Obama se ovih dana požurio objaviti svoju kandidaturu za drugi predsjednički mandat (predviđeni troškovi kampanje: milijarda dolara), a u toj napornoj i neizvjesnoj utrci za dodatne četiri godine u Ovalnom uredu, više neće moći računati s najomiljenijim članom svog sadašnjeg kabineta. Hillary Clinton, državna tajnica (ministrica vanjskih poslova) ovih je dana objavila da nakon isteka ovog mandata zauvijek napušta ovu prestižnu fotelju, bez obzira na to što trenutačno uživa potporu od 66 posto Amerikanaca (Obama 54 posto, potpredsjednik Joe Biden 46 posto, ministar obrane Robert Gates 52 posto). Hillary Clinton nije prva američka ministrica vanjskih poslova koja je postala omiljenija od vlastitog predsjednika (to su bile i Condoleezza Rice i Madeleine Albright), ali se već sada dokazala kao državnica koja je u ime općih interesa do kraja zatomila svoju osobnu političku taštinu. Ona podupire Obamu, bez obzira na to što mu je bila najogorčeniji protivnik na stranačkim predizborima, a odlučno zastupa i sve dugoročne američke interese, bez obzira na to što je sadašnji predsjednik, u globalnim odnosima, mnogo kolebljiviji i nesigurniji od jednog od svojih prethodnika, njezinog supruga Billa Clintona.

U Hrvatskoj bi bilo teško zamisliti da neka žena u ulozi ministrice vanjskih poslova postane najomiljenija ličnost u trenutku kada se zemlja zaplela u 'dva i pol rata', a još nije prevladala gospodarsku krizu u neizvjesnom nadmetanju sa sve opasnijim globalnim protivnicima. Protjeranu Kolindu Grabar Kitarović često su podcjenjivali bez pravih razloga, a moguću ministricu Vesnu Pusić mnogi mjere samo ideološkim predrasudama. Pa ipak, Amerikanci u prvom redu cijene marljivost (Hillary Clinton je do sada posjetila 76 zemalja, čime je nadmašila i Henryja Kissingera), a pouzdano nagrađuju njezino nedvojbeno zalaganje za nadstranački nacionalni interes. Hillary Clinton nitko ne može optužiti za gospodarske neuspjehe, ali je mnogi javno hvale zato što otvoreno govori o otvorenim pitanjima, premda  ponekad sama sebi mora skočiti u usta (afera WikiLeaks), pa većina vjeruje da sve što čini, čini za dobrobit SAD-a, a ne samo budućih želja Demokratske stranke.

Ovoga trenutka u svijetu 19 žena obnaša dužnost ministrica vanjskih poslova, a Hillary Clinton nije jedina koja se zatekla na čelu tog ministarstva, u nekoj od osobito važnih, velikih ili izazovnih zemalja. Žene vode vanjsku politiku u Švicarskoj, u Meksiku, u Južnoafričkoj Republici, u Danskoj, u Španjolskoj, u Pakistanu, a čak i neki u EU jedva su probavili činjenicu da je jedna žena, barunica Ashton, imenovana za šefa zajedničke vanjske i sigurnosne politike.

A u Hrvatskoj je Kolinda Grabar Kitarović morala otići u vrijeme pune ministarske zrelosti, da  napravi mjesta za priležnog Gordana Jandrokovića. Vesna Pusić – u ulozi moguće oporbene izabranice – već sada mora učiti od Hillary Clinton, i u ulozi političara koji se ne srami zakopati ratne sjekire, i u ulozi diplomata, koji je već u 'prethodnim životima' skoro sve naučio, ali nikada nije imao predvodničku odgovornost.

Kolinda Grabar Kitarović nije bila osobito uspješna predvodnica HDZ-a (to ju je čak činilo simpatičnom), a o Vesni Pusić ovisi i konačni izborni uspjeh HNS-a, koji često ima izvrsne ideje, a pogrešne ljude, britke analize, a samoproglašene sveznalice, pa čak i svemoćne grešnike bez grijeha. I to čini ono njezino buduće prokletstvo. Ona još ostaje stranačka političarka, ali i u toj pragmatičnoj predizbornoj ulozi već sada mora dokazati da može prevladati i neke vlastite predrasude, kao što je već dokazala u slučajevima kada je 'spriječila administrativno ustrojavanje nove Krajine', predložila novu arhitekturu BiH (pet županija), a u ulozi saborske čelnice za nadzor europskih pregovora pozvala na novo nacionalno jedinstvo oko pristupa EU; u raspravama o Europi već sada se osobito zalaže za objavljivanje svih važnih činjenica o kojima javnost još ništa ne zna, a već su čvrsto dogovorene u privremeno zatvorenim pregovaračkim poglavljima.

I dok je Vesna Pusić već izložila osnove svog ministarskog programa, ministar Gordan Jandroković sve se više pretvara u ostrašćenog stranačkog glasnogovornika. On se već vidi u ulozi gradonačelnika Zagreba, budući da mu je – na opće iznenađenje - Jadranka Kosor oprostila sve dosadašnje grijehe i u ulozi Sanaderova 'čuda od djeteta' i u ulozi vrlo nesretnog ministra koji bez šaptača ne zna nabrojiti pregovaračka poglavlja, a ipak ima hrabrosti da drži diplomatske lekcije Švicarskoj. I tako u trenutku kada si Hrvatska još uvijek umišlja da trči posljednje pregovaračke metre, Jandroković gromoglasno ohrabruje i tješi ojađene HDZ-ovce, a njegov profesionalni kolega, njemački ministar vanjskih poslova Guido Westervelle, dao ostavku i na predsjedništvo njemačkih liberala (FDP) i na položaj vicekancelara u vladi Angele Merkel, kada je vidio da mu stranačka politika donosi neuspjeh za neuspjehom. Westerwelle više ne želi biti klasični političar, a želi postati 'pravi ministar vanjskih poslova', baš kao što je to uspjelo i njegovim velikim stranačkim uzorima, Hansu Dietrichu Genscheru i Klausu Kinkelu. I oni su se odrekli stranačkog predvodništva da bi se mogli baviti samo njemačkom vanjskom politikom, a u Hrvatskoj Gordan Jandoković sve pouzdanije izrasta u najdulju političku sjenu ojađene Jadranke Kosor.

On zna da bi jedva mogao pobijediti u nekom otvorenom svjetskom nadmetanju za mjesto pomoćnika generalnog tajnika NATO saveza, kao što je to uspjelo marljivoj, obrazovanoj i strpljivoj Kolindi Grabar Kitarović, a već i sada Vesna Pusić, u usporedbi s Gordanom Jandrokovićem, pokazuje mnogo više hrabrosti, maštovitosti i poduzetnosti. Ona pokušava graditi mostove i prevladati taštine, pa bi se nekog sretnog dana možda i u Hrvatskoj mogao naći netko koji će uspjeti dokazati kako vanjska politika prvenstveno služi obrani dugoročnih nacionalnih i državnih interesa, a nikako i nikada ne može svesti samo na stranačku obvezu za privremenu političku uporabu. U ovome svijetu rodne i svjetonazorske razlike postaju sve manje značajne, pa se Jadranka Kosor više ne može tužiti da je vrijeđaju kao ženu, kada je otpisuju kao nesposobnu premijerku, dok Gordan Jandroković u krilu Jadranke Kosor sve više bježi u čistu domaću politiku u neizdrživom procijepu između neočekivanih uspjeha svoje protjerane prethodnice Kolinde Grabar Kitarović i sve ozbiljnijih izazova koje mu sustavno priprema Vesna Pusić, kao njegova najizglednija oporbena nasljednica.