Svaka situacija, osoba ili problem s kojom se u životu susrećemo ima svoje pozitivne i negativne strane. Pozitivne strane vrlo često uzimamo zdravo za gotovo ili ih ne zamjećujemo u dovoljnoj mjeri, zbog čega nismo u stanju ni uživati u njima niti osjećati zahvalnost za njih. Istodobno, volimo se fokusirati na negativne strane, zbog čega one dobivaju veću važnost nego što zaslužuju te postaju veći problem nego što bi to bile kada bismo u razmatranje negativnih strana situacije uključili i njihove komplementarne pozitivne aspekte.

Opsesija negativnim i potpuno ignoriranje pozitivnih aspekata bilo koje situacije može nas tako dovesti u negativnu spiralu u kojoj se negativnosti međusobno podržavaju, a samim time i jačaju, a krajnja posljedica tog procesa je vrsta ciničnog sljepila u kojem više nismo u stanju osjetiti nikakvo zadovoljstvo ili zahvalnost zbog onog lijepog i dobrog što već imamo.

Život u Hrvatskoj počesto izgleda kao vrlo začahurena spirala negativnosti. Naše nezadovoljstvo zbog svega negativnog što se događa u zemlji vrlo je intenzivno i toliko zaokuplja našu pažnju da nismo u stanju ni vidjeti, a kamoli cijeniti i biti zahvalni za ono pozitivno što imamo. Ovaj se problem samo pojačava zbog važne uloge koju mediji imaju u formiranju javnog mijenja. Negativne su vijesti jednostavno čitanije od pozitivnih, što znači da će mediji biti skloniji prenositi ih i ne baviti se onim pozitivnima. Čitanost je, naime, ono što razdvaja profitabilne od neprofitabilnih medija, a kontinuirano pothranjivanje negativnostima najjednostavnija je strategija za povećavanje te čitanosti. I ja sama, na kraju krajeva, u svojim se kolumnama uglavnom fokusiram na probleme i negativnosti te se ne bavim pozitivnim stranama života i poslovanja u našoj zemlji. Sjećam se i svojih prethodnih pokušaja opisivanja pozitivnih strana života u Hrvatskoj na ovom istom portalu, a oni su prikupili za moj pojam nevjerojatnu količinu otrovnih i ciničnih komentara, koje nikada ne dobijem kada pišem o problemima i negativnostima.

Sigurnost, zdravstvo, obrazovanje...

S obzirom na to da posljednja četiri mjeseca živim u Bostonu, u jednom od najbogatijih dijelova za hrvatske prilike vrlo bogatih Sjedinjenih Američkih Država, imam priliku na nešto dulje razdoblje izaći iz te naše začahurene spirale negativnosti i gledati na život u Hrvatskoj drugim očima. Iz ove nove perspektive, u kojoj sam se našla, moram priznati da mi je još jasnije koliko smo mi kao nacija začahureni u svoj sve intenzivniji fokus na sve ono što ne valja. Istodobno, jasnije vidim neke aspekte života u našoj zemlji koje bismo zbilja trebali prestati uzimati zdravo za gotovo i naučiti ih barem malo više cijeniti te osjećati zadovoljstvo zbog njih.

Prvi od pozitivnih aspekata života u Hrvatskoj koji ne cijenimo dovoljno je sigurnost. Dovoljno je samo pogledati statističke podatke o stopama kriminala u europskim zemljama kako bismo zaključili da je Hrvatska uistinu vrlo sigurna zemlja. No tek u usporedbi s Amerikom postane jasno koliko je naša zemlja sigurna. Još uvijek bez straha i bez očekivanja da ćemo možda biti napadnuti, opljačkani ili ubijeni i usred noći možemo hodati u našim gradovima. U našim manjim gradovima djeca se i dalje samostalno igraju na ulici bez nadzora roditelja. Na našim ulicama nećete tako često vidjeti ovisnike i ljude s očitim mentalnim poteškoćama, a još manje civile koji nose oružje.

Kad je američko veleposlanstvo u Zagrebu za sve ovogodišnje sudionike Fulbrightova programa razmjene neposredno uoči našeg odlaska u tu zemlju organiziralo jednodnevnu orijentacijsku radionicu, jedna od prvih stvari na koje nam je skrenuta pozornost jest da su Sjedinjene Američke Države zemlja sa smanjenom razinom sigurnosti i da se ne možemo ponašati u toj zemlji na isti način na koji se ponašamo u Hrvatskoj. No tek kada živite u toj zemlji shvatite koliku razinu nepovjerenja morate gajiti prema drugim ljudima i kolike mjere predostrožnosti morate primijeniti da biste ostali sigurni te kako to nepovjerenje i kontinuirana predostrožnost utječu na kvalitetu vašeg života. Tada uistinu shvatite koliko vrijedi živjeti u vrlo sigurnoj zemlji poput Hrvatske.

Drugi pozitivan aspekt života u Hrvatskoj dostupnost je zdravstvene zaštite. Da, dobro ste pročitali: dostupnost zdravstvene zaštite. Žalopojke na kvalitetu zdravstvene skrbi u Hrvatskoj vrlo su ukorijenjene i vrlo često opravdane. Kvaliteta zdravstvene skrbi, s obzirom na količinu novca poreznih obveznika koji se ulaže u tu skrb, zasigurno bi mogla biti veća, a liste čekanja kraće. No ako ništa drugo - naša zdravstvena skrb još uvijek je svima dostupna i (za korisnike) besplatna i mi to doista ne znamo dovoljno cijeniti, iako smo naviknuti banuti na vrata liječnicima obiteljske medicine i zubarima bez najave, kad god nas nešto boli ili nam nešto treba, a za svaku malo jaču bol bez razmišljanja odlazimo na hitnu pomoć.

