Optužnica generalima Mladenu Markaču i Anti Gotovini bila je postavljena kao da se sudilo političarima. Prekomjernog granatiranja, a lako su to mogli utvrditi svi koji su ikada bili u Kninu, nije bilo i u tome smislu očito se dokazivalo snimkama doista razorenog Vukovara. Vukovar nakon rata gotovo nije postojao; Knin je ostao cijeli. Oni koji su tvrdili da je Vukovar njihov, posve su ga razorili; oni koji su za Knin tvrdili suprotno, nisu ga rušili. Prvostupanjska odluka Suda očito tada nije vidjela. Sada je poništena odgovornost Gotovini i Markaču za zločine protiv čovječnosti, kršenje zakona i običaja rata, udruživanje u zločinački poduhvat. Oni koji su već zloguko povezivali 21. obljetnicu pada Vukovara i presudu generalima specijalne policije i HV-a, nisu bili u pravu. Ako je Tribunal u Haagu mislio na simboliku, što vjerojatno nije istina, poruka je onakva kakvu su mnogi, prije svega oni koji su stradali, priželjkivali.

Zločine treba istražiti

Haški tribunal, vjerojatno će to sada biti lakše izgovoriti u Hrvatskoj, nije sudio Hrvatima, nije bio usmjeren protiv 'nas'. Kako to i biva s odlukama svih sudova u Hrvatskoj, kada sude onako kako razmišlja većina, onda sude i pošteno. U isto vrijeme, za one koji se s presudom ne slažu, a to je sigurno krug često spominjanog Save Štrbca, vjerojatno i Carle del Ponte, razočarenje je golemo. Njihova se mišljenja vjerojatno presudom neće promijeniti, ali poraz i promašaj koji su sada doživjeli, teško da će ikada zaboraviti.

Samo generali Markač i Gotovina, bez obzira na sreću koju trenutno osjećaju, moraju ipak biti u strašnom položaju jer su ljudi za koje je sud ocijenio da su nevini u zatvoru bez razloga bili više od pet godina. Taj tip traume rijetki mogu razumjeti, teško da tako nešto itko može zaboraviti i oprostiti.

Oni kojima je suđeno nisu krivi za ono što se dogodilo. Odluka je donesena većinom glasova sudaca Tribunala. U Hrvatskoj su mnogi nakon operacije Oluja ipak stradali. Gotovina i Markač oslobođeni su, ali netko je počinio i uništenje stotina objekata koji su bili po Krajini. Na ta pitanja Hrvatska mora odgovoriti. Ne zbog plašenja Savom Štrbcom i onima koji su iz rubnih dijelova Hrvatske otišli. Oni koji su otišli više se neće vratiti. Zbog njih ipak, ali i onih koji su ostali, treba istražiti i raščistiti što se zbilo.

Državna strategija u suradnji s Haagom bila je baš kao i s ostalim spornim događajima iz naše prošlosti. Najprije strategije nije bilo, postojala je velika doza emocija i puno politizacije. Nije samo Sanader onaj koji je koristio braniteljske udruge i osjećaje velikog dijela stanovništva, već svi oni koji su bili uz njega i mimo njega i koji ga sada kritiziraju. Naravno da je puka politizacija najprije na splitskoj Rivi podjarmljivati emocije, a onda se praviti da je izgovoreno bilo djelo nekog drugog.

226487,226488,226498,226508
Konačno nešto dobro!

Presuda je s Hrvatske maknula golemi teret 'udruženog zločinačkog poduhvata'. Odluka će imati veliki utjecaj na povijest međunarodnog prava jer je Tribunal bio tijelo UN-a i nisu ga kreirali pobjednici u ratu, već se tamo trebalo suditi hladno. Hrvatska će za pola godine daleko lakše zauzeti mjesto u EU-u.

Ono što Hrvatska politika nije odradila je nespretno tretiranje Haškog tribunala i nerazumijevanje o kakvom je sudu riječ. Trebalo je shvaćati ozbiljno riječi 'prijatelja', kako je Franjo Tuđman 1995. nazivao određene zemlje i krugove. Jedan od takvih bio je njemački ministar vanjskih poslova Klaus Kinkel 23. listopada 1995. u New Yorku. Oluja je raščistila stvar na bojištima, razriješila je i prilike u Bosni i Hercegovini. Dalje će Hrvatska biti procjenjivana prema ponašanju u odnosu na preostale Srbe. Kinkel je Tuđmana molio da to ne zanemari, podvlačeći da posve razumije što se dogodilo u Hrvatskoj od 1991. godine, ali da Tuđmana moli da 'prema van' pokaže da su 'civilizirani'. Europska unija odmah poslije operacije suspendirala je dio suradnje s Hrvatskom, tražila da se postigne pravedan mir.

Tada je očito izgubljeno dragocjeno vrijeme, tada je očito trebalo povući poteze koji su u konačnici, mogli Gotovinu i Markača ostaviti s obiteljima i na slobodi. Možda sporo, ali pozitivna posljedica presude je golema. Konačno nešto dobro.