Osim zanimanja struke, i posla kojega na mozaicima trenutno obavljaju restauratori, glavno pitanje sada je ono o budućoj prezentaciji jednog od najvažnijih otkrića u Saloni u posljednjih nekoliko desetljeća. Kako sada stvari stoje, mozaici će biti prekriveni staklom, i dobiti zasluženo mjesto u budućem gradskom kulturnom centru zbog kojega su na tom prostoru i počeli radovi koji su doveli do otkrića.

Uz instalacije podnog grijanja, te divan manji mozaik s cvjetovima, glavni 'zgoditak' svakako je veliki mozaik s više ukrasnih detalja, no jedan prikaz posebno je zanimljiv: bogata slika pauna u punom sjaju. Može biti da se nekadašnji, nama danas nepoznati, vlasnik vile jednostavno divio ljepoti te ptice, no po nekim stručnim mišljenjima prikaz pauna može ukazivati i na vrijeme kad je vila izgrađena, dakle u vrijeme ranog kršćanstva, od četvrtog stoljeća nadalje (Salona je napuštena u prvoj polovici sedmog stoljeća). Razlog je iznimno važna simbolika pauna u kršćanskoj religiji. O čemu se radi?

Paunovi se u ranokršćanskoj umjetnosti obično prikazuju kao simbol uskrsnuća i vječnog života. Takvo značenje vjerojatno dolazi iz predkršćanskih religija, od grčke do židovske, u kojima se vjerovalo da se paunovo meso ne raspada ni nakon smrti, pa su ga i oni smatrali simbolom vječnosti. Vjerovanje se prenijelo i na kršćane, koji su ovu pticu prikazivali kao znak Kristovog vječnog postojanja. Sveti Augustin je tu tezu provjerio i u praksi, i bio iznenađen koliko je dugo meso ostalo neraspravnuto. U "Državi božjoj" čak je o svom eksperimentu zapisao: "godinu kasnije ostalo je isto, osim što se osušilo". Sve su to razlozi zbog kojih se tu pticu može vidjeti po katakombama i grobnicama, jer podsjeća vjernike na besmrtnost duše.

U srednjem vijeku to je nadopunjeno zbog toga što paun odbacuje svoje perje svake godine, a novo izraste još ljepše od prethodno. Tadašnje legende govorile su i da prekrasne boje paunovog perja dolaze od hrane, odnosno da paun može ubiti i pojesti zmije otrovnice, čiji otrov se 'pretvara' u čudesne boje perja. Slično je, vjerovalo se tada, i s Kristom: on umire za nas na križu, potom ustaje iz mrtvih tako što pobijedi zlo dobijajući božanski oblik, i sa zaliječenim ranama. Može se također reći da paun - čija ljepota nije uvijek vidljiva - simbolizira kršćanina koji je vjerovanjem dosegao vječni život, i uskrsnućem pokazao svu svoju veličinu, kao što paun u posebnim prilikama raširi svoj spektakularni rep. Zanimljivo, paunovo šepurenje kasnije - pa i danas - više se uzimalo kao simbol taštine.

Rep pauna nosio je i drugo značenje - 'oči' na njegovim krajevima podsjećale su kršćane na Boga koji sve vidi. Primjerice, stupovi Teodozijevog foruma u Konstantinopolu, današnjem Istanbulu, bili su ukrašeni tim dijelom paunovog repa.

Sada se treba nadati da će se ostvariti najave o prezentaciji i (još važnije) čuvanju ovoga nalaza, da ne doživi sudbinu najpoznatijeg salonitanskog mozaika, prikaza dvaju jelena koji piju vodu i natpisa 'Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za Tobom'. On je, naime, nestao još između dva svjetska rata, i danas postoje samo njegove replike i slike.