Uz osobne afinitete u snimanju čudesnih paških pejzaža, tu su i najvažniji događaji i specifičnosti Paga - paški sir, paška čipka, solana, suhozidi, iće&piće, lunske masline, lokalna arhitektura, običaji (Stomorina), bura i još mnogo toga. Većina motiva pojavljuje se prvi put u ovoj jedinstvenoj foto-kronologiji posljednjih 45 godina Paga. Zanimljiv je i naslov, koji definira Pag kroz njegove dvije dimenzije, kao grad i kao otok.

Značaj i bogatstvo tema definirali su i impresivan format i obujam knjige, a posebna vrijednost knjige je što otočki ambijent ne portretira stilom starih razglednica, već trajno suvremenim likovnim izrazom ističe najzanimljivije i najljepše aspekte otoka. Ovaj intimni testament gradu i otoku obvezno je štivo svakog ljubitelja Paga i Jadrana uopće, ali i vrhunske fotografije.

Knjiga 'Pagradotok' u siječnju je na natječaju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu izabrana među najljepše oblikovane hrvatskih knjiga u 2021, koje će sudjelovati na međunarodnom natječaju i izložbi 'Best Book Design From All Over the World', u sklopu Sajma knjiga u Leipzigu, te za izložbu 'Book Art International', koja se organizira u sklopu Sajma knjiga u Frankfurtu. O svemu smo porazgovarali s autorom.

Kada se rodila ideja o monografiji i jesu li presudni bili vaši paški korijeni ili raznovrsnost motiva otoka?

- Knjiga je zbroj. Radi se o 45 godina fotografiranja Paga. U njoj je, u emotivnom smislu, uključeno i moje djetinjstvo, bez foto aparata, na koje sam nadovezao svoje amatersko razdoblje bavljenja fotografijom, te zaokružio s razdobljem profesionalizma, nakon 1987. Usudim se reći da se sva ta razdoblja zapravo nimalo ne razlikuju i da je upravo to najveća vrijednost snimljenog materijala, u kojem je potpuno isprepleteno moje ishodište i provedeno vrijeme u tom posebnom ambijentu. Prva jasna vizija o knjizi pojavila mi se 2014, kad sam definirao budući, a sada i realiziran, format 30x30 centimetara, iako se obujam knjige od 228 stranica udvostručio od prvotno zamišljenog. Sad kad je knjiga mukotrpno izašla, mogu samo reći da je prava sreća da nije bilo nekog posebnog naručioca, jer je ovako knjiga beskompromisno realizirana po mojim kriterijima.

Budući su fotografije nastajale u razdoblju duljem od četiri desetljeća, koliko je bilo teško napraviti odabir?

- U listopadu 2021. prebolio sam COVID i u razdoblju rekonvalescencije odlučio pregledati sav snimljeni materijal o Pagu. Od teoretski zamišljenih 160 stranica, knjiga je narasla na 280. Upravo u tom slaganju, jasno je bilo da dizajnerski koncept knjige mogu napraviti samo ja, jer je trebalo kontinuirano misliti o rasporedu i redoslijedu fotografija, kao i preispitivati složeno svakodnevnim listanjem na kompjutoru. Od tih 280 stranica krenuo sam u vlastitu kritičku redukciju i došao do konačnih 228 stranica. Nije bilo lako stalno preispitivati vlastiti odabir, pa su na kraju i neke vrlo važne fotografije ispale iz knjige, unatoč svojoj vrijednosti. Kriterij po kome su slagane u knjigu zapravo je jednostavan - moraju biti pojedinačno dobre, moraju funkcionirati na dvjema rastvorenim stranicama uz drugu fotografiju, moraju funkcionirati u poglavlju, ali i u cijeloj knjizi. Neke pojedinačno odlične fotografije jednostavno se nisu uklapale uz druge. Simbolički sam to sa sobom riješio tako da sam koncem 2021. napravio izložbu 'Škartografije' u ORIS-u i na njoj pokazao dio neuvrštenih fotografija. Važno je napomenuti da je više od 90 posto fotografija snimljeno na filmovima pa je sve to trebalo skenirati. U knjizi se nalazi 370 fotografija. Sve knjige koje sam do sada realizirao u vlastitoj nakladi, a i neke izvan toga koje sam mogao, rezultat su isključivo mojeg autorskog rada u konceptu snimanja i realizacije knjige. Fotografska knjiga je autorsko djelo fotografa, a ne naručioca ili dizajnera. Ne mogu ni zamisliti da nekim kolegama drugi biraju materijal za njihove knjige.

