Razdoblje od kolovoza 2023. do srpnja 2024. provela sam na profesionalnom usavršavanju u Sjedinjenim Američkim Državama. Živjela sam u Bostonu, a on je u pravilu uvijek naveden kao jedan od pet za život najskupljih američkih gradova. Gotovo godinu dana života u tom gradu brzo je prošlo. Na novu, u usporedbu s Hrvatskom, znatno višu razinu cijena i proizvoda i usluga nakon početnog šoka navikla sam se i nakon nekog vremena prestala sam uspoređivati hrvatske i američke cijene jer me to deprimiralo. Putovala sam tijekom te godine i po drugim dijelovima Amerike i zbilja se uvjerila u to koliko je život u Bostonu skup.

Međutim povratak u Hrvatsku donio je novi cjenovni šok. U svega nekoliko dana od povratka u zemlju osvijestila sam to da su se cijene prehrambenih proizvoda i ugostiteljskih usluga u Zagrebu tijekom godine dana mog boravka u inozemstvu gotovo pa izjednačile s onima u Bostonu.

Subjektivan osjećaj i objektivni podaci

Naravno, sve moje ekonomsko obrazovanje govori mi da se okanim ovakvih subjektivnih analiza kretanja cijena. Niti moja niti ičija potrošačka košarica ne predstavljaju reprezentativnu košaricu dobara i usluga koje se koristi za izračun općeg rasta cijena i njihove razine. No evo, i mene, a čini se i veliku većinu naših sugrađana, onih koji su sudjelovali u bojkotu trgovina u petak, proganja subjektivni osjećaj da je život u Hrvatskoj postao jako skup.

S našim subjektivnim osjećajem slaže se i Eurostat. U svega tri godine, od prosinca 2021. do prosinca 2024., cijene hrane i bezalkoholnih pića u Hrvatskoj u prosjeku su se povećale za 34 posto, a cijene struje, plina, odjeće i obuće za 20 posto. Cijene hrane i bezalkoholnih pića ujedno su već 2023. bile dva posto veće od europskog prosjeka, a cijene odjeće i obuće bile su točno na europskom prosjeku. Istovremeno, naš prosječni dohodak je za četvrtinu manji od europskog prosjeka. Podaci o razinama cijena u 2024. za zemlje Unije bit će objavljeni tek sredinom ove godine, no može se očekivati da će oni upućivati na daljnje povećanje jaza između razine cijena za život ključnih dobara i usluga u Hrvatskoj u odnosu na prosjek Unije te razinu dohotka uslijed i u 2024. više stope inflacije u našoj zemlji u odnosu na ostatak Unije.

Na inflaciji se dobivaju i gube sljedeći parlamentarni izbori

Skupoća života u Hrvatskoj proganjat će sasvim sigurno i vladu premijera Andreja Plenkovića do kraja ovog mandata. Štoviše, kada se sagledaju razlozi za povišenu stopu inflacije u zemlji, sasvim je izvjesno da će to biti tema na kojoj će se dobivati, odnosno gubiti sljedeći parlamentarni izbori. Pa krenimo redom nabrajati razloge zbog kojih će skup život biti ključna tema sljedećih izbora.

Za početak treba naglasiti da je hrvatska ekonomija od završetka pandemije u stanju trajne pregrijanosti. Zahvaljujući velikom priljevu novca iz europskih fondova i doznaka naših građana koji rade u inozemstvu, a i zahvaljujući uvozu jeftinije radne snage iz trećih zemalja, ekonomija raste brže nego što bi to bilo optimalno, što dovodi do pregrijavanja i posljedičnog rasta cijena.

