Ništa nije toliko iscrpljujuće kao vječna prisutnost neriješenog zadatka - zaključio je to još 1886. godine američki filozof i psiholog William James, a u istinost njegovih riječi lako se uvjerio svatko onaj vičan kroničnom odgađanju izvršavanja svojih obaveza.
Prokrastinacija ili odgađanje oblik je ponašanja kojeg karakterizira sklonost ostavljanja nekog neželjenog zadatka za kasnije, unatoč svijesti o negativnim posljedicama koje to odgađanje nosi, sve dok se ne dostigne točka u kojoj osoba doživljava visoku razinu neugode.
vezane vijesti
Prema recentnim istraživanjima, čak 20 posto odraslih osoba priznaje kako je sklono svakodnevno otezati s izvršavanjem onih obaveza koje doživljavaju neugodnima, stresnima ili dosadnima. Međutim, suprotno uvriježenom mišljenju kako se s ovim problemom susreću uglavnom lijeni i nedisciplinirani, znanost demantira tu pretpostavku i tvrdi kako je stvar mnogo složenije prirode.
Ljudi su najčešće skloni odgađati one zadatke koji im izazivaju neugodu odnosno one za koje im je bitno da budu savršeno obavljeni ili za koje sumnjaju da su im dorasli. Predviđanje negativnog ishoda odnosno strah od neuspjeha čest je razlog zbog kojeg osoba odgađa započinjanje rada na nekom zadatku. Tako ispada da je ova navika zapravo više povezana s manjkom samopouzdanja i nesposobnošću upravljanja negativnim emocijama koje nam stvara neka obaveza, nego s lijenošću.
Psiholog dr. Timothy A. Pychyl smatra da odgađanje nastaje zbog uvjerenja da će naše sutrašnje 'ja' bolje odraditi posao odnosno da će se ono osjećati više raspoloženo od našeg današnjeg 'ja'. No, iskustvo govori drugačije. Tako mi najčešće nismo pozitivnije nastrojeni prema obavljanju tog posla sljedećih dana, već ćemo mu uglavnom pristupiti jednako nevoljko, s time da ćemo još imati dodatan teret vremenskog pritiska.
Iako je prokrastinacija potpuno prirodno ljudsko ponašanje koje nam pomaže da se lakše nosimo sa stresom kojeg nam pričinja određeni zadatak, ona je u svojoj biti neugodan osjećaj i često posljedično dovodi do slabijeg uspjeha, onemogućuje usvajanje vještina planiranja koje su nužne za rad i profesionalno napredovanje te nerijetko dovodi do žaljenja za propuštenim prilikama. Također se povezuje s nizom tegoba, od kojih su neke depresivno raspoloženje, nisko samopouzdanje, stres te socijalna anksioznost.
Psiholozi nude nekoliko savjeta koje vam mogu pomoći da lakše prevladate svoju sklonost odgađanju.
Budite manje strogi prema sebi. Iako ovaj savjet isprva djeluje nelogično, istraživanja su pokazala da su osobe sklone odgađanju često ujedno i perfekcionisti, koji oklijevaju s određenim zadatkom iz straha da ga neće odraditi dovoljno kvalitetno čime će iznevjeriti očekivanja okoline. Ako spadate u tu skupinu, nastojte jednostavno započeti i dati sve od sebe, ne očekujući unaprijed izvanserijske rezultate.
Pronađite viši smisao u zadatku koji je pred vama. Razmislite o tome koliko će njegovo dovršavanje biti dragocjeno za vaš osobni rast ili sreću. To će vam pomoći da se osjećate povezanije sa zadatkom i motivirati vas da započnete s njegovim izvršavanjem.
Raščlanite kompleksan zadatak na manje dijelove. Složenost određenog zadatka katkad nas paralizira do te mjere da počinjemo sumnjati u svoju sposobnost da ga uspješno izvršimo. Stoga je katkad mudro započeti posao s onim najjednostavnijim koracima jer nam već i mali napredak pruža ohrabrenje za nastavak.
Odaberite mjesto na kojemu ćete imati mira. U današnje vrijeme neprestano nas ometaju mobitel, televizija, obitelj, psi… Kad vas jednom prekinu tijekom rada, puno je teže nastaviti zadatak koji ste konačno započeli. Pronađite si zato miran prostor koji će vam omogućiti dobru koncentraciju i fokusiranost na zadatak.
