'Tata je malo nervozan zbog izbora! Jedva čekam da to prestane. Do ovdje su mi došli i suverenizam i populizam i radikalizam. Dosta mi je!', komentiraju glasno supruge hadezeovaca, esdepeovaca, živozidaša, mostovaca i svih ostalih koji sudjeluju u izbornoj trci za Europski parlament.

'Daj se mama smiri. Stari to radi za nas. Možda ćemo ići u školu u Bruxelles. Ono high life. Dobri restorani. Zeka peka. Djeca euro parlamentaraca. Face!', odgovaraju veselo djeca.

Važni su to izbori za te obitelji, ali i za političke stranke iz kojih dolaze. Stranke svibanjske izbore vide prije svega kao platformu za međusobno odmjeravanje snaga i čišćenje vlastitih redova. Prolazno je to vrijeme u trci za važnije nagrade - nacionalnu izvršnu vlast i priliku da se zaposli još svojih ili pak onu dugotrajnog druženja s paunom Đurom na Pantovčaku i seljenja ureda po Hrvatskoj. Ujedno prilika je to da se okrutno i bez puno europske uglađenosti odstrane oni koji se više ne uklapaju u šire petoljetne planove. Kao u neka stara vremena kada partijski komitet kaže odlaziš, više razgovora nema. Svo se ordenje i zasluge gube baš kao što se zaboravljaju i sva podmetanja leđa za stranku.

Pitajte Milijana Brkića, ako ne vjerujete. Koliko su obiteljima i strankama važni, toliko su hrvatskim građanima ovi izbori nevažni. A nipošto ne bi smjeli biti. Naša se budućnost u jednakoj mjeri određuje sivim i nepreglednim labirintima europske birokracije kao i u Zagrebu.

Sljedećih će se pet tjedana mnogo govoriti o suverenizmu, pojmu koji se u Hrvatskoj trenutno nalazi pri samom vrhu onih olako potrošenih i izlizanih.

'Nema većih suverenista od nas. U Europskom parlamentu borit ćemo se za hrvatske interese. Pokazat ćemo im…', viču u isti glas različite političke opcije u Hrvatskoj. Na to im se iz centralnog komiteta odgovara da su jedini pravi suverenisti oni iz HDZ-a. Ti koji viču i ovi koji im odgovaraju ne razumiju da se suverenost ne gradi urlicima, revizionizmom i stavljanjem ruke na srce dok svira hrvatska himna.

Provincijalne geste isprazne parole koje su u ova gotovo tri desetljeća toliko glasno izvikivali nisu pridonijele da Hrvatska samosvjesno izgradi svoju suverenost. U svojoj mahnitoj opsjednutosti prošlošću nisu primijetili da se u 21. stoljeću suverenost jedne države prije svega temelji na znanju i ulaganju u obrazovanje, znanost i tehnologiju.

Te su stvari u Hrvatskoj u prethodnih 30 godina gotovo uništene. Neće se 'lažni suverenisti' pobuniti kada 'europejci' iz Italije ili Mađarske počnu svojatati dijelove Hrvatske. U svoj toj ogromnoj brizi za ovu zemlju, naći će veliko razumijevanje i za one koji smatraju da su Istra i Dalmacija talijanske i za one koji smatraju da je Baranja mađarska. Teško će biti tim 'velikim suverenistima' prevaliti preko usana da su se za Hrvatsku u današnjim granicama, uz sve one koji su dali dio sebe u Domovinskom ratu, izborili i partizani u 2. svjetskom ratu.

'Mi to znamo i iskreno mislimo, ali znate kod nas u Hrvatskoj to ne prolazi. Ovdje je druga priča. Kod nas su Vam jaki radikali, a prijete i populisti', nemušto bi se izmotavali pred svojim kolegama u parlamentarnim odborima za vrijeme lobističkih koktela: 'Nije Vam Hrvatska Bruxelles.'

