalizirati europske izbore čime bi se potakao veći interes građana država EU za taj 'paneuropski festival demokracije', ali i kako bi se ojačala uloga Europskog parlamenta, kojeg se do izbora 2014. u široj javnosti uglavnom percipiralo kao mjesto u kojem se preplaćeni političari često bave potpuno promašenim zakonskim rješenjima na pitanja poput zakrivljenosti krastavaca i banana te dopuštenom visinom potpetica za frizerke koja postaju obvezujuća na razini cijele Europske unije.

Grupacije najvećih stranaka u Europarlamentu prvi put su koristile 'spitzenkandidate' na izborima 2014., kada je kao nositelj liste Europske pučke stranke (EPP) za šefa Komisije izabran Jean-Claude Juncker.

Donosimo kratke biografije i zanimljivosti o šest ključnih osoba koje bi idućih pet godina mogle vladati Europskom unijom.

Manfred Weber

Sve relevantne predizborne ankete govore da će Europsku komisiju u idućih pet godina voditi 47-godišnji inženjer iz Bavarske Manfred Weber. On je ujesen prošle godine izrazio namjeru da postane 'spitzenkandidat' Europske pučke stranke (EPP), grupacije stranaka desnog centra čiji su članovi u Europskom parlamentu HDZ i HSS.

Iza Webbera stala je i njemačka kancelarka Angela Merkel, a nakon što je objavio da namjerava biti nositelj liste ove moćne grupe, nitko od stranačkih kolega nije ga izazvao. Weber je visoki dužnosnik Kršćansko-socijalne unije (CSU), bavarske sestrinske stranke CDU-a Angele Merkel. Pristaše ga pak opisuju kao mladog i agilnog političara koji je vrlo popularan u stranci i koji uživa pozitivan imidž kao graditelj koalicije. Politički analitičari ocjenjuju kako Weberu u ovom trenutku krize EU-a zbog izbjeglica ne koristi to što je Nijemac dok drugi ističu da mu ta činjenica ide u korist jer je Njemačka zadnja država članica Unije u rukama pučana.

O Weberu se izvan politike, inače, malo zna, a nedavno je bio gost u našem susjedstvu kada se, s mađarskim premijerom Viktorom Orbanom, odazvao pozivu čelnika Slovenske demokratske stranke Janeza Janše na predizborni kongres te stranke. Weber je tom prilikom upozorio na još uvijek neriješen problem migracija, kazavši kako je potrebno zaštititi granice Europe i njene kršćanske korijene te spriječiti ilegalne migracije, a državama u Africi i na Bliskom istoku, iz kojih migranti dolaze u Europu, pomoći vrstom Marshallova plana, kakvim je SAD nakon Drugog svjetskog rata pomogao europskim državama da stanu na noge. Unatoč nedavnom sastanku s Orbanom, mađarski premijer u ponedjeljak mu je povukao podršku u borbi za čelno mjesto Europske komisije, što je i očekivano nakon što je EPP suspendirao Orbanov Fidesz zbog kršenja načela vladavine prava.

Frans Timmermans

Prvi potpredsjednik Europske komisije Frans Timmermans član je nizozemske Laburističke stranke (PvdA), a od 2012. do 2014. obnašao je dužnost ministra vanjskih poslova Nizozemske. On je 'spitzenkandidat' Stranke europskih socijalista (PES). Kao povjerenik EU-a za bolju regulativu, vladavinu prava i Povelju o temeljnim pravima, često je ulazio u sukobe s vladama koje krše načela EU-a, zbog čega nije pretjerano popularan u Mađarskoj i Poljskoj, a euroskeptici ga nazivaju simbolom kršenja nacionalnog suvereniteta.

Smatra ga se slabim kandidatom jer dolazi iz oporbene stranke - ne vladaju Europskim parlamentom - dok je njegova matična stranka PvdA u Nizozemskoj na parlamentarnim izborima 2017. dobila tek 5,7 posto glasova. Po predviđanjima Reutersa, klub zastupnika socijaldemokrata (S&D) u Europskom parlamentu imat će 141 zastupnika nakon izbora 2019., što je 48 zastupnika manje nego u aktualnom sazivu, stoga teško mogu računati na čelno mjesto Komisije.

Margrethe Vestager

Europski liberali, treća najjača grupacija u parlamentu, nije istaknula 'spitzenkandidata', već nastupa s grupom pojedinaca u kojoj su Guy Verhofstadt (predsjednik liberalne grupe ALDE i bivši premijer Belgije), Nicola Beer (nositelj liste liberala u Njemačkoj), Luis Garicano (potpredsjednik ALDE-a iz Italije), Katalin Cseh (nositeljica liste u Mađarskoj), Violeta Bulc (europska povjerenica za transport i bivša potpredsjednica vlade Slovenije) i Margrethe Vestager, sadašnja europska povjerenica za tržišno natjecanje i zaštitu potrošača.

