‘84. se vuče
O moj bože kakvo grozno vrijeme
Gadno stoje stvari moje luče
Ne računaj na mene

Ipak lijepo je bilo te godine…

(Bijelo dugme 'Za Esmu')

Godina se primakla kraju i ponovo nam dođoše dani bora i mahovine, sarme i bakalara, šljokica i petardi, mahnitog šopinga i oblokanog puka.

Savjetnik Mačak voli poslovni duh Božića i Nove Godine, a njegovo pragmatično srce topi se od miline dok snježnim i zlaćanim sprejem po staklu izloga Ureda za izgubljene stvari riše pahulje i znakove za postotak, te piše: Sale, Sconti, Sretno, Sniženje. Zimski sati tekli bi prazno i ugodno kao u pjesmama Franka Sinatre, da nas s vanjske strane izloga, baš kroz krugove nacrtanog % nisu prostrijelile nečije oči.
Taj netko se glasno nakašljao, obrisao blato s čizama i kročio u ured. Predstavio se kao Čovik bez budućnosti

'Čeka san kraj svita ka rješenje svojih problema, al ništa, opet je fula i sad ne znan šta bi i kako dalje, ide još jedna nova godina i usra san se. Prošlost san sprčka, sadašnjost su mi ukrali, a budućnost san izgubija', požalio se Čovik. 'Užasnut san, od brige za sutrašnjicu ne mogu spavat', rekao je i bilo mi ga je žao – činio se kao sasvim običan, solidan lik.

'Možemo li kako pomoć Čoviku?', šapnula sam Mačku.

'Ma možemo kitu, taj, ako nema sadašnjosti, nema ni budućnosti', odgovorio je.

'Gospodine, mislim da se vaša budućnost nalazi u pučkoj kuhinji', rekao je Savjetnik Mačak i otpravio jadnog Čovika preko praga.

Ali ovaj se sutradan pojavio, kao da se ništa nije dogodilo, i pitao s vrata: 'Ima li kakvih novosti? Je li možda netko pronašao budućnost?'

'Nema budućnosti, prijatelju, ne ovdje', otpovrne Mačak. 'Mi smo ti više kao antikvarijat.'

Čovik se na to pokunji i ode.

Već sljedećeg dana imamo što i vidjeti: sve važnije gradske ulice, svi trgovi, bandere, čak i božićni bor na glavnom trgu oblijepljeni oglasima: TRAŽI SE BUDUĆNOST!

Sreli smo ga malo dalje od Ureda za izgubljene stvari, kako kida selotejp zubima i lijepi oglas na rasvjetno tijelo. Tiho je padala ledena noć, a ljudi su u toplim kuhinjama i sobama klopali čupavce, pili jeftini punč ili čaj od šipka, slagali puzzle i jedni drugima masirali stopala. Samo je Čovik željan budućnosti cvokotao na poledici.

'Pa dobro, meštre, zašto si ti tako zapeo za tu budućnost? Nema je, pa šta, život svejedno prolazi', rekao je Savjetnik Mačak.

'Ali, zar niste čuli', panično će Čovik, 'svi smo mi ljudi bez budućnosti, prema najnovijim istraživanjima generacije današnje djece su prve generacije u povijesti čovječanstva koje će živjeti lošije od svojih roditelja.'

'Čekaj, zar mi nismo živjeli u krizi, pa u ratu, pa u poraću, pa u recesiji, otkako smo se rodili sve je nenormalno i ti mi želiš reći da je moguće nešto gore?! Hihihihihi', smijao se slatko Savjetnik Mačak. 'Ekipa u Burkini Faso, ekipa u Albaniji – hoćeš reći da će njihovoj djeci biti gore nego njima?! Hahahhha. Nisu ti, moj prijatelju, ta istraživanja za ovaj dio svijeta…' reče Mačak.

'Mhm, misliš da se to ne odnosi na nas?', upita Čovik.