Upravo zbog vrlo dostupne zdravstvene zaštite mnogi koji se odsele iz Hrvatske u potrazi za boljim životom u neku od zemalja Europske unije ne odjavljuju svoje hrvatsko prebivalište. Na takav način zadržavaju pravo na temeljnu besplatnu zdravstvenu zaštitu, a ona kod nas još uvijek uključuje usluge (poput recimo onih zubarskih) koje u značajnom dijelu zemalja Unije više nisu obuhvaćene temeljnom zdravstvenom zaštitom. U Americi je dostupnost zdravstvenih usluga značajno niža nego kod nas ili bilo gdje u Europskoj uniji. Zapravo, ako niste vrlo bogati i ako nemate neko jako dobro zdravstveno osiguranje (koje u većini slučajeva plaćate vi, a ne vaš poslodavac), od potencijalnog osobnog bankrota možda vas dijeli samo jedna ozbiljnija bolest.

Treći pozitivan aspekt života u Hrvatskoj dostupnost je obrazovanja. Jednako kao i kod zdravstvene skrbi, žalopojke na kvalitetu sustava javnog obrazovanja u Hrvatskoj su opravdane i zasigurno bi to obrazovanje moglo biti puno kvalitetnije s obzirom na novac koji se ulaže u njega. No činjenica da je to obrazovanje i dalje svima dostupno treba znati cijeniti i za to biti zahvalan. Onima koji su doista izvrsni činjenica da su dio svog obrazovanja stekli u Hrvatskoj neće biti nikakva zapreka da se nastave obrazovati u nekom kvalitetnijem obrazovnom sustavu. Dapače, u barem nekim obrazovnim institucijama u Hrvatskoj takvi će pojedinci dobiti solidnu osnovu koju mogu nadograđivati u obrazovnom sustavu poput onog američkog. No vjerojatno će tek kada dođu u američki sustav shvatiti koliko je za društvenu koheziju i smanjivanje nejednakosti važno omogućiti svima jednaku priliku da se obrazuju.

Dostupnost kako zdravstvene skrbi, tako i obrazovanja u našoj zemlji, pridonosi činjenici da se Hrvatska redovito nalazi u 20 zemalja svijeta s najmanjom dohodovnom nejednakošću. To naravno ne znači da kod nas nema siromaštva, jer znamo po svim dostupnim podacima da ga itekako ima, no razlike između najsiromašnijih i najbogatijih građana u našoj zemlji drastično su manje u usporedbi s mnogim drugim zemljama svijeta. Relativno niskoj dohodovnoj nejednakosti kod nas pridonosi i visok udio građana koji žive u svojim stambenim nekretninama, što značajno smanjuje troškove stanovanja, a pomažu i još uvijek relativno visok stupanj društvene kohezije te i dalje snažne obiteljske mreže potpore.

Možda je iz svih tih razloga Hrvatska jedna od zemalja Europske unije s najnižim udjelom beskućnika po stanovniku. U mnogim većim europskim gradovima ljudi bez doma su vrlo primjetni, a još su više primjetni u američkim gradovima koji se nalaze u klimatski toplijim dijelovima te zemlje, poput San Francisca i Los Angelesa. Kontrast između bogatstva koje je primjetno na svakom koraku u Kaliforniji i beskućnika u ta dva kalifornijska grada prilično je šokantan i zapravo vas natjera da više cijenite i hrvatske prilike i neprilike.

Plivanje - tko to može platiti

Popis pozitivnih strana života u Hrvatskoj ovdje ne završava, no s obzirom na to da bi kolumna trebala biti relativno kratak tekst, privest ću je kraju navodeći jednu prednost života u Hrvatskoj koju sam osobno uzimala možda i najviše zdravo za gotovo. Naime, živeći okružena ljudima iz čitavog svijeta, osvijestila sam koliko mali udio tih ljudi zna plivati. Drugim riječima, činjenica da živimo uz obalu relativno toplog, a istovremeno vrlo pitomog Jadranskog mora omogućava nam da savladamo tu za naš život i za naše zdravlje važnu vještinu. I koliko god nama, kako se naša turistička industrija razvija, ljetovanje na Jadranu postaje sve skuplje i nepristupačnije, otprilike trećina kontinentalnih kućanstava posjeduje nekretninu za odmor na obali, a vjerojatno još trećina ima priliku besplatno ljetovati kod rodbine i prijatelja. Nisam sigurna je li ikada itko pokušao izmjeriti pozitivne zdravstvene i psihološke učinke dostupnosti mora, ljetovanja i kupanja, no moj je dojam da bi ti učinci mogli biti značajni.

Život ni u jednoj zemlji nije savršen, pa tako nije ni u Hrvatskoj. Imamo cijeli niz razvojnih, društvenih i ekonomskih izazova i nužno je o njima razgovarati da bismo iznašli način da kao društvo rastemo i napredujemo. No ako se ti razgovori pretvore u jalovu kuknjavu i spiralu negativnosti, putem koje se sve više i više zakopavamo u kolektivnu apatiju i cinizam, a moj je dojam da nam se događa upravo to, možda je vrijeme da se barem u ovo adventsko doba prisjetimo svega pozitivnog i lijepog što postoji u našoj zemlji, a što uzimamo zdravo za gotovo. Možda je vrijeme da si darujemo dar zahvalnosti za ono što imamo kako bismo mogli što učinkovitije ostvariti ono što želimo i čemu se nadamo.