Nisu se samo mistici i religiozni fanatici bavili ovim pitanjem, ono zanima i 'pravu' znanost, samo na drukčijim temeljima. Umjesto pošasti poput bolesti i prirodnih katastrofa, ili pak vjerovanja o božjoj kazni, znanstvenici se više bave potencijalnim rezultatima pretjerane proizvodnje i potrošnje, klimatskim promjenama i sličnim, lakše mjerljivim parametrima.

Jedno takvo predviđanje posebno je intrigantno, jer je dobrim dijelom pogodilo razvoj situacije u posljednjih nekoliko desetljeća. Napravio ga je na poticaj Rimskog kluba informatički pionir i teoretičar Jay Forrester, koji je na uglednom Massachusetts Institute of Technology početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća razvio računalni program World One koji je sintetizirao brojne statističke podatke i zaključio da će svijet kakvoga poznajemo nestati 2040.

World One je na svijet gledao kao na jedinstven sustav, ili - kako se opisivao - 'elektronski pregled našeg ponašanja nakon 1900. i gdje će nas takvo ponašanje odvesti'. Program je stvarao grafikone koji su trebali pokazati trendove u kojem će smjeru svijet ići u sljedećim desetljećima, kombinirajući statističke podatke o stanovništvu, poljoprivrednoj proizvodnji, kvaliteti života, opskrbom prirodnim resursima, zagađenju i tako dalje. Promatranjem takvih grafikona, smatralo se, moglo se vidjeti gdje će se dogoditi neka krizna situacija. Podsjeća, doduše, na grafikone koji su se unaokolo množili i još se množe u pandemiji, ali prije pola stoljeća ovakav pristup bio je revolucionaran, jer su prvi put računala upotrijebljena za ovakvu analizu, umjesto nekog multidisciplinarnog tima. Valja uzeti u obzir da ni kompjuteri ni ljudi te 1972. nisu mogli ni sanjati o slomu komunističkog bloka, stvaranju novih država i potpuno promijenjenoj geopolitici.

Inače, Rimski klub je manje ili više formalna organizacija, više društvo koje okuplja mislioce, utjecajne bivše i sadašnje političare, biznismene, znanstvenike, s misijom 'promicanja razumijevanja globalnih izazova s kojima se čovječanstvo suočava, i predlaže rješenja kroz znanstvenu analizu i komunikaciju'. Sasvim dovoljno da budu jedna od omiljenih meta teoretičara zavjere koji Klub često navode kao jednog od krivaca za sve loše što vidimo oko sebe.

Mnogo analitičara spremno će ustvrditi kako je Forrester začuđujuće precizno predvidio ono što se događalo posljednjih nekoliko desetljeća. Posebno se to odnosi na razinu zagađenja, rast stanovništva Zemlje, pogoršanje kvalitete života i iscrpljivanje prirodnih resursa. Računalo MIT-a bavilo se globalnim procesima nakon 1900., i stvorilo trendove do 2060. Prema zaključcima koje je stroj 'smislio' koristeći unesene podatke, kvalitet života naglo je pao nakon 1940., a u današnje vrijeme nalazimo se po mnogočemu na razini početka 20. stoljeća.

Rimski klub svoj je izvještaj objavio prije točno pola stoljeća u knjizi 'Limits to Growth' ('Granice rasta'), čime su začeli cijelu, danas mnogo zastupljeniju, ideju da rast ne vodi nužno boljitku. Knjiga je u svoje doba izazvala veliku pažnju, prodana je u 12 milijuna primjeraka na 37 jezika. Forrester nije bio među potpisnicima knjige koja je zapravo analiza rezultata njegovog programa, no pred kraj života konačno se izjasnio o cijeloj stvari. U dobi od 98 godina, u posljednjem intervjuu kojeg je dao 2016., rekao je da 'knjiga pogađa bit', ali je pozvao na oprez u djelovanju bez sustavnog promišljanja. O svemu je 2014. snimljen i dokumentarac 'Posljednje upozorenje'

Što su dakle predvidjeli World One i Rimski klub te 1972? Ukazali su da će do 2040. svijet kolabirati nastavi li se rast stanovništva i industrije na tadašnjim razinama. Kao jedna od važnih godina na tom putu navedena je 2020., a sjećamo se kakva je bila cijelom svijetu. Po autorima spomenute knjige, te godine kvaliteta života trebala je dramatično pasti. Naravno da nisu predvidjeli pandemiju, ali sjetimo se što je do pojave COVID-19 bila glavna globalna tema, samo privremeno zanemarena: klimatske promjene.

'Oko 2020. stanje planeta postat će kritično. Ne uradimo li ništa, kvaliteta života past će na nulu. Zagađenje će postati tako ozbiljno da će ljudi od njega umirati, pa će stanovništvo pasti na razinu 1900. Između 2040. i 2050. civilizirani život kakvog poznajemo na našem planetu prestat će postojati'. Tadašnji predsjednik Rimskog kluba Alexander King upozoravao je i da će države prestati postojati, a da će u novom poretku svime upravljati velike korporacije koje će poništiti nacionalne suverenitete.

Kao prevenciju propasti, Rimski klub je sugerirao da države, posebno velike poput SAD-a, smanje svoje apetite u iskorištavanju prirodnih resursa, i da se usmjere na manju potrošnju. Na žalost, to se unatoč svim deklaracijama nije dogodilo. Danas 90 posto ljudi udiše zagađeni zrak, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, koja smatra da se godišnje sedam milijuna smrti može dovesti u vezu sa zagađenjem.

Premda su nas pandemija i ratovi naučili da se u malo toga možemo pouzdati, teorija o kraju civilizacije kakvu smo poznavali za samo dvadesetak godina ne mora biti točna. Dapače, vjerojatno nas čekaju teška vremena, ali nema te teorije - ma koliko pažljivo razmatrala sve podatke - koja može predvidjeti baš svaku varijablu. S druge strane, upozorenje Rimskog kluba ide u pravom smjeru, da rast ne može biti bezgraničan, niti da jamči napredak i boljitak. Dapače, nisu samo zagovarali smanjenje potrošnje resursa, nego i preispitivanje generalnog stava o životu ljudi na Zemlji, posebno kod bogatih zemalja i bogatih ljudi koji su obično previše zauzeti zarađivanjem da bi mislili o budućnosti. A naš planet ima granice do kojih se može iskorištavati.