'Pravo na slobodu izražavanja mišljenja i pravo na mirne prosvjede sastavni su dio demokracije zajamčene Ustavom Republike Hrvatske. Ako prosvjed narušava javni red i mir ili šteti zakonitim interesima trećih, intervencija državnih tijela mora biti razmjerna u odnosu na moguću opasnost koju izaziva prosvjed. Intervencija koja se dogodila ... dovodi u pitanje načelo razmjernosti opsegom prisile koja je uporabljena prema građanima'. Priopćio je to predsjednik Republike Ivo Josipović kad je doznao za policijsku akciju usmjerenu protiv prosvjednika.

No nije se to dogodilo jučer i nema veze s prosvjedima radnika Jadrankamena na Braču, nego se tiče nekih sasvim drugih prosvjeda i neke 'sasvim druge priče'. Priopćenje je to iz veljače 2010, nakon što je policija privela 23 prosvjednika u Varšavskoj. Da mu se to nije slučajno omaklo, nego da je u to vrijeme uistinu bio zabrinut da policija slučajno ne prekorači nužne ovlasti, posvjedočio je i nekoliko mjeseci poslije, kad je, nakon privođenja više od 100 prosvjednika u istoj toj Varšavskoj, upravo iz Splita poručio kako se, 'bez obzira ima li zakonske osnove za policijskom intervencijom, mora voditi računa o razmjernosti u postupanju prema građanima', otvoreno pozvavši policiju 'da ne primjenjuje prisilu ako nema aktivnog otpora i nasilja od strane prosvjednika'.

Što predsjednik Josipović misli o jučerašnjoj policijskoj intervenciji na Braču, još uvijek ne znamo. U vrijeme njenog trajanja bio je zauzet davanjem potpore organizatorima predstojeće gay parade u Splitu, a potom se, u ugodnoj atmosferi domjenka za novinare na Pantovčaku u povodu Dana slobode medija, zauzimao za slobodu govora. Baš negdje u to vrijeme policija je privodila Supetranku Željanu Maričić. Njen je glavni krimen, kako se čini, bio taj što je u tamošnjemu trajektnome pristaništu sa svog otoka ispraćala jake policijske snage držeći u rukama svoj mali medij-transparent na kojemu je, koristeći se baš ustavnim pravom na slobodu govora, 'drsko' napisala: 'Sramite se! Štitite lopove!'.

No dok tako čekamo ocjenu predsjednika Republike o tomu je li desant 300-tinjak policajaca na pitoreskno otočko mjesto koje broji tek nešto više od tisuću i pol stanovnika i uhićenje 10-ak lokalnih sindikalnih aktivista i 'bezimenih' bračkih radnika 'pretjerana uporaba sile', bit će nam korisno još se malo pozabaviti usporedbom reakcija pojedinih aktera na policijsku intervenciju otprije dvije godine u Zagrebu s onom jučerašnjom u Pučišćima na Braču. Tadašnjega je šefa oporbe Zorana Milanovića atmosfera u središtu grada, kako se požalio, podsjećala na prisutnost IRA-e ili PLO-a. Pritom je otvoreno pozivao premijerku Jadranku Kosor 'da pokaže svoju poznatu odvažnost i da zaštiti hrvatske građane, i one koji prosvjeduju u Varšavskoj ulici, bez ulaženja u detalje'. Njega, poručivao je prije dvije godine, uopće ne zanima tadašnji ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko jer je za taj slučaj, smatrao je tada, nadležna upravo premijerka. Sad su njih dvoje u suprotnim ulogama i, začudo, povijest se 'u dlaku' ponavlja. Samo što je jučer ona bila ta koja je u Sabor pozivala njega, poručujući kako je ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić ne zanima, a on (Milanović) je bio taj od kojega jučer 'glasa čuti nije'.

Dakako, i tadašnji je ministar, baš kao i sadašnji, tvrdio kako pretjerane uporabe sile nije bilo, nego je policija tek 'asistirala'. Onda, doduše, na zahtjev Grada Zagreba, a sad na zahtjev Trgovačkog suda. Da apsurd bude još i veći, sadašnji je ministar Ostojić u to vrijeme bio na čelu saborskoga Odbora za nacionalnu sigurnost te je, na zahtjev brojnih udruga civilnoga društva, zatražio i službeno očitovanje policije o opravdanosti intervencije u Varšavskoj. Sad, međutim, civilne udruge i poznati borci za ljudska prava, kojih su prije dvije godine bile pune novine i koji su otvoreno pozivali na ministrovu ostavku, znakovito šute.

Je li to zato što Brač nije Zagreb, a lokalni otočki šljakeri nisu poznati civilni aktivisti, glumci i zagrebački skupštinari pa da njihova prava treba štititi s tako visoke razine? Ili na Braču jednostavno nema takvoga 'kapitalca' poput Bandića, pa nedostaje pravog izazova zbog kojega bi čak i ljudi poput Borisa Šprema i Davora Bernardića hrabro sjeli na asfalt ispred (pre)jakih policijskih snaga, kako su to činili pretprošloga ljeta u Zagrebu? Teško je reći, no nipošto nije teško zaključiti kako se hrvatsko društvo još jednom pokazuje kao društvo dvostrukih mjerila.

Jer oni koji su prije dvije godine u Zagrebu prepoznali treniranje policijske strogoće i ugrožavanje ljudskih prava niti na jučerašnju policijsku intervenciju ne bi smjeli ostati tako nijemi. Ako se medijske natpise kojima se tadašnje aktiviste u Varšavskoj difamiralo kao zgubidane i bezveznjake prepoznavalo kao naručene uratke kojima se štiti interes jednoga tajkuna i političkih moćnika, nisu li onda bar malo sumnjivi i ovi današnji članci kojima se sindikaliste tako učestalo prikazuje kao 'kočničare reformi' koji su izgubili povjerenje javnosti i glavne krivce za propast poduzeća u kojima rade? I nije li znakovito da nakon medijske – i prije dvije godine i sad – tako predvidivo uslijedi i policijska akcija?

Kakvoga bi pak interesa sindikati i radnici imali od propasti poduzeća u kojemu rade i od kojega žive, to potpisniku ovih redaka nikako ne ide u glavu. Još je manje jasno kako je moguće uništiti poduzeće koje ima tako tražen proizvod, kao što ga ima Jadrankamen, koje leži na sirovini koju su još stari Rimljani prije dvije tisuće godina prepoznali kao jedinstvenu u svijetu i u kojemu rade radnici iz klesarske škole sa stoljetnom tradicijom, za koju se priča da nitko tko ju je završio nikad nije ostao bez posla! Ako su radnici stvarno ti koji su bračkom kamenoklesarstvu uspjeli doći glave, možda su stvarno zaslužili da ih se 'policijski goni'. No meni se ipak čini da 'nepoznat netko' policiju već godinama uporno šalje na krive adrese!