Prvoga dana svibnja resorni ministar, ali i premijer, doista jesu najavili novi krug porezne reforme koja bi trebala dovesti do rasta plaća, ponajprije onih najnižih. Inače, plaće u Hrvatskoj zapravo već neko vrijeme rastu, što zbog inflacije, što zbog manjka radne snage. Istovremeno, upravo su strani radnici ti čija se radna prava najčešće krše ili zanemaruju. Također, bogatstvo u Hrvatskoj ionako ne leži u plaćama, već u nekretninama, no u fokusu javnosti i dalje je oporezivanje dohotka, a ne nepokretne imovine.

U zapadnoj Europi i Sjevernoj Americi već dulje vrijeme raspravlja se o dugoročnoj stagnaciji plaća, selidbi industrijskih radnih mjesta u Aziju i o tome da novije generacije puno teže dolaze do prve nekretnine i stalnog radnog mjesta od prethodnih naraštaja. Kako je to bio slikovito prikazao poznati ekonomist Branko Milanović svojom 'slonovskom krivuljom', globalizacija je u prosjeku u posljednjih trideset, četrdeset godina iz siromaštva izdigla nebrojene milijune u zemljama u razvoju (prvenstveno u Aziji), ali i povećala jaz između zapadnih radnika i menadžera.

Kupovna moć

No kakva je zapravo slika socijalne nejednakosti u Europskoj uniji danas i gdje tu stoji Hrvatska, država članica koju se često apostrofira kao jednu od najsiromašnijih?

Prema Eurostatovom standardu kupovne moći (standardizirana, obračunska valuta), najviši srednji (medijanski) dohodak u 2021., zadnjoj dostupnoj godini, imali su očekivano Luksemburžani (32.132), a najniži Rumunji (8673). Hrvatska je s 11.385 bila uz bok Latviji (11.975), a ispred Mađarske (9982), Grčke (9917), Slovačke (9425) i Bugarske (9375). Dakle, ako gledamo prema raspoloživom medijanskom dohotku, naša zemlja i nije baš najsiromašnija u Europskoj uniji, premda se i dalje doista nalazi pri dnu.

Siromaštvo i društvena isključenost

Međutim sama kupovna moć ne daje dovoljan uvid u socijalne prilike nekoga društva. Stoga je važno imati uvid u to koliki se postotak stanovništva nalazi u riziku od siromaštva (tj. ispod ili oko odsječne vrijednosti raspoloživog dohotka, korigiranog za troškove života, tj. 60 posto medijanskog nacionalnog raspoloživog dohotka nakon socijalnih transfera, tj. poreza i olakšica, odnosno pomoći), kao i koliko građana pati od društvene isključenosti (socijalne deprivacije). Tu se, naime, radi o šire shvaćenom poimanju siromaštva, koje ne gleda samo raspoloživi dohodak, već i aspekte društvenog života na koje utječe manjak sredstava. Anketna pitanja na temelju kojih Europska komisija već godinama prikuplja podatke o socijalnim prilikama građana odnose se tako, primjerice, na situacije u kojima ispitanici ne sudjeluju u društvenom i kulturnom životu zbog manjka sredstava ili im pak nepredvidljivi trošak (veći kvar u kućanstvu, smrtni slučaj u obitelj) predstavlja velik i snažan udarac na kućni proračun.

U 2021. godini, preko trećine (34,5%) Rumunja bilo je u riziku od siromaštva i društvene isključenosti. Iza Rumunjske slijedile su Bugarska (31,7%), Grčka (28,3%), Španjolska (27,8%) i Latvija (26,1%). U Hrvatskoj je u riziku od siromaštva i društvene isključenosti prema podatcima Eurostata bilo pak 20,9 posto građana, čime je naša zemlja bila neznatno bolja od Njemačke (21%) i Luksemburga (21,1%). Treba spomenuti i da je taj postotak bio viši u susjednoj Italiji te je tako preko četvrtine Talijana (25,2%) bilo u riziku od siromaštva i društvene isključenosti. Najmanji udio građana koji su bili u riziku od siromaštva imala je Češka (10,7%), a odmah iza nje bila je nama susjedna Slovenija (13,2%). U slučaju Rumunjske, dakle, možemo vidjeti da je ova država istovremeno najslabija po kupovnoj moći i ima najveći problem siromaštva, a kod drugih primjera, posebice kod Luksemburga, vidimo da je moguće istovremeno biti izrazito bogata zemlja, ali i s visokim udjelom siromašnoga stanovništva.

