Je li u pravu predsjednik Vlade Andrej Plenković nedavno izjavivši 'da se mene pita, ja ne bih ni lipe uložio u kampanju'? Tom je izjavom hrvatski premijer posredno reagirao na rezultate informativno-edukativne kampanje Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo 'Misli na druge – cijepi se'. Kampanja je pokrenuta, kako tumači Zavod, s ciljem pružanja što većeg broja informacija o cjepivu protiv koronavirusne bolesti, njegovim svojstvima i učincima te o mogućim popratnim pojavama nakon cijepljenja i kontraindikacijama za cijepljenje.

Kampanja također informira o organizaciji i načinima provedbe programa cijepljenja za sve građane koji se odluče cijepiti. Nacionalna se kampanja naslonila na zajedničku kampanju Europske unije vezanu uz prevladavanje, kako kaže i Plenković, najveće zdravstvene krize u posljednjih stotinu godina. Ako je cilj aktualne kampanje bio motivirati najmanje 55 posto odraslog stanovništva Hrvatske da se cijepi barem jednom dozom do 1. srpnja ove godine, rezultat nije postignut. U posljednju trećinu mjeseca srpnja Hrvatska ulazi s oko 47 posto cijepljenoga odraslog stanovništva jednom dozom. Naime dosad je na taj način cijepljeno nešto manje od milijun i šesto tisuća stanovnika.

S druge strane, je li predsjednik Republike Zoran Milanović u pravu kada o koronavirusnoj bolesti i dalje govori u kontekstu usporedbe s – karijesom? Karijes je kvarenje zuba uzrokovano djelovanjem kiselina koje proizvode bakterije unutar zubnog plaka kao ostataka hrane, sluzi i stanica. COVID-19 je u mnogobrojnim slučajevima teška virusna infekcija dišnog i ostalih organskih sustava koju uzrokuje virus SARS-CoV-2, a koji do 2019. nije ni bio otkriven među ljudskom populacijom.

Od posljedica ove bolesti u Hrvatskoj je do 18. srpnja preminulo 8238 osoba, a u svijetu četiri milijuna i sto tisuća. Hrvatskom i svijetom upravo se širi dosad najzarazniji soj ovog virusa, nazvan delta, koji je prvo dijagnosticiran u Indiji i odgovoran je za četvrti val pandemije što ne prestaje od kraja 2019. i prvih slučajeva u Kini. Je li karijes dosad na bilo koji način paralizirao svijet? Naravno, i karijes je zdravstveni problem, osobito zna li se da je Hrvatska s Bugarskom na samom začelju Europske unije i kada je riječ o oralnoj higijeni. Možda bi hrvatski šef države bio idealan u nekim zdravstveno manje zahtjevnim vremenima kao promotor upravo higijene zuba.

Do tada je borba protiv pandemije koronavirusne bolesti javnozdravstveni prioritet, a cijepljenje protiv nje, kao zasad najučinkovitija mjera prevencije širenja bolesti i njezinih najtežih oblika, jedno od ključnih društvenih pitanja. Što bi se dogodilo da je, a srećom nije, Hrvatskoj kao prije pedesetak godina zaprijetila epidemija velikih boginja, danas smatranih iskorijenjenima?

Ova iznimno zarazna bolest, čija je smrtnost iznosila i do 30 posto, također je uzrokovana virusom. Njezina posljednja epidemija u Europi zabilježena je na prostoru bivše Jugoslavije u proljeće 1972., kada je stanovništvo masovno cijepljeno te je primjerice početkom travnja te godine u samo nekoliko dana u Hrvatskoj cijepljeno čak milijun i šesto tisuća ljudi, upravo onoliko koliko i dosad u sedam mjeseci protiv Covida-19. Pedeset godina napretka medicine omogućilo je da se cjepiva danas sintetiziraju te da dovode do imunog odgovora na drukčije načine. Međutim potreba informiranja i educiranja ljudi o zdravstvenim pitanjima ostaje ista. Neprocjenjiva. Nju je prije gotovo stotinu godina znanstveno i praktično valorizirao jedan od najpoznatijih hrvatskih liječnika u povijesti, prof. dr. Andrija Štampar (1888.-1958.). Za njega je zvanje liječnika uključivalo socijalni rad te sustavno obrazovanje ljudi jer se javno zdravstvo treba temeljiti na načelima obavještavanja i razumijevanja zdravlja.