Vestager je daleko najmoćnije ime u liberalnoj skupini, a u svojem mandatu proslavila se brojnim packama i kaznama američkim korporacijama, kartelima raznih vrsta, automobilskoj industriji i svim ostalim kompanijama koje su prema njenom sudu kršile tržišno natjecanje. Samo Googleu Komisija je odrezala više od dvije milijarde eura kazne zbog zloupotrebe monopola.

Dobro je poznata i u Hrvatskoj. Prošle jeseni 'pokopala' je Vladin plan za spas Uljanika. 'Novac poreznih obveznika ne smije se bacati u vjetar, što znači da plan restrukturiranja mora sadržavati održiv poslovni model. To su, dakle, jednostavna načela, no u detaljima počinju problemi. Ono što smo dosad vidjeli zahtijeva doradu i na tome će se sada raditi', rekla je Vestager tada.

Ska Keller / Bas Eickhout

Europska stranka zelenih / EFA u novom sazivu EU parlamenta računa na oko 60 mandata, a istaknula je dva 'spitzenkandidata': Nizozemca Basa Eickhouta i Njemicu Ska Keller. Keller je puno poznatija u domaćoj javnosti i ističe se po suradnji sa strankom Orah, koju vodi Zorislav Antun Petrović. Keller je i na proteklim EU izborima bila nositeljica liste Zelenih.

Ta je političarka rođena 1981. godine, magistrirala je islamske studije, turkologiju i judaistiku, a u EU parlament ušla je sa samo 27 godina. Posebno se bavi migracijama i borbom protiv korupcije. U svome programu ističe da se bori za Europu koja će moći adresirati globalne probleme poput klimatskih promjena te staviti prosperitet građana ispred mjera štednje. Ne želi, dodaje, Europu žica i granica, već to da su građanske slobode dostupne svakom građaninu. Eickhout u svojim javnim nastupima redovito ističe da će se zauzimati za ekologizaciju gospodarstva, jačanje željezničke infrastrukture i nametanje vlakova kao alternative avionima, osiguravanje pristojnog minimalnog dohotka te uključivanje prava na pobačaj u Povelju Europske unije o temeljnim pravima.

Jan Zahradil

Češki europarlamentarac Jan Zahradil vodeći je kandidat Europskih konzervativaca i reformista (ECR). Ta skupina, kojoj ankete predviđaju 60 mjesta, tj. desetak manje nego što imaju sada i kojoj pripada Ruža Tomašić, osnovana je 2009., kada je britanski premijer David Cameron zaključio da grupacija EPP više ne zastupa ideje torijevaca i drugih europskih demokršćana.

Zahradil kaže kako nema ništa protiv Manfreda Webera ili Fransa Timmermansa, ali i kako taj dvojac predstavlja staru Europu, 'zaslijepljenu' idejom federalizacije. Zahradil je član češke konzervativne Građansko-demokratske stranke (ODS), a njihova kampanja fokusirana je na reformu zakonodavnog tijela Europske unije i zaštitu njezinih vanjskih granica.

Violeta Tomič / Nico Cue

Stranka europske ljevice kao svoje 'spitzenkandidate' imenovala je Slovenku Violetu Tomič i Belgijanca Nicu Cuea koji je bivši glavni tajnik belgijskog sindikata metalskih radnika, a u svome programu ističe da želi zaštititi radnike od globalizacije. Tomič i Cue zalažu se za 'rušenje neoliberalizma političke sredine i populizma desnice'. Poručuju biračima da žele Europu u kojoj će vladati demokracija na svim razinama i 'Europu ljudi, a ne Europu kapitala'. Tomič je rođena u Sarajevu, a u slovenskom parlamentu lani je na listi Ljevice izabrana za svoj drugi mandat. Jedno je od vodećih javnih lica te stranke koja se prema svom programu bori za demokratski socijalizam i smanjenje društvenih razlika te se protivi članstvu Slovenije u NATO-u.

Tomič je diplomirala na Akademiji za kazalište i film u Ljubljani i kasno se počela baviti politikom, ali se po vlastitim tvrdnjama i u mladosti isticala aktivizmom te borbom protiv netolerancije i govora mržnje. Najveću popularnost prije ulaska u politiku, osim na kazališnoj sceni, stekla je kao voditeljica franšizne emisije 'Posljednja karika', koja se dugo emitirala na nacionalnoj televiziji. Tomič je dugo bila u sporu s hrvatskom spisateljicom Vedranom Rudan jer joj je izbjegavala platiti 1600 eura honorara za autorska prava na dramu 'Kurba'. Tomič je Rudan optužila za 'balkanski način poslovanja' jer joj je ova odbila ispostaviti fakturu, a nakon pritiska slovenskih novinara Tomić je popustila i platila 1600 eura.