S obzirom na to da će i novac iz Fonda za oporavak i otpornost te doznake iz inozemstva nastaviti teći do sljedećih izbora, veća stopa ekonomskog rasta - posljedica tog priljeva - kao neugodnu posljedicu imat će veću stopu inflacije u Hrvatskoj u odnosu na ostale zemlje europodručja. Stvar bi mogla pogoršati i Europska središnja banka jer će u nadolazećem razdoblju, u kojem je Hrvatskoj nasušno potrebno povećanje kamatnih stopa, nastaviti smanjivati ih. Takva zajednička europska monetarna politika može samo potpiriti rast cijena u Hrvatskoj. Ovu procikličnost europske monetarne politike HNB pokušava umanjiti uvođenjem makroprudencijalnih mjera vezanih za ograničavanje stambenih i gotovinskih kredita, najavljenih prošli tjedan. No s obzirom na široku osnovicu za rast cijena proizvoda i usluga, ove mjere HNB-a vrlo vjerojatno neće imati značajniji učinak na inflaciju. Drugim riječima, može se očekivati da one pomognu jedino u suzbijanju rasta nenaplativih kredita banaka.

Rast cijena hrane i pića brži od rasta dohodaka

Nadalje, Hrvatska bilježi snažan rast dohodaka kućanstava. U nominalnom iskazu (dakle bez isključivanja utjecaja inflacije) dohoci u 2022. i 2023. rasli su po 11 posto godišnje, a može se očekivati da je rast nominalnog dohotka u prošloj godini iznosio oko devet posto. Dakle u zbroju rast plaća u prethodne tri godine bio je manji od rasta cijena hrane i pića. Istovremeno, hrana i piće čine 27 posto potrošačke košarice prosječnog kućanstva. Ključne riječi u prethodnoj rečenici su 'prosječnog kućanstva' jer potrošačka košarica najsiromašnijih kućanstava, onih koja su najviše izložena negativnim inflacijskim utjecajima, može imati dvostruko, pa i trostruko veći udio hrane i pića u ukupnoj potrošnji.

Drugim riječima, čak i prosječna kućanstva nisu ostvarila rast dohotka koji bi im pokrio povećane troškove za hranu. Možete onda zamisliti što se događa sa socijalno najugroženijim kućanstvima, a koja na hranu troše veliku većinu dohotka. Čini se stoga da Vlada neće imati izbora nego nastaviti s administrativnim zamrzavanjem ključnih cijena prehrambenih proizvoda, i to ne samo u ovoj godini, nego vjerojatno dok god ovakvo pregrijano stanje ekonomije bude trajalo. Iz istog razloga nastavit će se i sa subvencijama cijene električne energije i plina, čak i ako takve mjere naiđu na snažne kritike Europske komisije.

Inflacijska spirala izazvana povećanjima plaća

Dakako, spomenut prosječni rast dohodaka u prethodne tri godine posljedica je značajnih povećanja plaća u javnom sektoru, a koji nije popraćen istovjetnim povećanjem plaća u privatnom sektoru. Novi pritisci za rast plaća u javnom sektoru još postoje i može se očekivati da će im Vlada udovoljiti da ne bi u pitanje dovodila rezultate lokalnih izbora sredinom ove godine.

Snažan rast plaća kao odgovor na visoku stopu inflacije dovodi do novog rasta cijena, i s obzirom na to da ova dinamika traje već treću godinu, izgledno je da se gospodarstvo nalazi u plaćama izazvanoj inflacijskoj spirali kojoj je pogodovao politički ciklus, odnosno grupiranje svih triju političkih izbora unutar nešto više od godine dana. Ako rast cijena u zemlji ostane veći u odnosu na ostatak eurozone, a izgledno je da će se dogoditi upravo taj scenarij, može se očekivati nastavak zahtjeva sindikata i zaposlenika za novim rastom plaća u budućnosti. Poslodavcima će biti teško izboriti se s tim zahtjevima jer se, bez obzira na rekordan uvoz stranih radnika, očekuju daljnje smanjenje stope nezaposlenosti i nedostatak ponude kvalitetne radne snage.

Raspršeni kupci i koncentrirani trgovci

Na koncu valja spomenuti i trgovce. Analiza poslovanja trgovine u 2022., prvoj godini u kojoj je zabilježen drastičan rast cijena životnih potrepština, nije upućivala na postojanje pohlepe koja se u danima uoči i nakon prošlotjednog bojkota trgovaca učestalo spominje. Ona je sugerirala snažan opći rast svih ulaznih troškova koje su trgovci (ovisno o svojoj veličini) relativno uspješno prebacili na kupce. Trebalo bi ponoviti sličnu analizu da bismo ustanovili je li se u 2023. i 2024. dogodio sličan scenarij ili su za povećanje cijena u ove dvije godine ipak krivi neki drugi čimbenici.

