U srazu za poziciju zagrebačkoga gradonačelnika našli su se predstavnici novih pokoljenja, Tomislav Tomašević (Možemo!/Zagreb je naš!), rođen 1982., Davor Filipović (HDZ), rođen 1984., te Zvonimir Troskot (Most nezavisnih lista), također 1984. godište. Budući da smo se u prethodnoj kolumni pobliže bavili stanjem na političkoj sceni glavnoga grada, ovaj put zanima nas što se događa u preostala tri velika urbana središta u Hrvatskoj.

Novi vjetar nad Kvarnerom

Rijeka slovi kao jedan od rijetkih gradova u kojima je od restauracije višestranačja 1990. godine ista stranka na vlasti. Aktualni gradonačelnik Vojko Obersnel na toj je funkciji od 2000. godine, otkad je čelno mjesto u gradu na Rječini preuzeo od Slavka Linića nakon što je potonji otišao za potpredsjednika u vladi Ivice Račana. Međutim Obersnel se odlučio ne kandidirati za još jedan mandat, već je u 63. godini odabrao političku mirovinu. Kao nova uzdanica u ovoj socijaldemokratskoj utvrdi našao mu se njegov dosadašnji zamjenik Marko Filipović (1980.).

Prijenos štafete pokušat će prekinuti, između ostalog, nekadašnji HDZ-ovac Hrvoje Burić (Nezavisna lista Bura), koji je prije četiri godine u drugom krugu izgubio s 42,7 naspram 55,6 posto (nešto više od četiri tisuće glasova razlike), ali i Katarina Peović, kao i HDZ-ov Josip Ostrogović. Međutim ključni Filipovićev izazivač bivši je ravnatelj riječkog KBC-a Davor Štimac. Iza Štimca, koji prema prvim anketnim podatcima vodi pred ostalim kandidatima, stoji udruga građana, a računa se da će dobiti i potporu stranke Centar saborskog tandema Orešković - Puljak. Premda je cijelo vrijeme bila najveća grupacija u gradskome vijeću, lista SDP-a prije četiri godine oslabila je svoju poziciju, a riječko se predstavničko tijelo značajno fragmentiralo. Nastavi li se takav trend, bit će teško formirati većinu na koju će se moći osloniti novo vodstvo grada.

Kako su posložene karte u Osijeku

Osječki su lokalni izbori uvijek zanimljivi, pa je red da i ovoga proljeća bude tako. Nakon što je Ivan Vrkić (1949.), najmlađi sudionik Hrvatskoga proljeća, najavio da ne želi ići po treći mandat, već otići u političku mirovinu, otvorila se mogućnost za nove i stare aktere za ulazak u borbu za vođenje grada na Dravi. Premda se u ovome trenutku, prije raspisivanja izbora i formalne kandidature, ne može govoriti o točnom ili konačnom broju pretendenata, u osječkom slučaju do sada su se iskristalizirala četiri imena.

SDP je umjesto dosadašnjeg zamjenika gradonačelnika i šefa njihove gradske organizacije Borisa Piližote isturio politički nepoznatoga profesora agronomije Gorana Kušeca. HDZ pak kao svoju uzdanicu vidi predstavnika nove generacije Ivana Radića (1987.), a koji je prvi saborski mandat bio obnašao za vrijeme kratkotrajnog osmog saziva (2015.-2016.), dok je još bio student na osječkom Građevinskom fakultetu. Nasuprot njima nastupa Vladimir Šišljagić, nekadašnji osječko-baranjski župan iz redova HDSSB-a, a sada se natječe u ime stranke Snaga Slavonije i Baranje, nastale nakon frakcijskih sukoba u izvornoj stranci koju je bio osnovao Branimir Glavaš. Naposljetku, kao potencijalni favorit iskočio je ugostitelj i hotelijer Berislav Mlinarević nastupajući na neovisnoj poduzetničkoj platformi te očekujući podršku raznih boja, no za sada uživa javnu potporu Domovinskog pokreta. Nakon raskola HDSSB-a i gubitka čelne pozicije osječko je gradsko vijeće postalo krajnje šaroliko, a nema razloga ne očekivati da takvo neće biti i nakon ovogodišnjih izbora.

Gužva u Splitu

Za razliku od drugih gradova, u Splitu, barem do sada, nikome nije pošlo za rukom dva puta biti gradonačelnikom, a mnogi nisu uspjeli ni izdržati cijeli mandat (doduše u eri prije izravnog izbora). Također, stranke iz čijih bi redova dolazio 'poteštat' redovito se smjenjuju, bez trajnog ukorjenjivanja. Andro Krstulović Opara odustao je od ponovne kandidature zbog zdravstvenih problema te time prokrčio put Vici Mihanoviću, vlasniku cvjećarskog biznisa zaposlenom dug niz godina u lučkoj upravi.

Njemu nasuprot SDP je istaknuo Antu Franića (1983.), koji bi trebao revitalizirati socijaldemokrate u tom gradu nakon odlaska Ive Baldasara. Tu je i Ivica Puljak iz stranke Centar, ali i Siniša Vuco, kandidat HSS-a. Naposljetku, u igru se vraća nekadašnji gradonačelnik Željko Kerum. Za razliku od Rijeke i Osijeka, prije četiri godine gradsko je vijeće u Splitu, sudeći prema odnosima snaga, postalo preglednije i manje fragmentirano nego prethodnih godina. Prema onome što se za sada može razaznati, najjači se sraz očekuje između Mihanovića, koji će HDZ-u pokušati osigurati kontinuitet upravljanja gradom, te Keruma, koji će pokušati biti prvi koji će u trideset i kusur godina dvaput stolovati u Banovini.

U političkoj terminologiji proljećem se počesto označava razdoblje intenzivnog prosvjednog gibanja te posljedičnog preokreta i prevrata postojećeg režima. Premda se barem u nekima od četiri najveća grada već sada naziru više ili manje jasni favoriti, sve ostaje još jako otvoreno. Dvije najveće stranke jedine nude vlastite kandidate u sva četiri slučaja, no obje tek u po dva od četiri grada mogu sa stanovitom dozom sigurnosti tvrditi kako će njihovi kandidati zasigurno ili barem vrlo vjerojatno ući u drugi krug izbora.

Svaki grad ima vlast kakvu zaslužuje, a ovaj put Zagrepčani, Riječani, Osječani i Splićani barem mogu reći kako na raspolaganju imaju cijelu paletu kandidata, svih boja i fela, te kako nema beznadnih pokušaja i unaprijed izgubljenih bitaka jer se karte baš u potpunosti nanovo miješaju.