Kod fotografija je izrazito vidljiva likovna dimenzija, što je rijedak slučaj kod monografija mjesta koje obično ciljaju na opisnost i ugođaj. Je li to bila namjera ili je jednostavno rezultat vašeg fotografskog stila?

- Ako promatramo foto-monografije u zadnja tri desetljeća, iako je slično bilo i prije, unatoč hiperprodukciji mogu na prste jedne ruke definirati monografije kojih se rado sjetim. Već mi se puno puta dogodilo da i one koje sam smatrao dobrim, protok vremena učini manje dobrim. Jedna od najružnijih monografija koje sam vidio je o Varaždinu!? Zamislite! Nažalost, sve je to pitanje što iza toga stoji – motiv tiskanja, autori, sponzori… Kad sam se odlučio za moju knjigu o Pagu, odlučio sam da će same fotografije govoriti priču, obzirom na jedinstveni slučaj da isti autor toliko dugo prati određenu lokaciju na takav način. Uz kratak uvodni tekst Peđe Milosavljevića iz 1958, svi su drugi, još kraći, tekstovi moji. Oni iz moje perspektive najkraće objašnjavaju ono što fotografije opisuju. Smatram da danas u doba interneta svatko može naći barem enciklopedijsku dopunu teme koja je prikazana, ako ga baš zanima. Jedini kompromis koji sam učinio sa samim sobom, jest da sam uključio i koju informativniju fotografiju, kao dopunu teme u pojedinom poglavlju. Počevši od naslovnice, želio sam da postoji puno fotografskih zagonetki koje čitaoci trebaju sami pokušati dešifrirati.

Knjiga pokriva sve specifičnosti Paga. Koji su vam osobno najzanimljiviji motivi, odnosno aspekti Paga?

- Umjesto kronološkog ili zemljopisnog redoslijeda slaganja, odlučio sam se za tematska poglavlja, kojih u knjizi ima 20, pri čemu sam miješao male intimne teme i općepoznate teme karakteristične za Pag, kao što su čipka, sir, solana… To je u potpunosti omogućilo miješanje fotografija iz različitih razdoblja snimanja. Uživam u tome da pokazujući teme kojih više nema, na primjer vinograda blizu grada Paga koji su danas zamijenjeni gomilom, na neki način varam one koji ne poznaju današnje stanje. To je ujedno i moj Mediteran kakav je nekad bio. Što se tiče omiljenog, ne pitajte oca koje mu je najdraže dijete, jer vam ne smije reći – prvo. Završno poglavlje knjige je zapravo početak. Dana 1. lipnja 1976, kad još nisam imao niti punu 21 godinu, na prvom ispucanom dijapozitiv filmu Kodachrome 25, snimio sam buru na završetku dana. Taj serijal „Jedan sasvim mokar i slan obalni suton“, od pet dijapozitiva, poslao sam na godišnji natječaj Foto saveza Jugoslavije, gdje su tada prvi put ocjenjivali i dijapozitive, i dobio prvu nagradu. I danas potpisujem sve svoje stare fotografije i na njima ne bih ništa mijenjao.

Vaša je monografija Paga svojevrstan osobni testament u koji ste, osim sebe, uključili i svoju obitelj. Koliko vam je važan taj intimni pristup?

- Simptomatično nerazumijevanje institucija i okoline prisilile su me godinama na realizacije izvan uobičajenih okvira, poput europskih i hrvatskih natječaja i slično. U studenome 2018. izdao sam knjigu „Dubrovnik…“, njezino 3. obnovljeno i dopunjeno izdanje, nakon punih 30 godina bavljenja tom temom. U toj teškoj samostalnoj borbi, bio sam vođen idejom o vrijednostima, ratu, istini... Morao sam ostati suzdržan u svojoj intimnoj ekspresiji da ne narušim objektivnost priče. Zato sam si u knjizi „Pagradotok“ priuštio otvoriti sebe, svoje ishodište, kroz obitelj i, da se poslužim vinskim rječnikom, terroir. Završio sam dugogodišnji fotografski dnevnik, posvećen Pagu, gradu i otoku. Radio sam ju kao da su me, možda negdje odozgor, gledali moji preci, a možda će i tako i nasljednici, i ocjenjivali moj trud i rezultate. Vjerujem da su zadovoljni. Jer, zadovoljan sam i ja. Želim vidjeti i druge, slične knjige o našim gradovima, otocima, regijama i vidjeti gdje je tu moja.