No i ako se dogodio sličan scenarij, odnosno ako su trgovci nastavili uspješno prebacivati povećanje vlastitih troškova na kupce, onda problem nije pohlepa, nego nedostatan intenzitet tržišne utakmice trgovaca, odnosno njihova potencijalno prevelika tržišna koncentracija. Naime u istinski konkurentnoj utakmici trgovci ne bi mogli toliko uspješno prebaciti povećanje svojih ulaznih troškova na potrošače. No u nedovoljno konkurentnoj utakmici njima je takva mogućnost uvijek dostupna. U prilog toj tezi govori i činjenica da smanjenje stopa PDV-a s 25 i 13 na pet posto za dječju hranu, jestiva ulja i masti, maslac i margarin, svježe meso i kobasice, ribu, voće i jaja - koje je Vlada uvela početkom travnja 2022. da bi ublažila učinak inflacije - nije imalo gotovo nikakav učinak na maloprodajne cijene tih proizvoda. One su nastavile rasti u travnju i sljedećim mjesecima kao da do smanjenja PDV-a uopće nije došlo. Izuzetak su jedino dječja hrana i riba, kojima se cijena u travnju smanjila za jedan posto, da bi već sljedeći mjesec opet nastavila rasti.

Daljnje smanjenje PDV-a ne bi pomoglo

Da među trgovcima postoji intenzivna konkurencija, smanjenje PDV-a barem bi privremeno (odmah nakon smanjenja stope) bilo prebačeno na kupce u vidu nižih cijena. S obzirom na to da do njega (sudeći po podacima Državnog zavoda za statistiku) nije došlo, potrošački bunt treba smatrati dobrodošlom mjerom u kojoj građani spontanim udruženim akcijama pokušavaju povećati svoju do sada vrlo raspršenu tržišnu koncentraciju kako bi odgovorili na tržišnu koncentraciju trgovaca, odnosno kako bi povećali svoj utjecaj na formiranje maloprodajnih cijena. Dakako, u idealnoj situaciji tržišnu utakmicu u tom sektoru trebala bi nadgledati Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, ne spontano organizirani građani, a javne politike trebalo bi definirati u smjeru razvijanja baza podataka sa svim maloprodajnim cijenama kako bi potrošači bili bolje informirani i lakše se uočile sve nepoštene trgovačke prakse. Valja napomenuti i to da u ovakvim uvjetima nema nikakvog smisla daljnje smanjivanje PDV-a na osnovne životne potrepštine, bez obzira na očekivano buduće povećanje cijena, jer je izvjesno da se ni to ne bi prelilo u džepove građana u vidu manjih maloprodajnih cijena. I konačno, dok je god tržišna struktura u trgovini na malo ovakva kakva jest, ne treba očekivati da će trgovci biti ti koji će zaustavljati inflaciju zagrizanjem u vlastite marže.

Ako ste pročitali ovaj malo podulji pregled mogućih uzroka inflacije u Hrvatskoj, sigurno ste zaključili da nas nešto veća njezina stopa, uslijed ekonomskih okolnosti u kojima se nalazimo, neće tako skoro napustiti. Isto tako ste mogli zaključiti da raspoloživih lijekova za nju nema baš mnogo. Vlastitu monetarnu politiku više nemamo, a europska će potaknuti daljnji rast cijena. Makroprudencijalnom politikom možemo možda tek malo ublažiti sada već inercijski rast troškova života, no učinkovitost nadzora tržišne utakmice u trgovini je upitna. Inflacijska spirala uzrokovana rastom plaća već je formirana, a rast fiskalnih rashoda - potaknut snažnim rastom domaćih i prihoda iz europskih fondova - garantira daljnji rast cijena.

Kako je krenulo, kada se ovo ljeto budem vraćala u Boston na još jednu godinu profesionalnog usavršavanja, nije nemoguće da zbog svega navedenog, nažalost, zaključim da je on u međuvremenu postao jeftiniji od Zagreba.