'Imamo odgovornost štititi vaše podatke i ako to ne možemo, nismo vam dostojni služiti', napisao je neki dan na Facebooku Mark Zuckerberg. Ima veliki razlog za to: početkom mjeseca posjedovao je 72 milijarde dolara, a otad je izgubio vrijednost hrvatskog BDP-a, s perspektivom da se gubici nastave.

Skandal su otkrili novinari Observera i Guardiana. Britanska tvrtka Cambridge Analytica ilegalno je prikupila informacije o 50 milijuna korisnika Facebooka i koristila ih za razne marketinške kampanje, čak i u namještanju američkih izbora 2016., na kojima je, dijelom i zbog brojnih lažnih vijesti na društvenim mrežama, pobijedio Donald Trump.

'Trudio sam se shvatiti što se točno dogodilo kako se to ne bi ponovilo', napisao je Zuckerberg da umiri dioničare i spriječi odljev korisnika. No zapravo nije problem u tome da je netko neovlašteno koristio podatke s Facebooka, problem je u tome da te podatke Facebook stalno koristi – njegov godišnji neto prihod od 16.000 milijardi dolara dolazi uglavnom od prodaje oglasa, a ti se oglasi ciljano plasiraju korisnicima na temelju njihovih navika. Osim toga, što je pišljivih 50 milijuna ljudi prema dvije milijarde aktivnih korisnika mjesečno?

Ma kakva politička neutralnost

Facebook ne skriva to da skuplja podatke o nama i koristi ih za oglašavanje. U ponudama oglašivačima hvali se, primjerice, time da može povećati prodaju igara za 63 posto tako da oglase upućuje igračima ovisno o njihovim interesima, da prodaja odjeće može doživjeti 'dramatičan rast' zahvaljujući 'bogato personaliziranim reklamama' i da određeni proizvođači bilježe 'velik rast interesa' jer su se usredotočili na korisnike s obiteljima.

Ono što je započelo kao online usluga za povezivanje bliskih osoba pretvorilo se u najvećeg svjetskog skupljača podataka – s izuzetkom Googlea, možda. Društvena mreža ne saznaje o nama samo na temelju naših postova i komentara. Njima je dragocjena informacija i ono što skrolamo i što ne skrolamo; i što čitamo i što preskačemo; kada smo online i kada nismo; oni nas prate i kad nismo na Facebooku - čak prate i što napišemo pa izbrišemo.

Prošla godina bila je vrlo teška za Facebook. Otkrili su se razmjeri širenja lažnih vijesti, spoznalo se da su se zbog njega u Americi zatresli temelji demokracije, piše se o reklamiranju opasnih proizvoda i širenju mržnje. Sve je to dovelo u pitanje Facebookovu političku neutralnost i proklamiranu sposobnost da 'održava društvene standarde' – ma što to značilo. Zuckerberg je stoga u siječnju najavio promjene u djelovanju kompanije kako bi je vratio izvornoj ideji – povezivanju ljudi, a ne cijeđenju korisnika. No već se tada vidjelo da nema odgovor na, primjerice, širenje trgovanja kriptovalutama ili izljevima mržnje prema Rohindžama u Mjanmaru.

'Pred Facebookom je mnogo posla', napisao je Zuckerberg prije dva i pol mjeseca, 'jer treba zaštititi našu zajednicu od zlouporabe i mržnje, obraniti je od miješanja nacionalnih država i osigurati to da je vrijeme provedeno na Facebooku dobro provedeno'. Ako je netko sumnjao, vrijeme se na Facebooku provodi da bi vam oglašivači prodali što više roba i usluga. A to mogu jer društvena mreža uhodi naše potrebe i navike, uvlači nam se pod kožu, ulazi u srce i dušu, prodire do snova i strahova – i onda ih unovči.

