Kada na nekim parlamentarnim izborima jedna od najsuvislijih akterica, ni kriva ni dužna, postane krava, to puno govori o svima ostalima, i na vlasti, i u oporbi, i u Ustavnom sudu koji nadzire ustavnost i zakonitost izbora. Krava je, naravno, Milova, s kojom je i dalje aktualni potpredsjednik Vlade te ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković pozirao u izbornom spotu preuzevši ulogu glavnoga HDZ-ova oponenta predsjedniku Republike Zoranu Milanoviću, a koji je činio sve da bi ponovno postao predsjednik Vlade.

Milova je svojim odmjerenim nastupom i nadasve ozbiljnošću u potpunosti deklasirala i Butkovića i Milanovića te je prava šteta da se u Hrvatskoj, kao primjerice u Nizozemskoj na parlamentarnim izborima u studenom 2023., nije pojavila hrvatska inačica tamošnje Stranke za životinje (niz. Partij voor de Dieren), koja je osvojila nezanemariva tri zastupnička mjesta. Taj je žal pojačala Mirela Ahmetović jer je Butkoviću pokušala parirati vlastitim spotom s janjetom Klempom. Nije posve jasno što je to SDP-ova politička tajnica htjela točno poručiti ističući u spotu da 'treba othraniti nešto svoje' i gurajući u usta Klempi bočicu s mlijekom, s obzirom na to da djecu othranjuju ljudi, a janjad ovce.

I dok budno treba pratiti sudbine Milove i Klempe, završnu je konfuziju među građane nakon ovogodišnjih izbora za Hrvatski sabor, održanih u srijedu 17. travnja, unio predsjednik Ustavnog suda Republike Hrvatske Miroslav Šeparović. On je okupljenim novinarima pojasnio Priopćenje i upozorenje Ustavnog suda sudionicima na izborima, pri čemu su, ukratko rečeno, izbori regularni, ali Milanović ne smije biti mandatar Vlade čak ni ako odstupi s mjesta predsjednika Republike. Mjesec ranije Šeparović je tvrdio nešto posve suprotno, a to je da predsjednik Republike može biti mandatarom Vlade ako da ostavku na mjesto šefa države. S obzirom na hrvatski jezik kojim se služi te na pravnički jezik i argumentaciju koju je tom prigodom ponudio, Šeparović je zazvučao kao da negdje na obali u turističkoj posezoni prodaje ne osobito svježu ribu turistima iz udaljenih krajeva Europe, onima koji teško razlikuju srdelu od orade. I dok je jedno osporiti aktivnom predsjedniku Republike sudjelovanje na parlamentarnim izborima, u dogovorima oko preuzimanja uloge mandatara Vlade spriječiti pak nekoga tko više nije šef države da mu parlament iskaže povjerenje kao premijeru - novi je doprinos hrvatskoga Ustavnog suda tumačenju Ustava. I da, Ustav nije iznad građana, nego je Ustav za građane koji ga kao suvereni u državi preko svojih ustavotvoraca ugovaraju za društvo u kojem žive.

Možda bi i ustavne sutkinje i suce trebalo birati na neposrednim izborima s obzirom na to tko je sve i na koji način, uz sve dokazane vrhunske pravne stručnjake, posljednjih desetljeća biran u hrvatski Ustavni sud. No to je pitanje koje će se uskoro pojaviti kada glavnini sadašnjeg sastava suda istekne mandat, pri čemu nove sutkinje i suce – prema Ustavu RH – bira dvotrećinska većina zastupnika u Hrvatskom saboru. Tu većinu nema nitko, a zasad nema ni natpolovičnu većinu koja je potrebna za konstituiranje Sabora izborom njegova predsjednika te za izglasavanje povjerenja Vladi. Već se mjesecima spekulira, očito s pravom, da će novu vlast dogovoriti HDZ i Domovinski pokret kao svojevrsna 'Hrvatska domovinska zajednica' ili, još preciznije, kao 'Hrvatska domovinsko-imovinska zajednica' s obzirom na ono što sve rade i čemu teže obje stranke, do jučer stvarno ili odglumljeno nepomirljive. HDZ je treći put zaredom uvjerljivo pobijedio na izborima, ponovno osvojivši više od presudnih šezdeset mandata, konkretno njih 61. Uvjerljivo, jer je Milanovićem pogurnuta koalicija oko SDP-a Rijeke pravde osvojila čak devetnaest mandata manje, njih 42, samo jedan mandat više nego SDP-ova koalicija Restart prije četiri godine, i to ovaj put u koaliciji s Centrom bračnog para Puljak, s Dalijom Orešković te s Reformistima Radimira Čačića, koji su 2020. odreda bili na drugim listama. Međutim i HDZ se spustio za pet mjesta u odnosu na prošle parlamentarne izbore te je 58 njihovih mandata u prvih deset izbornih jedinica (uz još tri u 11. za birače bez prebivališta u Hrvatskoj) najslabiji izborni rezultat Plenkovića otkako je preuzeo stranku (HDZ je 2016. osvojio 59+2 mandata, a 2020. 63+3 mandata).

