Jedan od plakata u očito uspješnoj HDZ-ovoj kampanji za ovogodišnje parlamentarne izbore nosio je poruku 'više digitalizacije, manje korupcije'. Svjesni da je korupciju kakva već desetljećima muči hrvatsko društvo nemoguće iskorijeniti u potpunosti, u HDZ-u su realistično ponudili 'manje korupcije'. Birači su im povjerovali te je stranka pod vodstvom predsjednika i ujedno premijera Andreja Plenkovića postigla u postocima najbolji izborni rezultat od vremena u kojima je HDZ bio istoznačnica za predsjednika Franju Tuđmana.

Dok su tijekom izborne večeri pristizali još uvijek nepotpuni rezultati, bilo je posve jasno da će HDZ kao nikad lakše u protekla dva desetljeća formirati parlamentarnu većinu i sljedeće četiri godine biti ono što je u zemlji od 1990. To je organska politička stranka hrvatske demokratske tranzicije u produženom trajanju. Tako su hrvatski parlamentarni izbori postali svojevrsno 'otvoreno prvenstvo HDZ-a' u kojem stranka gubi izbore samo kada se sama kratkoročno kompromitira. Pritom SDP postaje sve više kraticom za 'slučajno do pobjede'.

HDZ zato ni ove godine nije slučajno pobijedio na izborima za zastupnike u Hrvatskom saboru jer je zahvaljujući izvanrednim okolnostima borbe protiv pandemije COVID-a 19 preokrenuo negativan trend u ispitivanjima javnog mnijenja s početka godine te uz krilaticu 'Sigurna Hrvatska' osigurao nove četiri godine de facto nedodirljive vlasti. Pritom se dogodio kuriozitet da predsjednik HDZ-a, otkako se na hrvatskim parlamentarnim izborima od 2015. koristi preferencijsko glasovanje, nije dobio najveći broj preferencijskih glasova među svojim stranačkim kolegama.

To je pošlo za rukom aktualnom ministru zdravstva, dr. Viliju Berošu koji je u X. izbornoj jedinici osvojio 35.678 glasova, što je ujedno najveći broj glasova među svim kandidatima na ovogodišnjim izborima. Predsjednik stranke i Vlade Andrej Plenković dobio je pak 32.208 glasova. Prije četiri godine prvi je čovjek HDZ-a u istoj izbornoj jedinici osvojio 33.265 glasova, dok je bivši ministar obrane Damir Krstičević u ovogodišnjoj Beroševoj jedinici zavrijedio povjerenje 32.573 birača. Očito se ne želeći isticati u usporedbi s premijerom, Beroš je najveći broj preferencijskih glasova za sebe opravdao izbornom jedinicom u kojoj se natjecao te Plenkovićevim suparnicima u I. izbornoj jedinici. Može li bolje? Ne samo ministar koji se uspješno uhvatio u koštac s koronavirusom, nego i krajnje skroman te lojalan stranački čovjek.

Da postoje izbori za ličnost polovice godine, to bi u Hrvatskoj nesumnjivo bio ministar Beroš. Još krajem siječnja široj javnosti potpuno nepoznat pomoćnik tadašnjeg ministra zdravstva, dr. Milana Kujundžića, koji bi to i ostao da mu prethodnika nisu sustigle nekretninske afere, već početkom srpnja potvrđeno je najpopularniji kandidat na izborima te se mora pravdati zašto je uspješniji i od samog premijera. Ako je itko na hrvatskoj političkoj sceni izvrsno zaplesao s koronavirusom, onda su to HDZ i njegov ministar zdravstva.

Od početka svoje ministarske karijere gotovo nestvarno pristojan, u komunikaciji pomirljiv i statistički konkretan, dr. Vili Beroš u prvim se mjesecima krize nametnuo ne kao stranački kadar, nego kao pravi voditelj resora čiji je interes isključivo – javan. To je u 'karantenskom' travnju potvrdio podjednako nestvaran skok u ispitivanjima javnog mnijenja za donedavno nepoznatog političara. I – cijeli niz kalkulacija o tome koje bi dužnosti popularni ministar uskoro mogao preuzeti.

S obzirom na to da je ona premijerska barem još koju godinu zauzeta, a ona predsjednička tek nedavno na izborima dobila novog nositelja, i u HDZ-u i izvan njega počela se simulirati Beroševa kandidatura na najvažnijim gradonačelničkim izborima u Hrvatskoj. Dakako, onim zagrebačkim. Ne dogodi li se nešto nepredviđeno vezano uz epidemiološku situaciju u zemlji, sljedeći će se lokalni izbori u cijeloj Hrvatskoj održati 16. svibnja 2021. Broj županija, gradova i općina ostaje isti te ne treba sumnjati da će u većini njih, kao i na prošlim izborima 2017., trijumfirati HDZ i njegovi kandidati.

No u najvećim je gradovima Zagrebu, Splitu, Osijeku, pa čak i u Rijeci, situacija daleko od izvjesne, dok je za glavni grad sve manje onih koji vjeruju da bi nekadašnji SDP-ovac, a zatim pouzdani HDZ-ov partner Milan Bandić mogao ponoviti svoje osobne i stranačke pobjede u protekla dva desetljeća. Osobito nakon što je svojim začuđujuće neempatičnim reakcijama nakon potresa, epidemije i poplave, a da se o nefunkcioniranju grada niti ne govori, deklasirao sam sebe.