'Čuj, možda se na todoriće i njihove unuke odnosi, ali to što će njih eventualno pojesti strani kapital i strani todorići, to, prijatelju, nije ni moja ni tvoja briga, sve nam je isto', reče Mačak brišući suze od neobuzdanog smijeha. 'Kod nas je svaka nova generacija počinjala od nule, tako da nema osobitih iznenađenja!'

Čovik ga je pažljivo saslušao, a oči su mu rasle, skoro pa bismo se bili utopili u njima da se nismo malo odmakli u stranu. Onda me uhvatio za ruku i upitao: 'A vi? Mislite li vi da će jednom uistinu doći nova godina ili je ovo tek kraj svijeta koji poznajemo?'

'A dragi Čoviće', rekla sam, 'ovo je barem treći kraj svijeta kakvog smo poznavali otkako znam za sebe i koji nam nestaje pred očima, i svaka nova godina je pomalo nova. Kako bih vam rekla, uvijek postoji mogućnost da najbolje tek dolazi.'

'Mislite?! Hvala vam, hvala vam', stisnuo mi je snažno nadlakticu Čovik koji je strepio da budućnosti nema. Zatim je zamakao iza zgrade zajedno sa svojim oglasima.

'Je sereš', rekao mi je, pak, Savjetnik Mačak. 'Kakva nova godina i novo vrijeme… 21. stoljeće je razočaravajuće glupo, površno, plitko, cinično, retrogradno i antimoderno. Osim toga je i pohlepno, nepravedno, robovlasničko i, što je najgore, posve ravnodušno.'

'Svejedno, rekla sam, ne možeš poreći da postoji mogućnost da najbolje tek dolazi. Najbolji filmovi, knjige, pjesme, najveće ljubavi, najbolji i najhrabriji ljudi, najveći mirotvorci, pravi revolucionari, vrijeme u kojem će ljudska prava postati normalna stvar, slobodni duhovi neće biti kažnjeni zbog onog što pišu i govore, kulturom će se baviti kulturnjaci, a ne manipulatori, trgovci i politikanti, korporacija za diskriminaciju i trgovinu duhovnim dobrima zvana Crkva neće se, u strahu da gubi klijentelu, miješati u školu i politiku, bavit će se kao i Isus pitanjima siromaštva i bratstva među ljudima, politika se neće miješati u svačiji tanjur i postelju, politika neće biti sluškinjica kapitala, banke neće biti legalizirane zločinačke organizacije, srednjostrujaški mediji neće biti trećerazredni proizvođači spina, tajkuni neće postojati, kritizeri se neće prodavati pod kritičare, države će biti uistinu demokratske i tolerirat će svoje kritičare, svjesne da su to najpošteniji ljudi koje imaju, imat ćemo nezavisne ili javne knjižare u svakom gradu, i javne novine, monopol velikih nad malima koji je doveo do monolita i monotonije će nestati, pohlepa koja je dovela do gladi neće postojati ili će uistinu nestati svijet…'

'A jadničice moja, jesi komična. Baš ti je dirljiva ta priča o sjajnoj budućnosti, čini se logična, skoro pa nadohvat ruke… Šteta što izmiče i izmicat će još dugo, predugo, a u međuvremenu ćemo krepat', rekao je Savjetnik Mačak.

'U međuvremenu ćemo raditi na budućnosti, dok ne krepamo. Svaki svakcati dan', rekla sam i uhvatila Mačka šotobraco, pod šapicu.

Oko nas su se popalila blistava svjetla na prozorima, pala je gusta ledena noć, a ljudi su u toplim kuhinjama i sobama klopali čupavce, pili jeftini punč ili čaj od šipka, slagali puzzle, pipkali se i jedni drugima masirali stopala. Za početak, sve to mi se činilo sasvim dobro za ubit vrijeme dok čekamo i čekamo i čekamo budućnost.