A sve to košta. I novca i vremena i ljudskog rada. Rad pak zahtijeva, prije svega, znanje te korištenje znanstvenih činjenica. Stoga na pitanje bi li slavni hrvatski liječnik i imenjak aktualnoga hrvatskog premijera odustao od financiranja kampanja u javnom zdravstvu, najbolji odgovor daje njegovo neprestano ulaganje u sve moguće oblike komuniciranja sa stanovništvom u cilju promicanja zdravlja. I dok premijer Andrej Plenković ne bi uložio ni lipe u kampanju za cijepljenje jer ljudi ionako imaju na raspolaganju dovoljno informacija, dr. Andrija Štampar ulagao je svojedobno svaki javno dostupan novčić u svoje pionirske i vizionarske javnozdravstvene kampanje. Hrvatska je u tom smislu u godinama nakon Prvog svjetskog rata koristila tada revolucionarnu upotrebu filma u javnozdravstvenom prosvjećivanju. Dr. Štampar kasnije je postao jednim od utemeljitelja Svjetske zdravstvene organizacije te jedno od najvažnijih imena javnog zdravstva u svijetu. Današnja Hrvatska u usporedbi s ondašnjom u Štamparovo vrijeme u najmanju ruku ne pokazuje nikakav iskorak.

Kada se tomu doda da predsjednik Republike Zoran Milanović u ovom trenutku ključnu medicinsku disciplinu epidemiologiju naziva engleskim pojmom za besmislicu mumbo jumbo, uz naglasak da mu je supruga, prof. dr. Sanja Musić Milanović cijenjena epidemiologinja, vrh hrvatske državne vlasti teško može očekivati da će građani koji dvoje oko cijepljenja pohitati to i učiniti. Vlada je usto pobijedila virus još u svibnju prošle godine te nije jasno protiv čega se sada treba cijepiti. K tome, ministar zdravstva Vili Beroš vlastitim je kontroverzijama odavno prestao biti protupandemijskim junakom, a zaposleni su u njegovu ministarstvu cijepljeni daleko ispod prosjeka zemlje. Kako onda vjerovati porukama? Zato svaku lipu treba uložiti u kampanju ne samo za tumačenje okolnosti cijepljenja nego dugoročno u cilju onoga za što se zalagao Štampar: pitanjem narodnog zdravlja i radom na njegovu unaprjeđenju trebaju se baviti svi, bez razlike, jer je ono od većega ekonomskog nego humanitarnoga značenja.

To bi Hrvatska ponovno mogla iskusiti dobije li njezina obala uskoro crvenu boju kada se radi o incidenciji koronavirusne bolesti. Već je sada osjetno više zaraženih nego u istom razdoblju prošle godine, kada nitko nije bio cijepljen. Epidemiološke su mjere još od prošlogodišnjeg slučaja na Hvaru politički krajnje rastezljive, vrh vlasti ne može biti suglasan ni kada se radi o prioritetnom zdravstvenom pitanju, a dostupnost informacija o kojima govori Plenković u stalnom je srazu s dezinformacijama od kojih nisu imuni ni visokoobrazovani. Napokon, zemlja je u proteklih godinu i pol pogođena ne samo pandemijom, nego i potresima od Zagreba do Petrinje, manifestiravši koliko je vlast učinkovita u njihovoj sanaciji. I dok su u Češkoj nakon katastrofalnog tornada u samo nekoliko dana otpočeli obnovu stradalog područja, potresom pogođeni dio Hrvatske mjesecima je potvrda da ne postoji baš nikakav učinkovit sustav obnove. Tako je u Hrvatskoj krizno upravljanje podjednako loše kao i ono izvan krize. Neovisno o tome je li uzročnik krize virus ili potres, simptome osjeća cijelo stanovništvo u zemlji čija vlast nije uspjela sačuvati ni Imunološki zavod.

Ako je, prema Milanoviću, epidemiologija mumbo jumbo, tko je onda autoritet u ovoj situaciji? Malo se koga može prisiliti na bilo što, osim ako nije riječ o zakonskoj obvezi, ali i dalje postoji širok prostor informiranja i motiviranja u cilju zajedničke borbe protiv pandemije. Za takvo što treba u prvom redu postojati integritet onih koji šalju poruke. Koronavirusna bolest sigurno nije karijes, ali ako to kaže netko tko prema Ustavu s punim legitimitetom predstavlja zemlju, zašto se i to ne bi poslušalo? Unatoč svim nesuglasicama koje su odavno postale same sebi svrhom te primjerom uzurpacije javnog prostora i interesa u cilju privatnih animoziteta, prvi ljudi države imaju priliku i obvezu surađivati na rješavanju, ne samo kratkoročno, najvažnijeg problema u zemlji. Zoran Milanović i Andrej Plenković nisu liječnici, ali trebaju poslušati dr. Andriju Štampara kako se ne bi dogodilo da zemlja preskupo plati ono što nema cijenu. Ako bi već trebalo štedjeti na kampanjama, onda bi to bilo najbolje učiniti na sljedećim parlamentarnim i predsjedničkim izborima. I to svaku lipu.