Američki studenti nižih godina su se tijekom Vijetnamskoga rata bili angažirali u prosvjednim i informativnim akcijama koje su zahtijevale snižavanje dobne granice za glasovanje s 21 na 18. Argument je glasio – ako su američki mladići s 18 dovoljno stari za dobiti vojni poziv, bili su dovoljni stari, zajedno sa svojim vršnjakinjama, i za to ubaciti listić u glasačku kutiju.

Godine 1971. ratificiran je XVI. amandman na američki ustav kojim je biračko pravo sniženo na 18. Međutim, za kandidaturu je i dalje potrebno imati navršenih 25 godina za Zastupnički dom, 30 za Senat te 35 za predsjednika republike. Međutim, usprkos tome što je s vremenom ušlo puno mlađih, pa i mladih ljudi u aktivnu politiku te počelo obnašati dužnosti, a prirodna smjena generacija sasvim dobro funkcionira u drugim društvenim sferama, poput poduzetništva i akademske zajednice, ovogodišnji američki predsjednički izbori uvelike su u znaku gerontokracije, odnosno vladavine staraca.

Gerontokracija

Joe Biden je s 81 godinom najstariji demokratski izabrani predsjednik. Usporedbe radi, Putin ima 71, a Xi Jinping 70 godina. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen ima tek 65. Najstariji predsjednik na svijetu je Paul Biya u Kamerunu, kojemu je 91 godina, a na vlasti je od 1982. Na afričkom kontinentu je i najmlađi predsjednik, satnik Ibrahim Traoré (36), koji je na čelo Burkine Faso došao vojnim pučem prije dvije godine. Inače, Donald Trump ima 77 godina, Chuck Schumer, vođa demokratske većine u Senatu ima 73, a Mitch McConnell, vođa republikanskih senatora star je 82 godine. U Zastupničkom domu je u pravilu niži prosjek godina, vođa republikanske većine Steve Scalise ima 58, a Hakeem Jeffries iz demokratske manjine 53.

Demokrati i metenje pod tepih

Nakon što je televizijsko sučeljavanje Bidena i Trumpa zorno pokazalo ono o čemu se govori već godinama, a to je da Biden zbog problema s pamćenjem i koncentracijom više nije sposoban za aktivnu politiku, Demokratska stranka i njeni simpatizeri u javnosti krenuli su otvoreno spekulirati o načinu na koji bi moglo biti moguće u zadnji tren zamijeniti kandidata, kao i o tome tko bi trebao biti zamjenski kandidat. Usprkos tome što je doživio debakl u prvom sučeljavanju (prije svega zbog vlastitog stanja, a ne toliko zbog suparnikovih debatnih vještina), Biden prema uprosječenim nacionalnim anketama zaostaje za Trumpom tek jedan posto. Pa ipak, nakon samoga sučeljavanja dvije trećine ispitanih se izjasnila kako ga ne vidi kao (ponovnog) predsjednika.

Nacionalna konvencija stranke je u drugoj polovici kolovoza u Chicagu, no prema zakonu koji vrijedi u Ohiju, kandidati za predsjednika koji će se naći na glasačkim listićima trebaju biti poznati ranije, tako da je rok ustvari do 7. kolovoza.Biden je odavno osigurao premoćnu većinu delegata koji su sada potvrđeni kao osobe koje će dići ruku za njega na konvenciji.

Tehnički oni nisu zakonsko obvezani glasovati na konvenciji za njega, no u praksi se to od njih očekuje te bi predstavljalo opasan presedan.Da bi se izabralo neku drugu osobu, Biden prvo mora ili sam odustati od kandidature ili dati ostavku na mjesto predsjednika države ili pak biti smijenjen sukladno XXV. amandmanu, prema kojemu, u slučaju da predsjednik nije u stanju obnašati dužnost, nakon većinske odluke kabineta, potpredsjednica Kamala Harris preuzima dužnost.

Problem je, dakako, što Biden i njegova supruga ne pokazuju namjeru odustajanja od dužnosti ili kandidature. Nasuprot tome, krug ljudi blizak predsjedniku te sa značajnim utjecajem na njega, poglavito bivši predsjednik Obama, tek treba donijeti odluku koga podržati kao alternativu – nepopularnu potpredsjednicu Harris koja nema velike šanse za pobjedu ili pak nekoga drugoga. Sada kada su postali svjesni da ne mogu javnosti više nuditi tezu da je Biden sasvim psihofizički sposoban za predsjednik dužnost, čelni demokrati su u izrazitoj panici te će morati što prije iznjedriti novo ime.

