Da je Nikola bio u četvrtom stoljeću pokopan u južnoj Turskoj znalo se i dosad, no 700 godina nakon njegove smrti kosti su mu ukradene i prenesene u Bari, pa je točna lokacija grobnice dosad ostala tajnom. Razriješila su je iskopavanja u crkvi Svetog Nikole u turskom gradu Demreu. Ta je crkva izgrađena 520. godine na mjestu starije crkve u kojoj je Nikola služio kao biskup stotinjak godina ranije. U to vrijeme grad je bio poznat po imenu Myra, i bio je popularno odredište za hodočasnike nakon Nikoline smrti 343. godine.

O Nikolinom životu ne zna se naročito puno, no legende su preživjele sva ova stoljeća. Za njega se među ostalim govori da je među ostalim spasio tri djevojke od prostitucije, posjekao stablo opsjednuto demonima, uskrsnuo troje ubijene djece, ali i da se potukao na prvom nikejskom koncilu 325. godine. Naravno, poznat je i po tome što je svoje naslijeđeno bogatstvo anonimno darivao sirotinji, što je i dovelo do današnjeg običaja darivanja na svečev blagdan, ali i do njegove 'pretvorbe' u zapadnjačkog Djeda Mraza ili Djeda Božićnjaka ili kako se već sve naziva. Kako bilo, zna se da je umro u Myri 6. prosinca 343. godine.

Prema rukopisima na latinskom, uglednici iz talijanskog grada Barija odlučili su 1087. oteti iz Myre kosti 'najblaženijeg ispovjednika Kristovog, Nikole'. Plan im je bio probiti se kroz krov crkve i odnijeti svečevo tijelo. U tome su i uspjeli, i odnijeli najveći dio kostura, a u Myri je ostalo tek nekoliko kostiju i razbijeni sarkofag.

Krajem 20. stoljeća krenula su arheološka istraživanja u kasnijoj, a još uvijek drevnoj crkvi Svetog Nikole u Demreu, pa su otkriveni temelji ranije crkve prekrivene debelim slojem pijeska. Nedavno je objavljeno i dosad najvažnije otkriće na tom lokalitetu, lokacija Nikoline grobnice podno freske s prikazom Isusa. Naime, od ranije se zna za Nikolin sarkofag, no da bi prikrili svoje nedjelo 'ekipa' iz Barija je u 11. stoljeću tamo nađene sarkofage nabacala na gomilu. Upravo ta zagonetka, gdje je stajala grobnica, sada riješena. Arheolozi su išli logikom da je grob tako važnog sveca morao biti položen na posebnom mjestu, pa se kao moguća lokacija nametnuo dio s tri apside prekrivene kupolom. Tamo je otkrivena freska na kojoj Isus drži Bibliju u lijevoj ruci, a desnom rukom blagosivlja. Na tlu ispred freske je ploča na kojoj su urezan grčki natpis 'milost', i to bi trebalo biti mjesto gdje je Nikola izvorno bio položen u grob.

U korist toj hipotezi ide oblik same crkve. Kao paralelu, arheolozi su uzeli Baziliku Svetoga groba u Jeruzalemu, koja ima nedovršenu kupolu na vrhu, baš kao crkva Svetog Nikole u Myri. Dapače, kad je ruski car Aleksandar II. obnavljao crkvu 1860., kupola je namjerno ostavljena nedovršena, čime se željela pokazati veza s pričom o Isusovom razapinjanju i uskrsnuću.

Kako je poznato, gradnja novih crkava na mjestu starijih nije ništa neobično. Dapače, činjenica da je na nekom mjestu ranije stajala crkva često je bio razlog za podizanje nove, još od ranog kršćanstva i bizantskih vremena. Tako se sigurno dogodilo i u Myri, odnosno Demreu, gdje je sada razriješena jedna od velikih tajni kršćanske povijesti.