već dugo sam namjeravala, ali konačno sam, evo, sjela da ti napišem pitanje, u stvari pitanja: sve će ovo malo zbrčkano zvučati jer živim takvim ritmom da mi misli uopće nisu smirene.
Dat ću što više mogu ovako na brzinu podataka o svojoj situaciji; da, žurim se i čak se nekako osjećam krivom što ovo sve tebi javno pišem, ali isto tako znam da je ta krivnja dio mog... mojih problema. Živim sa svojim partnerom, nismo se vjenčali, nije nam to nikad bilo nešto važno, no on nonšalantno kaže ako ja želim, uvijek se možemo oženiti, to nije bitno za našu vezu. Da se vratim na tu riječ - nonšalantno... E, pa on je takav non-stop i u vezi svega. Imamo malo dijete od tri godine, ja se mučim da ga podignem i da istovremeno radim i budemo makar minimalno neka obitelj tom malom stvorenju, no moj Marko (nije mu to pravo ime) sve nekako bezbrižno prolazi kroz to... Joj, ne znam kako bih to objasnila.
Evo primjera: on nema stalan posao, tu i tamo nešto radi u fušu s kompjutorima pa se često i napije s tim kompanjonima nakon posla i kad se ja uzrujam, onda on 'Ma daj, srce, nemoj, volim ja tebe' itd... I stalno je tako smiren - smješka se, sve polako, u kući nešto napravi tek kad ja već pošizim i onda mi samo sa smiješkom kaže, vidiš kako je to sve jednostavno, što se ti toliko uzbuđuješ...
E sad će svi pomisliti kako sam ja neka histerična baba, ali neka se stave malo u moju kožu.
Radim, vodim dijete u vrtić, dođem kući, tim djetetom se bavim koliko god mogu, on je nekad doma, nekad nije, to se nikad ne zna i uvijek dođe s tim glupim smiješkom i izrazom 'sve je kul'. A nije.
Znam i da me vara, i to s više njih, a on na to samo kaže 'Ma daaaaaj, srce, kak to možeš misliti o meni'...
Ponekad se poseksamo, bude super, i onda počne opet noćna mora; kad će se Marko i gdje pojaviti i u kojem stanju. I stalno duva; valjda mu otud taj neizbrisivi 'kul' smiješak i sad kad bi i ovo vidio, ne bi se on uzrujao, nego bi rekao da sam nervozna i nek odem malo van s frendicama... Da će on sutra oko djeteta. I onda se sutra ne pojavi doma kad smo se dogovorili i ja moram otkazat frendice. One su se već navikle. Prvo su me pljuvale da sam s idiotom, da me iskorištava, poslije ih se dosta njih povuklo, a najbolja frendica od malih nogu je još tu uz mene i ponekad mi pričuva dijete da nešto za sebe mogu obaviti, ali imam osjećaj da je i ona digla ruke od mene. Više mi ni ne govori kako bih Marka trebala šutnuti i graditi svoj život samopoštovanjem... Sad samo nekako sažaljivo sluša sve što pričam...
Ja neću da me i ovo malo ljudi oko mene sažalijeva! Znam da ćeš i ti i svi reći 'napusti ga', ali meni je to nekako nemoguća varijanta; jedva da stignem osnovne stvari preko dana napraviti, pregazi me vrijeme i kako da nešto počnem sama kad mi se čini da je ovo jedina egzistencija koju mogu za sada imati, ali me iznutra nešto podsjeća da tratim život.
Nikako ne uspijevam ni zamisliti kako bi moj drugačiji život izgledao; ja volim seks s njim, ali mi je taj čovjek totalno neshvatljiv.
I brinem se, naravno, ako bi dijete bilo samo sa mnom, da ne bi imalo oca i tako se pitam, i tebe pitam, odakle zapravo moram početi. Znam da ga moram ostaviti jednog dana, ali mi se čini da je to nemoguće, da ja to ne znam i da ga ipak volim. Ipak je on otac našem malom, ali ta nonšalantnost i kao ništa nije problem - ja ću izludjeti...
Kao da ja izmišljam da je pijan, napušen, da me vara i ne znam ni gdje je, ni što svaki dan radi. Eto. Znam da ga trebam ostaviti, ali molim da mi ti i svi pomognete kako da to izguram, kako da se odlučim na još veće probleme s financijske strane - ako moram sve sama, napuštanje stana, gdje da odem? Moji starci su OK, primili bi nas neko vrijeme, ali znam da bih imala taj osjećaj krivnje koji bi mi naročito moj otac šutnjom nametnuo...
Znam da je sve zbrkano - molim za pomoć.
nisi mi napisala koliko ti je godina, niti koliko ste vas dvoje dugo zajedno.
Sve mi ovo zvuči (koliko mogu ovako ocijeniti) kao da ti je to prva ozbiljna veza i čini mi se da si prilično mlada, vjerojatno u svojim dvadesetima?
U tom je slučaju dosta logično da se bojiš samostalnog života i samoće, a sudeći po onoj rečenici na kraju u kojoj spominješ očevu šutnju – vjerojatno nije baš oduševljen tvojim izborom partnera, odnosno načinom na koji živiš. Izgleda da ima pravo, ali je lijepo znati da bi se mogla s djetetom vratiti kući, pa makar otac šutio. Zar stvarno želiš znati što bi ti mogao reći?
Pretpostavljam da bi ti rekao isto što i ja; da, prijateljice su digle ruke od tebe jer je nemoguće pomoći nekome tko ne želi sam sebi pomoći. Tvoja najbolja prijateljica radi isto ono što i tvoj otac – šuti i pomaže ti jer te voli, ali vidi da od riječi nema nikakve koristi, kad ih ti ne želiš poslušati.
Ti bi da ti se pomogne, ali ne savjetom da ostaviš 'Marka'!?
Draga moja, nemaš onda baš puno izbora; možeš čekati da se negdje pijan i napušen slupa autom, ili da nađe neku drugu naivku!
Ili možeš razmisliti o tome da ionako u stvari živiš sama, radiš gotovo sve sama, koliko se meni čini – manje-više i uzdržavaš dijete sama! Koja ti je zapravo razlika ako
ostaviš kretena? Nećeš imati povremeni dobar seks s njim? Pa oprosti, je li mu zlatan? Je li vrijedan toga da
ne znaš kada će se pojaviti i u kojem agregatnom stanju? Da se živciraš i svađaš oko toga s kim te sve vara? Radi li to kondomom ili ćeš pobrati od njega HPV i još će nekoj drugoj djevojci napraviti dijete?
Tratinčice moja, to što ti kažeš da je on malom otac, a dijete treba oca – najobičnija je glupost koja vrijeđa sve samohrane majke, a k tome i sve one muškarce koji možda nisu biološki očevi svojoj djeci, ali svakako zaslužuju titulu oca puno više nego ovaj tvoj, što bi neki s pravom rekli 'mlatimudan'.
Ako ga ostaviš, na gubitku će biti samo on. Morat će naći stalan posao jer neće više imati naivku da mu čisti, kuha, pere i pegla ne pitajući puno gdje je i s kim bio. Ali, ne brini, snaći će se, jer takvi se seronje uvijek snađu. A to nije primjer kakav bi jedan dječak trebao imati pred očima.
I na kraju, znaj da je svatko od nas jednom (ili više puta) napravio loš životni izbor, ali to ne znači da zbog toga zaslužujemo –
doživotnu kaznu!
