I nema u tome ničeg neobičnog; naime, neurobiološki mehanizam našeg mozga podešen je na način da za svaki dovršeni (pa čak i nezahtjevan) posao nagrađuje naše tijelo oslobađanjem ugodne kemijske tvari dopamina. A što manje zadataka na kraju dana ostane lebdjeti na papiru, zaključit ćemo kako smo svoje vrijeme efikasno i produktivno iskoristili, čime će i užitak biti potpun.

Čini se kako ova klasična, jednostavna metoda organizacije vremena donosi isključivo benefite jer nam znatno olakšava planiranje i služi kao odličan podsjetnik na sve naše aktualne obaveze. U međuvremenu razvijaju se i brojne njezine digitalne inačice u formi aplikacija koje će vas na razne kreativne načine ohrabrivati u vlastitom natjecanju s pozamašnim nizom zadataka. Na putu do finalne pobjede, na vama je samo da ustrajno i bez oklijevanja izvršavate jedan po jedan.

Ipak, uz brojne koristi koje nam 'to-do' liste pružaju, ovaj alat nipošto nije bez mane jer čini se da kod mnogih izaziva svakodnevne frustracije. Izdvojili smo stoga najčešće zamke koje bi trebalo, u cilju poboljšanja efikasnosti i smanjenja stresa, za početak barem osvijestiti.

Davanje prednosti jednostavnijim ili manje stresnim zadacima

Na prosječnoj 'to-do' listi zadaci uglavnom nisu sortirani po prioritetu ili njihovoj težini, nego su pobrojani onako kako su nam redom padali na pamet. U utrci da ih u što kraćem vremenu riješimo čim više, nerijetko ćemo se najprije posvetiti onim trivijalnim stavkama s popisa, koji za uloženu malu dozu mentalnog i fizičkog napora nude 'brzu nagradu'.

To nas, međutim, u konačnici može dovesti u situaciju da nam ponestane vremena ili energije za hvatanje u koštac s većim izazovima i složenijim zadacima, što će dugoročno rezultirati nezadovoljstvom.

Previše zadataka u premalo vremena

Pri slaganju svoje dnevne liste obaveza svi smo uglavnom vrlo nadahnuti i optimistični, pa na njih natrpamo megalomansku količinu poslova koju u praksi nećemo stići obaviti. Pritom, često smo nerealni u predviđanju trajanja pojedinog zadatka i precjenjujemo svoju brzinu, a ne uzimamo u obzir ni moguće neplanirane situacije.

Stoga će se naši pokušaji da obavimo sve planirano često pokazati uzaludnima, a frustracija zbog neriješenih zadataka proganjat će nas i tijekom onih trenutaka u danu rezerviranih za opuštanje i zabavu.

Stres zbog dugoročno neriješenih zadataka

Na svakoj će se 'to-do' listi naći određene stavke čije izvršavanje uporno odgađamo i ostavljamo 'za bolje dane'. Najčešće se radi o zadacima koji nam iz nekog razloga stvaraju intenzivnu neugodu, iako nisu nužno kompleksni i ne iziskuju puno našeg vremena. Time što ih iz dana u dan uporno prepisujemo i svakog jutra svjedočimo njihovoj egzistenciji na našem popisu, oni prividno dobivaju na težini i složenosti, čime nam postaju sve odbojniji.

Naposljetku će nam biti potrebni nadljudski napori kako bismo se motivirali da ih konačno obavimo.

Neracionalno inzistiranje na obavljanju baš svakog zadatka

U ljudskoj je prirodi osjećati veliko zadovoljstvo kad privedemo kraju ono što smo započeli, a na takvu praksu potiče nas i društvo koje oduvijek nagrađuje i veliča one koji ustraju do samog kraja. Ipak, okolnosti se katkad mijenjaju, uslijed čega neke aktivnosti gube svoj smisao ili njihovo izvršavanje više ne nudi adekvatan benefit. Unatoč tome, brojni će se pojedinci teško odučiti da odustanu od plana koji su si zacrtali, pa čak i kad su svjesni da bi tim potezom ostvarili veću korist.