Posla, dakle, ima. Ali može li se on obaviti? Zuckerberg je u siječnju priznao da 'neće spriječiti sve greške ili zlouporabe, ali da trenutno rade previše pogrešaka dok nameću svoje politike i dok preveniraju zlouporabu svojih alata'. Gotovo je najavio skandal s Cambridge Analyticom.

Od promjena neće biti ništa

Zuckerberg ne bi postao jedan od najbogatijih i najmoćnijih ljudi svijeta da ne zna kako svijet – a i njegova tvrtka – funkcionira. Zbog toga možemo mirne duše reći da od promjena neće biti ništa.

A neće biti jer su nemoguće. Facebook je, naime, projektiran čudno jednostavno: imate samo jedan kanal u koji vam se slijeva sve – vijesti, lažne i izmišljene; snimke djece i kućnih ljubimaca; reklame dizajnirane za vašu dob i obiteljski status; želje za sretan rođendan; aforizmi, u pravilu apokrifni; zanimljivosti iz povijesti; postovi vaših prijatelja; politička agitacija i nostalgične fotografije. U tome nema nikakva reda i ako nešto propustite, ili želite poslije nekog vremena pogledati ponovno, gotovo je to nemoguće naći – bujica online sadržaja silnom brzinom donosi i odnosi.

U tom je smislu Facebook korak natrag od web portala na kojima su sadržaji razvrstani po rubrikama, povezani tagovima i dostupni preko tražilica. Ali baš je tom kvaka! Facebook ne traži korisnika koji će gospodariti podacima, strukturirati ih u informacije i tako s vremenom stjecati znanje. Ne, Facebook traži korisnika koji je uronjen u bujicu dan i noć, koji se iz nje ne smije maknuti ni na tren, koji reagira instinktivno, koji sve prati i sve vjeruje.

Iz te je perspektive besmisleno razmišljati o tome gdje smo sve ostavili podatke. Ako se dnevno pogleda tisuću feedova i postova – a mladima to nije pretjerano – korisnikovi podaci već su dugi dan pohranjeni na tisuću tisuća mjesta.

Ako se pregleda tisuću objava dnevno – a možda sam i malo rekao – ne može se razlikovati istina i laž, reklama od vijesti, fikcija od stvarnosti. U tom je smislu razlikovanje lažnih i autentičnih vijesti postalo zastarjelo. Korisnik Facebooka nema ni vremena ni mogućnosti – a u krajnjem slučaju ni potrebe – istraživati što se zbilja dogodilo. On već skrola dalje.

Dovikivanjem u polariziranje

Zamislite grad u kojem živi dvije milijarde ljudi. A taj grad ima samo jednu ulicu i ako se hoćete družiti, informirati ili obrazovati, ako hoćete nešto kupiti, prodati ili doživjeti – morate izaći na tu ulicu, na njoj vidjeti i biti viđeni. Takav je grad negacija svega što smo u milenijima civilizacije naučili o stanovanju, društvu i obitelji. Takav grad negira i javno i privatno, u njemu su nemogući i obitelj i politika. U takvom gradu je nemoguć svaki razgovor i svaka rasprava, moguće je samo dovikivanje, što degradira argumentaciju i nužno vodi u polariziranje.

E, to je Facebook. I Instagram. I Snapchat. I Twitter. Svaki na svoj način, ali ipak.

Zato vrijedi istaknuti da su aferu s Cambridge Analyticom otkrili staromodni novinari, sa staromodnom redakcijom koja još uvijek istražuje teme, koja provjerava podatke i skrbi o interesu zajednice.

Dakle, nije pitanje treba li obrisati profil ili prijeći na neku drugu mrežu. Sve su iste, prevelike i previše važne. Ali možemo provoditi manje vremena na njima, a više na vrijednim i pouzdanim portalima. Ili čak, ne daj Bože, posegnuti za knjigom, iz koje neće iskočiti nikakva reklama i iz koje neće nitko harvestirati sve o nama.

I vježbati čitanje umjesto skrolanja. I razmišljanje umjesto trolanja.