Može li stoga u početku iznimno empatičan ministar Beroš vratiti HDZ u Zagrebu ondje gdje je bio cijele 1990-e? Sada kada Bandićevo i bandićevsko upravljanje gradom mogu postati prošlošću, a poraženi SDP nema ni volje ni kadrova iznjedriti svoga kandidata nudeći bianco podršku bilo komu tko može pobijediti notornog gradonačelnika. Neposredno nakon Plenkovićeva, HDZ-ova i Beroševa trijumfa na parlamentarnim izborima, uključujući izvrstan rezultat u I. zagrebačkoj jedinici, u kojoj je stranka prvi put pobijedila od 2000., takav se rasplet učinio itekako moguć. Ili barem sama završnica gradonačelničkih izbora u Zagrebu u kojoj bi se sučelili HDZ-ov kandidat i Tomislav Tomašević ispred opcija i birača ujedinjenih protiv dosadašnje koalicije Milana Bandića i HDZ-a.

No HDZ-u će se nakon važne izborne pobjede polako početi događati sve ono što karakterizira vlast koja ni oko sebe, a posebice ne unutar sebe nema kvalitetne osigurače i nadzor vlastite kakvoće. Kako izgleda HDZ-ova malone apsolutna vlast, pokazale su spomenute 1990-e, a ni upravljanje zemljom u vrijeme Ive Sanadera na čelu stranke i Vlade nije bilo ništa transparentnije. Stranka uz minorne koalicijske partnere sa zgarišta nekoć birački respektabilnih HNS-a i HSLS-a te uz uvijek pouzdanog Milorada Pupovca i SDSS, sljedeće četiri godine može raditi što god hoće. Upitni su, kao i uvijek kada je riječ o vlasti u zemlji, znanje i poštenje. I dok su ministru Berošu birači oprostili povremena nesnalaženja na dužnosti te izjavu o virusu kao krivcu za smrti štićenika u jednom splitskom domu za starije i nemoćne, na čijem je čelu ni po čemu stručan stranački antikadar, kako bude kopnjelo sjećanje na herojsko doba borbe protiv pandemije, a njegova se početna uloga transformirala, on će se sve manje percipirati kao iznimka od sustava, a sve više kao – njegov dio.

Potvrdio je to Berošev snimljen i u medije plasiran telefonski razgovor sa zamjenicom ravnatelja zagrebačkog KBC-a Sestre milosrdnice dr. Dijanom Zadravec. U tih je pet minuta zabilježeno sve ono zbog čega su hrvatsko društvo i politika ondje gdje jesu. Naoko nepolitičko pitanje natječaja za izbor ravnatelja jednog KBC-a kao najsloženijeg tipa bolničke ustanove izbacilo je u prvi plan krajnje politička, pa i parapolitička pitanja. Je li, primjerice, premijer ili Andrej, kako ga oboje sugovornika intimistički zovu, blagoslovio koruptivni natječaj što muči dr. Zadravec? Je li izborom v.d. ravnatelja vodstvo stranke, uključujući 'Andreja', nekomu poslao jasnu poruku o čemu govori ministar Beroš? Je li vrh stranke time odabrao put, kako nastavlja ministar, i dokazao da se u zemlji o svim bitnijim položajima odlučuje u vladajućoj stranci? Tomu treba dodati pitanje Beroševe imovinske kartice, o čemu nagađa njegova kolegica, kao i prvi put ministrov koleričan nastup jer smo ga dosad čuli samo kako govori mirno. Napokon, je li stavljanjem rasprave na razglas te namjernim plasiranjem snimke u medije, dovoljno nakon izbora, prekršen članak 143. Kaznenog zakona?

Do sada doživljavan kao drukčiji tip političara, brižan liječnik i milozvučan komunikator, dr. Vili Beroš sve će više morati biti pravim ministrom zdravstva, a sve manje koronaministrom. Jer se HDZ-ova poruka o 'više digitalizacije, a manje korupcije' mora odnositi i na zdravstvo. Uz svakodnevne nove stotine zaraženih koronavirusom, pri čemu su i u HDZ-u priznali da je otvaranje zemlje u turističkoj sezoni bilo politička odluka, ministar će se u svom resoru morati intenzivno baviti višedesetljetnom neučinkovitošću, tehnološkim zaostajanjem, ogromnim dugovima te potplaćenošću osoblja. Kao pomoćnik ministra bio je doslovce nevidljiv. Sada se prati svaki njegov korak. Od stručnih obraćanja javnosti do fotografiranja sa zvijezdama estrade. U međuvremenu se i sam estradizirao, a u kojem točno pravcu, lako bi mogli pokazati sljedeći lokalni izbori kandidira li se na njima. Dosad je gotovo panično bježao od stavljanja sebe u poziciju lidera zazivajući neprestance stranku i njezine odluke. Prihvate li i birači njegovu argumentaciju o 'nelideru' te zaredaju li se snimke kakvu smo upravo čuli, jedna bi od najmunjevitijih političkih karijera u zemlji mogla stati.