Sjećate se one noći u Muzeju suvremene umjetnosti, kada je Kukuriku koalicija slavila pobjedu? Uvijek je važno gledati tko se sve tiska među čestitarima. Neki od njih će kasnije možda negdje iskočiti, u nekakvoj kombinaciji, pa će svima biti jasnije porijeklo nekakvog zahvata.

Drugi će pak ponosno istaknuti da su oni bili simpatizeri, odavno, ali eto, upravo se namjerno nisu gurali, da ne bi bilo poslije tih zlonamjernih interpretacija.

No, poslije noći u Muzeju suvremene umjetnosti, jedan je poduzetnik svoje nepripadanje 'čestitarima' tako antologijski naglasio, da je ušao u noviju hrvatsku povijest pokušavanja distanciranja biznisa od politike. Dragutin Biondić, poduzetnik, vlasnik Heruc grupe, tvrtke koja je obuhvaćala lanac dućana s luksuznom odjećom Heruc galerija, luksuzni hotel Villa Dubrovnik, te Centar banku, ubrzo nakon te slavljeničke noći dao je intervju u kojem je baš naglasio da on nikako nije bio među svim tim ljudima koji su se gurali oko pobjedničke ekipe.
Da on tu nikako ne pripada.

'Da, bio sam u Muzeju suvremene umjetnosti', rekao je Biondić. Ali ujutro! Išao je pogledati izložbu 'Socijalizam i modernost'.

Dok su se ljudi još gurali na biralištima, dok je GONG bdjeo nad pijanim provokatorima na provincijskim glasačkim lokacijama, Dragutin Biondić je tumarao izložbom u lijepom muzejskom prostoru…Gledao je, izgovorio je u intervjuu precizno, kakve su se sve stvari proizvodile u socijalističkoj Jugoslaviji šezdesetih. Emocije koje su ga obuzele među izlošcima otvoreno je podijelio i s novinarkom koja ga je intervjuirala.
'I uhvati vas tuga kada shvatite koliko smo danas daleko od toga', sjetno je poentirao Biondić.

Osim što je naglasio da nije bio na slavljeničkom partiju Kukuriku koalicije, naglasio je da nakon izbora nije kontaktirao ni sa jednim viđenijim političarom pobjedničke ekipe, a onda je još i podebljao: 'Apolitičan sam. I to već godinama'.

Je li uopće išao na biralište tog dana? Je li stigao, ili ga je posve obuzela izložba? Ostat će neotkriveno. Dragutin Biondić se upravo trudio ostaviti dojam da mu je bilo posve svejedno tko će pobijediti.

Takav, samoproglašeno apolitičan, kasnije je u intervjuu doduše podržao novu Vladu i vizionarski spomenuo da će u 'novoj Vladi biti i nekoliko iskusnih, odlučnih i sposobnih ljudi da naprave preokret'.

Je li takav posve apolitičan uopće znao da mu je u tom trenutku upravo ustoličeni prvi potpredsjednik Vlade, Radimir Čačić, zapravo dioničar u Centar banci? Ne osobno, na ime, ali preko ZIF Breze i preko Coninga, Radimir Čačić je bio suvlasnik Centar banke.

Možda je Dragutin Biondić živio u neznanju i blaženoj apolitičnosti.

Kako li mu je to samo uspijevalo: pa i sam otac, Josip Biondić, koji je sudjelovao u nekoliko pretvorbenih i privatizacijski procesa, već je imao kontakte s Radimirom Čačićem. Bio je prijatelj i suradnik Franje Lukovića, koji je također kratko radio u Čačićevom Coningu neposredno prije nego što je zaposjeo čelnu funkciju u Zagrebačkoj banci. Josip Biondić je Heruc kupio menadžerskim kreditom dobivenim u Zabi.

Kako li se u tim kombinacijama samo uspijevalo gajiti ideja o apolitičnosti?

Centar banka se pojavila kao izuzetno važan faktor u operaciji spašavanja tvrtke Coning, ubrzo nakon izbora: tvrtka koja je formalno u vlasništvu Marije Čačić, supruge Radimira Čačića, spašavana je kreditom Croatia osiguranja, dakle, državne tvrtke, a kao jamac pojavila se Biondićeva Centar banka – u kojoj se kao povlašteni dioničar pojavljuje sama tvrtka Coning, ali i ZIF Breza, gdje dionice ima Radimir Čačić.

Slijedi scenarij reanimacije Centar banke, počinje dobivati klijente državne tvrtke, a ubrzo slijedi i dokapitalizacija, preko FGSa Alternative, država je upumpala 48 milijuna kuna.

Banka Dragutina Biondića iznenada je postala čisti politički projekt, trebala je biti jezgro oko kojeg će se okupljati druge male banke pa će one servisirati obrtnike.

A onda je prvi potpredsjednik Radimir Čačić iznenada završio u zatvoru.

Rasplet s Centar bankom upravo pratimo uživo: Češki J&T sada će kupiti dionice Centar banke za 10 kuna, a lani ih je država kroz FGS Alternative plaćala 200 kuna. Država je izgubila, prema grubim računicama, onih uloženih 48 milijuna kuna. Što je to, reći će mnogi.

Ministar Gordan Maras ovih dana trudi se iz petnih žila prikazati proces reanimacije Centar banke kao smisleni zahvat. Naravno, uvalili su mu to, Čačić, Linić, HBOR, ali nema on sad petlje reći da su mu uvalili. Doista, što je to 48 milijuna kuna. Moglo je biti i gore.

Dragutin Biondić, samoproglašeni apolitični poduzetnik i bankar, ljubitelj suvremene umjetnosti, izjavio je da je zadovoljan što u Centar banku ulazi 'češka banka koja posluje po pravilima EU'.

Radimira Čačića trenutno ne možemo čuti. Njegovi fanovi javljaju da mu je dobro u zatvoru, krasno se snašao, propituje se. Navodno je skroman i ljubazan. Političar koji je obilježio prvu fazu vladavine Kukuriku koalicije, koji je ušao u legende po eksplozijama bahatosti, po raznoraznim neslužbenim izvorima javlja da bi se opet vratio u politiku. Te će biti nezamjenjiv u HNS-u, te ima gospodarsku viziju.

Gordan Maras, dok mete pod tepih istinu o Centar banci, postaje svojevrsni suučesnik tog projekta.

Neovisno o tome što je u zatvoru, ova Vlada i dalje želi održati fantaziju o Radimiru Čačiću kao savršenom gospodarskom strategu. Maras čisti za njim. Posprema.

Pa će se provući i Biondić. Zaboravimo tih bačenih 48 milijuna kuna.

Biondić se pak svojim suhim bankarskim izjavama i radošću zbog uvođenja EU pravila poslovanja, opet povlači u to što naziva apolitičnošću. On je samo bankar i poduzetnik. I ništa više. Možda nije primijetio da je Radimir Čačić političar?

Je li to biondićevizam? Biti umrežen s političarima, a kao da nisi? Naravno, budimo oprezni i dalje oko prvog ešalona, onih koji se baš vole pokazati u noći pobjede, ali slučaj Dragutina Biondića surovo nas je podsjetio da i oni koji se sprdaju s prvim ešalonom i te kako mogu biti ozbiljni igrači. I uvijek se nekako provuku.

Asistirat će Maras, ili netko drugi.