Pomak blago ulijevo

Kako se takvo što moglo dogoditi ako, prema Plenkovićevim izjavama, Hrvati žive bolje nego bilo kada ranije u povijesti, a Hrvatska je nikad jača na karti Europe? Možda se razlikuju premijerova percepcija i percepcija očito većine građana i birača. Pritom HDZ-ovih pet mandata manje nego četiri godine ranije te oko tri posto manje (34,42 posto u odnosu na 37,26 posto) nije znak, kako tvrdi Plenković, skretanja biračkog tijela udesno. Naprotiv, biračko se tijelo ove godine pomaknulo blago ulijevo jer su lijeve i centrističke stranke dobile ukupno šest mandata više (zbroj mandata Domovinskog pokreta i Hrvatskih suverenista ostao je isti u četiri godine – šesnaest, a Most je na gotovo istom broju zastupnika i postotku kao i 2020., spustivši se prema postotku osvojenih glasova s četvrtog na peto mjesto, iza HDZ-a, SDP-a, DP-a i Možemo!). HDZ je bitan broj mandata izgubio zbog načina upravljanja zemljom koji je obilježio i niz korupcijskih afera, kao i samodopadno isticanje svojih vrlina i postignuća bez ikakve potrebe da se bude samokritičan i pristupom bliži onima za koje se radi.

Sve HDZ-ove greške koje su kulminirale izborom Ivana Turudića za novoga državnog odvjetnika, koji je svjesno i dokazano iznosio neistine i hrvatskom parlamentu i hrvatskoj javnosti ili, kako je to Plenković sročio, 'reduciranu istinu', ipak nisu bile dovoljne za izbornu pobjedu SDP-ovih Rijeka pravde u zbroju s ostalim srodnim strankama na čelu s platformom Možemo!. I opet su se točnima pokazale pretpostavke da bi koalicija SDP-a i Možemo! mogla biti dobitna jer su Rijeke pravde i Možemo! u konačnici osvojili više glasova od HDZ-a, ali također u konačnici - zbog odvojenog izbornog nastupa - ukupno šest mandata manje u prvih deset izbornih jedinica. Da su Rijeke pravde i Možemo! koalirali barem 'točkasto' u dvije slavonske i dvije dalmatinske izborne jedinice, Možemo! ne bi ostao bez najmanje tri ključna mandata prešavši u dvije jedinice i izborni prag. Ta su tri mandata otišla u ruke HDZ-u i Domovinskom pokretu. Toliko o poznavanju izbora, politike, ali i same logike čelništva Možemo!. Ne zna li jedna stranka realizirati svoje interese, kako li će tek znati realizirati interese građana. Možemo! je 'točkasto' pomoglo i Plenkoviću i Penavi.

Najizgledniji scenarij

Stoga je nakon izbora najizglednija koalicija HDZ-a i Domovinskog pokreta, bez obzira na to što u potonjem Plenković vidi 'kvarne, zle ljude s kojima ne želi imati posla', a Domovinski pokret u njemu i Pupovcu nekoga za koga je Vukovar 'oslobođen 18. studenoga 1991. godine'. Pritom je za Penavinu stranku HDZ 'korumpiran' i 'bez šanse za koaliciju'. Sve su te izjave pale u drugi plan čim je postalo jasno da HDZ jedino s Domovinskim pokretom te sa svim ili dijelom zastupnika nacionalnih manjina može osigurati većinu. I dok su 2020. HDZ i koalicija oko Domovinskog pokreta zajedno imali 82 mandata - pri čemu je Plenković umjesto izbora 'kvarnih, zlih ljudi' imao i mandata i sreće da mu do potrebnih 76 ruku budu dovoljni zastupnici nacionalnih manjina te HNS i Čačićevi Reformisti - sada je njihov zajednički broj mandata pao na 74 (Mislav Kolakušić ne želi 'ustati i ostati', nego ustati i što brže otići natrag u Europski parlament), a Penava i kolege nikako ne žele SDSS i Pupovca u novoj većini i Vladi. Hoće li Plenković, za kojega je Pupovac govorio da je 'suho zlato', doista takvo što i učiniti? Pupovčevoj se politici može štošta prigovoriti, ali da mu se onemogući sudjelovati u Vladi samo zato što mu je stranka srpska – takvo što nije odobravao ni Franjo Tuđman u ratnim i poratnim 1990-ima, a da se o vladama Ive Sanadera, Jadranke Kosor i samog Plenkovića niti ne govori. Time bi Plenković degradirao samog sebe, ne toliko zbog potencijalne europske karijere, koliko zbog ključnih načela koja je promicao, među njima i političku lojalnost koju je Pupovac itekako prakticirao.

A možda prvi čovjek SDSS-a u ime 'suhog zlata' pristane na tihu podršku iz parlamentarnih klupa, dok prvom prilikom Plenković ne napravi Ivanu Penavi i njegovu pokretu ono što je napravio Boži Petrovu i Mostu 2017. Tajnica će biti spremna. Međutim ne i SDP, koji je četvrti put zaredom, upravo zbog svoga čelnog čovjeka Peđe Grbina te njegovih katastrofalnih procjena da će Milanovićeve (pseudo)desničarske ekshibicije motivirati ljevicu, izgubio izbore dokazavši da je SDP stranka koja baš nikad neće propustiti priliku da propusti priliku. Za socijaldemokrate možda ipak ima nade preuzme li ih – Klempo.