Iako će se na lokalnim (i regionalnim) izborima 21. svibnja 2017. u Hrvatskoj odlučivati u 128 gradova, 428 općina i dvadeset županija, u jednom će gradu osvajanje izvršne i predstavničke vlasti značiti puno više od izborne pobjede. To je, naravno, Grad Zagreb koji kao hrvatski glavni grad ima položaj i jedinice lokalne, i jedinice područne (regionalne) samouprave. S gotovo osamsto tisuća stanovnika Zagreb je političko, gospodarsko i kulturno središte zemlje u kojem se, primjerice, nalaze sjedišta više od trećine tvrtki u Hrvatskoj, a u gradu je zaposleno gotovo dvije petine hrvatske radne snage.

Planirani proračunski prihodi Zagreba za 2017. iznose više od 7 milijarda i 248 milijuna kuna, svaka se treća kuna u Hrvatskoj odradi i zaradi u Zagrebu, a jedino Zagreb među svim hrvatskim jedinicama regionalne samouprave s više od osamnaest tisuća eura ima BDP po stanovniku iznad prosjeka članica Europske unije. Pritom je zagrebački BDP po stanovniku gotovo 80% veći od prosjeka Hrvatske. Zagreb je za hrvatske prilike nedvojbeno mjesto u kojem se iznadprosječno dobro živi.

Je li Bandićevoj eri došao kraj?

Misle li tako i Zagrepčani? Vodeći se poznatim obraćanjem biračima Ronalda Reagana iz njegove pobjedničke kampanje o tome žive li bolje danas ili prije četiri godine, i stanovnici hrvatskoga glavnog grada u svibnju ove godine lako mogu donijeti odluku podržavaju li i dalje aktualnog gradonačelnika Milana Bandića ili će mandat za vođenje grada povjeriti nekomu drugom.

U slučaju Milana Bandića neće se vrednovati samo protekle četiri godine na čelu Zagreba, nego punih sedamnaest godina pri čemu je zagrebački gradonačelnik prvih devet godina stolovao kao SDP-ov političar da bi u recentnoj fazi osnovao vlastitu stranku Bandić Milan 365 – Stranku rada i solidarnosti. Tako je sa SDP-om pobjeđivao 2000., 2001., 2005. i 2009., a 2013. sa svojom kandidacijskom listom kao svojevrsnom protostrankom. I 2009. i 2013. uvjerljivo je pobijedio na gradonačelničkim izborima pri čemu su njegovi protukandidati izborili tek prolaz u drugi krug. Hoće li se ista situacija ponoviti i ovog proljeća? Anka Mrak-Taritaš, Sandra Švaljek i Ivan Pernar kao zasad jedini izgledni protukandidati Bandiću tvrde da se njegovo upravljanje Zagrebom bliži kraju.

Pritom treba istaknuti da će osim pobjede na gradonačelničkim izborima podjednako biti važno osvojiti i ključan broj vijećničkih mandata u Skupštini Grada Zagreba. Jer – predstavničko tijelo Zagreba s 51 vijećnikom odlučuje, među ostalim, o jednom od najvažnijih pitanja upravljanja gradom. To je donošenje proračuna kao temeljnog financijskog akta čiji je gradonačelnik predlagatelj, a čije nedonošenje uz posljedično nedonošenje odluke o privremenom financiranju zakonski dovodi do prijevremenih izbora.

De facto HDZ-ov kandidat

Do ove je situacije u Zagrebu moglo doći upravo krajem prošle godine, ali se još jednom pokazalo da je glavni politički saveznik Milanu Bandiću HDZ. I to ne samo proteklih osam godina otkako je zagrebački gradonačelnik izvan SDP-a, nego i ranije. Zato ne čudi da HDZ ni na jednim lokalnim izborima od 2000. do danas nije imao ambicija stvarno ugroziti Bandićev položaj. Milan Bandić je i stilom, i ponašanjem, i ideološkim miksom de facto HDZ-ov kandidat za svaku priliku, pa unatoč povremenim, što stvarnim, što hinjenim, nesporazumima prvi čovjek Zagreba i prva stranka Hrvatske odlično funkcioniraju baš na svim razinama.

Ipak, HDZ dugogodišnjim apstiniranjem od preuzimanja političke odgovornosti za upravljanje hrvatskim glavnim gradom pokazuje da niti ne zna kako obnoviti svoj položaj u Zagrebu kojim je vladao od 1990. do 2000. Umjesto da u Zagrebu ima niz perspektivnih kadrova koji će preko gradske politike stjecati ugled među biračima razvijajući se u nacionalno prepoznatljiva imena, HDZ na razini glavnog grada godinama ima možda najneuspješniju i kontekstualno najneuvjerljiviju podružnicu. Je li moguće da stranka koja višekratno pobjeđuje na nacionalnoj razini tri mjeseca prije lokalnih izbora nema izglednog kandidata ili kandidatkinju za čelno mjesto izvršne vlasti glavnog grada? Osim ako to nije Milan Bandić.

U tom svom transideološkom pozicioniranju između vođenja grada i niza pravosudnih postupaka, zagrebački gradonačelnik pokazuje i da je njegova bivša stranka na razini Zagreba u ponašanju prema biračima vrlo slična HDZ-u. SDP također tri mjeseca prije lokalnih izbora nema vlastitog kandidata za gradonačelnika Zagreba. O tome je još donedavno razmišljao novi predsjednik SDP-a Davor Bernardić, ali je i on shvatio da bi kandidaturom na lokalnim izborima prerano zaključio svoju političku karijeru. Ovako će pričekati do parlamentarnih izbora. U sedam godina vođenja zagrebačkog SDP-a Bernardić je stranku učvrstio u statusu sve neprepoznatljivije oporbe, a danas može biti zahvalan Zoranu Milanoviću što ga je udaljio od gradonačelničkih izbora 2013. i neizbježnog poraza na njima. Milanović je očito zaključio da mu je u tom trenutku u stranci od Davora Bernardića kudikamo veći suparnik Rajko Ostojić. Ostojić je izbore izgubio umjesto Bernardića postavši mu novi saveznik.

Anka je SDP-ov mrak?

Postane li pak HNS-ovka Anka Mrak-Taritaš i SDP-ova kandidatkinja za zagrebačku gradonačelnicu, SDP će posredno priznati još jedan poraz, čak i u slučaju pobjede potpredsjednice HNS-a. Umjesto da Zagreb pretvori u svoju izbornu utvrdu, SDP bez kandidata i bez politike odlazi među sporedne igrače u glavnom gradu nesvjesno trasirajući sličan put i na nacionalnoj razini.

Anka Mrak-Taritaš je pritom od dotad nepoznate ministrice koja je u Vladu ušla nakon prisilnog odlaska Radimira Čačića postala prepoznatljivom političarkom s jasnim ciljem koja, poput Milana Bandića, ima osobno znatno jači položaj među biračima od organizacije iz koje dolazi. I dok bi sraz njih dvoje mogao dovesti do dosad najneizvjesnijih izbora u Zagrebu, zagrebački HDZ i SDP u njima imaju svoje avatare. Problem će nastati shvate li avatari da im oni nisu potrebni.