U istraživanjima siromaštva i socijalne nejednakosti često se stavlja fokus na dječje siromaštvo, odnosno na udio maloljetnih građana koji su u riziku od siromaštva i društvene isključenosti. Podatci samo za ovu dobnu kategoriju pokazuju još dramatičnije razlike između pojedinih država članica Europske unije. Ponovno prednjači Rumunjska s čak 41,7 posto djece koja su 2021. bila u riziku od siromaštva i društvene isključenosti. U istoj situaciji bila je i trećina španjolske (33,4%) i bugarske (33%) djece te tek nešto malo manje malih Grka (32%) i Talijana (29,7%). Najmanje siromašne djece bilo je kod naših sjeverozapadnih susjeda, u Sloveniji (11%) te u Finskoj (13,2%). U Hrvatskoj je iste godine 18,6 posto stanovnika mlađih od 18 bilo u riziku od siromaštva i društvene isključenosti, što je tek nešto manje negoli na Cipru (19,2%) te nešto manje od Švedske (19,7%) i Slovačke (19,7%).

Osim djece, treba posebno razmotriti siromaštvo žena i populacije starije od 65 godina. Podatci iznova upućuju na sličan raspored zemalja. Preko trećine Rumunjki (36,2%) i Bugarki (33,9%) bilo je u riziku od neimaštine, kao i gotovo trideset posto (29,2%) Grkinja. Najbolja je situacija bila u Češkoj (12,1%) dok se Hrvatska, sa skoro četvrtinu (23%) žena u riziku od siromaštva i društvene isključenosti, nalazila u sredini distribucije među državama članicama Europske unije. Siromaštvo starijih osoba najviše je prisutno u Latviji (45,9% u riziku), Bugarskoj (45,7%) i Estoniji (41,6%). U Hrvatskoj je trećina (33,3%) građana starijih od 65 godina u riziku od siromaštva i društvene isključenosti, što je nešto bolje od Litve (38,7%) i Rumunjske (38,7%). Najbolja situacija za starije osobe je u Luksemburgu, gdje je manje od deset posto (9,3%) starijeg stanovništva u riziku od siromaštva, te u Češkoj (11,2%).

Razina rizika od siromaštva usko je povezana s razinom obrazovanja. U Hrvatskoj je ona za građane bez završenog srednjoškolskog obrazovanja iznosila 46,3% (63,2% u Rumunjskoj, 21,8% u Finskoj), za one sa srednjoškolskim obrazovanjem 18,5% (31,5% u Latviji, 9,6% u Češkoj) te 6,3 posto za one s visokim obrazovanjem (16,4% u Estoniji, 3,5% u Rumunjskoj).

Gledano prema regijama NUTS-2 (statističke regije ustrojene za potrebe praćenja regionalnog razvoja u Europskoj uniji), najsiromašnije su bile regije Jugoistok u Rumunjskoj (Dobrudža i južna Moldavija) s 50,1 posto stanovništva u riziku od siromaštva te Kampanija na jugu Italije (49,4%). Najmanje siromašne regije bile su Bratislavski kraj (6,1%) te Središnja Češka, područje oko Praga (7,3%). U Zagrebu je 2021. bilo 13,3 posto građana u riziku od siromaštva, jednak postotak kao u Stockholmu. U regijama Sjeverna (19,8%) i Jadranska Hrvatska (19,9%) nešto manje od petine stanovništva bilo je u riziku od siromaštva, a u Panonskoj Hrvatskoj, tj. Slavoniji, taj se postotak penjao na 28,6 posto.

Ujednačen razvoj

Rizik od siromaštva ne pogađa samo jug i istok Europske unije, već je relativno široko rasprostranjen i u bogatim državama članicama. Hrvatska nije nužno najsiromašnija država članica Europske unije, no ističe se velikim regionalnim razlikama unutar same zemlje. Obrazovanje je usko povezano s rizikom od siromaštva, a posebno su siromaštvu izložene starije osobe. Kako bi smanjila socijalne razlike, Hrvatska treba dinamičnije gospodarstvo, uravnoteženiji regionalni razvoj i stvaranje pretpostavki za dugoročno održiv mirovinski sustav, kao i daljnje ulaganje u obrazovanje. Činjenica da nismo nužno najgori u Uniji ne treba posebno veseliti, već poticati na daljnju izgradnju stabilnog pravnog okvira, zaštite vlasničkih prava i radničkih prava te suzbijanje nepotizma i korupcije kao preduvjeta za osiguranje širokog blagostanja.