Kasica prasica

Sve što je potrebno znati o hrvatskoj politici u europskoj perspektivi može se sažeti u izjavi Andreja Plenkovića 2018. na kongresu Europske pučke stranke (EPP) u Helsinkiju. Na velikoj je pozornici on izjavio: 'Moramo pokazati da smo jači od populista, koji siju strah i nude jednostavna rješenja bez odgovornosti.'

Izrekao je to čovjek koji je tek nekoliko mjeseci prije za Božić, ni više ni manje, nego preko televizije 'u ime nacionalnih interesa' imaginarno kupio INU. Potez je to kojeg se ne bi posramio niti jedan europski populist. Govorio je to čovjek kojem su većinu u Saboru držali ili drže zastupnici koji bi i u redovima najradikalnijih europskih političkih stranaka bili 'obilježeni' kao 'radikalni', oni koji se puštaju s lanca u posebnim prilikama. Govorio je odlučno pred svojim kolegama i prijateljima – Tajanijem, Orbanom, Vučićem... Ljudima koji bi da mogu dijelove Hrvatske sutra oteli, dok je 'suverenisti' hrabro brane i istovremeno im plješću.

Građanima su europski izbori nevažni jer im nitko od onih koji su obnašali vlast nije objasnio što je zapravo Europska Unija, koje su njezine vrijednosti i mehanizmi odlučivanja. Nakon što smo više od 20 godina sanjali o tome da postanemo ravnopravan dio tog saveza, naši su političari sveli prekrasnu i važnu ideju zajedništva i dijeljene sudbine Europe na vlastite partikularne interese.

Njihov rad gledamo isključivo kroz visoka primanja i pojedinačne inicijative od ribarstva, otoka, nejednake kvalitete prehrambenih proizvoda. Nama ideju Europe, u čemu im svakodnevno i svesrdno pomažu kolege iz te iste unije, prikazuju isključivo kao 'kasicu prasicu', 'novac koji čeka i kojeg treba povući'. Od nas i od Hrvatske čine osobe koje su ovisne o 'sponzoru'.

Ni strasti ni bunta oko ujedinjene Europe

Biračima se ne objašnjava da je presudno izaći na te izbore jer se na europskoj razini određuje budućnost našeg rada, studiranja, kvalitete života, sigurnosti, privatnosti, hrane, kulture… Ne govori se otvoreno o problemima EU te o neučinkovitom i interesima premreženom odlučivanju – lobijima koji 'legalno' utječu na važne odluke za cijeli kontinent. Ne pokazuju naši političari ni strast ni bunt kako spasiti ideju ujedinjene Europe, ako treba i 'udarcem u međunožje' tih istih europskih birokrata. Nema tu novog ritma koji bi na dijeljenim vrijednostima osigurao da ona ostane mjesto mira i napretka. Nema tu ideala ni zajedništva. Samo novac. Nema tu suverenosti. Nju smo neulaganjem u ljude, obrazovanje, kulturu i znanost već izgubili raspravljajući o 'starohrvatskim pozdravima' dok mladi ljudi odlaze.

U vlakovima koji iz briselske zračne luke kreću prema stanici metroa Schuman kaputi se brzo presvlače. Sve ono što je postojalo u Hrvatskoj nestaje, a lica dobivaju nove europske konture.

'E da Vi znate što je Vaš tata sve trebao i s kim napraviti za ovo', zadovoljno reče mama za ručkom u ribljem restoranu koji se nalazi na Rue du Fossé aux Loups. 'Napokon prava Europa, tatice, dvije Michelinove zvjezdice. Nije mi samo jasno jesmo li mi i dalje hrvatski suverenisti ili europski unitaristi, stožerna politička snaga ili populisti, jesmo sada antifašisti ili…?', upitao je jedan od sinova. Tata je odvajajući rep od glave velikog škampa kratko odgovorio: 'Još si zelen Miroslave. Mi smo sve što treba. Mi smo Hrvatska. A sad šuti i jedi.'