Problem je što je pitanje hoće li stranačka konvencija tek tako većinski stati iza nekoga drugoga, bilo da se radi o potpredsjednici Harris ili o nekom od potencijalnih protukandidata (kalifornijski guverner Gavin Newsom ili mišigenska guvernerka Gretchen Whitmer) ili o nekome od njegovih nekadašnjih protukandidata (senator Bernie Sanders ili pak senatorica Elizabeth Warren). Harris uživa nisku popularnost, a i ne bi mogla biti zajednička kandidatkinja s, primjerice, puno popularnijim, Newsomom, budući da oboje dolaze iz iste savezne države. Kao još jedan od potencijalnih kandidata tu je i guverner Illinoisa, izrazito imućni J. B. Pritzker.

Potonji je izdanak poznate poduzetničke obitelji Pritzker koja drži, između ostalog, lanac hotela Hyatt. Uzme li se u obzir da je lijevo krilo Demokratske stranke povezano s protuizraelskim valom prosvjeda na američkim kampusima koje nerijetko prerasta i u protužidovske ispade i napade, Pritzkerov podrijetlo moglo bi biti lakmus-test trenutno uzavrelog raspoloženja među američkim demokratima. Biden je bio prvi katolik u Bijeloj kući kojeg nisu ubili, je li Amerika sazrela za prvog židova na mjestu predsjednika?

Republikanci i plan preobrazbe

Među republikancima, kao i u think tankovima koji su im skloni, već se neko vrijeme bruse konture programskih smjernica koje se želi implementirati u slučaju (ne tako neizglednog) Trumpovog povratka u Bijelu kuću. Službeni Trumpov plan naziva se Agenda 47, a neslužbeni, dugoročniji plan proizašao iz promišljanja ljudi iz Zaklade Heritage, poznat je kao Projekt 2025. Ono što oba programa imaju zajedničko jest pokušaj koncentriranja moći u rukama izvršne vlasti, tj. predsjednika. To je izravno povezano s narativom o borbi protiv „duboke države“.

Preobrazbu se želi postići povećanjem broja političkih imenovanika, smanjivanjem neovisnosti ministarstva pravosuđa i FBI-ja, kao i raznih regulatornih agencija. Predviđen je i veliki zaokret u korist korištenja nafte i plina, poglavito u smislu proširenja eksploatacije naftnog škriljevca te odustajanja o nacionalnih i međunarodnih ciljeva smanjenja ili potpunog eliminiranja emisije stakleničkih plinova. Pored toga, oba programa predviđaju ograničenje uloge središnje države u javnom školstvu, dokidanje afirmativne akcije na sveučilištima te oštar nastavak američkih kulturnih ratova povezanih s pitanjima spolnog odgoja u školama i utjecajem roditelja na nastavni program. Na vanjskopolitičkom planu predviđeno je smanjenje trgovinskog deficita (prvenstveno s Kinom) uvođenjem dodatnih carina i drugih protekcionističkih mehanizama. Također, Trump nastavlja s retoričkom strategijom prema kojoj će zasigurno pobijediti, a ako slučajno izgubi na izborima, to zasigurno mora biti plod izborne prijevare, koju on povezuje s navodnim milijunima nedržavljana koji ostvaruju biračko pravo, kao i u prijevarama pri dopisnom glasovanju.

Globalno vodstvo

Uz rat u Ukrajini i rat Izraela i Hamasa, ali i širi, multilateralni sukob na Bliskom istoku (Iran i saveznici protiv Izraela), prijetnje rata na Pacifiku te krizu vodstva u Europi i Europskoj uniji, zapadni saveznici, okupljeni unutar EU-a i/ili NATO-a, trebaju snažnu i pouzdanu Ameriku. Iz hrvatske perspektive i trusnog jugoistočnoeuropskog susjedstva, postoji jasna želja za administracijom u Washingtonu koja će razumijeti tko su im saveznici, a tko suparnici i remetilačke snage u ovom dijelu Europe, koja će cijeniti ulogu NATO-a te koja neće biti popustljiva prema Moskvi, a pak dovoljno mudra s Pekingom te lukava prema Teheranu.

Američki izbori poslovično traju gotovo dvije godine, od početka kandidacijskog procesa do samih izbora u studenom, a do jeseni ima još vremena, no ono što smo do sada mogli vidjeti ne ulijeva previše povjerenja. S jedne strane je osoba s nedavnom sudskom presudom koja je i u prošlosti dovodila u pitanje legitimnost samog izbornog procesa, a s druge strane je osoba koja više ne vlada sama sobom, već ju na političkom životu održava vrh stranke koji nije na vrijeme proveo smjenu generacija.