Suprotno onoj crnohumornoj anglosaksonskoj dosjetki o tome kako se 2022. godina u engleskom izgovoru može čuti i kao "twenty-twenty-too" (u slobodnom prijevodu, otprilike: "opet 2020."), ja ovo započinjuće ljeto gospodnje svejedno dočekujem sa stanovitim olakšanjem. Ne prevelikim, ali ipak olakšanjem. Razlog je podjednako i banalan i bizaran.

Stariji vjerojatno još pamte 1990. godinu: nije bilo sela u kojem tada nije bila raspuštena Osnovna organizacija SKH da bi najkasnije sljedećeg tjedna umjesto nje - često i bez ikakva formalnog raspuštanja - niknuo Temeljni ogranak HDZ-a. Godine 2020. svako Smiljevo i svaka Poskokova Draga (u nedostatku talenta i vremena, posuđujem toponime iz knjiga prijatelja Tomića) slavili su 30. obljetnicu tog svitanja stoljećima sanjane slobode. Pa se ti ne odazovi ako si imalo istaknutiji član stranke, pa ti ne javi HRT-u da to sve - od svečane akademije do svetog euharistijskog slavlja - ne posnimi barem za Regionalni Dnevnik...

Navršilo se te 2020. ujedno i četvrt stoljeća od Bljeska i Oluje, to se - s punim pravom! - itekako moralo obilježiti i komemorirati, što je i učinjeno na vrlo dostojanstven način i tek s prstohvatom licemjerja. Bila je tad i 75. obljetnica globalne pobjede nad nacifašizmom i blajburškog početka nemilosrdnog osvetničkog pohoda, ali dobro sad to, ne može čovjek baš na sve stići... Eto, nismo spomenuli ni pola jubilarnih godišnjica (poput, na primjer, donošenja "božićnog" Ustava ili dvadesete uzastopne pobjede Franje Tuđmana u napetim teniskim srazovima s Brunom Orešarom), a evo nas već i u 2021.

E, to je bila godina još brojnijih i mahom bolnijih obljetnica. Sve znate, godina je tek jučer završila i, štono vole reći naši profesionalni nacionalisti (i njihova tuđinska braća također) rane su još svježe... Trideset je godina minulo od beskrajne tragedije Vukovara i Škabrnje, od patnji Dubrovnika, Šibenika, Osijeka, Zadra i još sigurno stotinjak manjih mjesta za koja dotad devedeset posto Hrvata nije ni znalo da postoje. Sve je to valjalo komemorirati, snimiti, prepričati i prikazati, baš kao i 30. obljetnicu osnivanja svake brigade, satnije, samostalnog voda ili bilo kakve druge postrojbe. Iz dana u dan, u svakome mediju, naročito u onima koje vlast nadzire očinsko-starješinski, strogo ali pravedno. Tristo šezdeset i pet jubileja u isto toliko dana, okej, dva-tri gore ili dolje. A sve to u sjeni paralizirajuće pandemije i sveudilj urušenih, neobnovljenih kuća po Zagrebu i diljem Banije. Plus standardno odurnih predizbornih kampanja - prethodne godine parlamentarne, a 2021. lokalne.

Zato sam, eto, ovu godinu, kako rekoh, unatoč svim prijetnjama koje slutim, dočekao sa stanovitim banalnim olakšanjem: ako ništa drugo, bit će barem manje obljetničarskih prigoda u Hrvata i moći ćemo makar malo, ispod maske, odahnuti. Jedino uistinu važno na državnoj razini bit će tridesete godišnjice sveopćeg priznavanja Hrvatske kao samostalne države i, potom, primanja u Organizaciju ujedinjene naroda, te konačna deblokada Dubrovnika i okolice. I, da, prve nastupe naših sportaša na Olimpijskim igrama u Albertvilleu i Barceloni. Sve drugo moći će se, rekao bih, prema karamarkovskoj doktrini, obilježavati "u svoja četiri zida": od 130. rođendana Josipa Broza (ebo me on, kud sam se baš njega prvog sjetio...), preko druge obljetnice iznimno zapaženog hrvatskog predsjedanja Europskim vijećem i prve da nas je konačno priznala Republika Burundi te, također prve, da je HDZ platio masnu kaznu prema pravomoćnoj presudi za korupciju.

Od ostalih diskretnih fešti vrijedi očekivati proslavu desete godišnjice oslobađanja generala Gotovine i Markača iz Scheveningena, svečani prijem u Uredu predsjednika (uz dodjelu Reda kneza Domagoja za pokazanu osvjedočenu hrabrost u ratu) povodom proglašenja jubilarnog šestotisućitog registriranog branitelja RH u Domovinskom ratu. Također, u povodu druge obljetnice razornog potresa, predsjednik i premijer će, u odvojenim kolonama i sa zasebnim svitama, posjetiti Zagreb te objasniti građanima što se zapravo događa te kad se očekuje početak statičke obnove i smanjenje poskupjelih režija za nula potrošnje energenata. Isti će ritual, kako već protokol nalaže, početkom zime ponoviti i na Baniji, na svečanosti odvoženja prvoga kontejnera, odakle će obojica požuriti natrag u Zagreb, na adventski vatromet u povodu prvog objavljivanja preliminarnih aproksimacija privremenih rezultata popisa stanovništva 2021.

Mimo toga - uz, jasno, stroge epidemiološke mjere bez ikakvih sankcija za neodgovorne prenositelje karijesa; ponajmanje u vrijeme vjerskih blagdana, vječitih nogometnih derbija i Sinjske alke - bit će ovo daleko mirnija i relaksiranija godina od prethodnih dviju. Zato vam, uz naramak iskreno dobrih želja, preporučujem da u nju zakoraknete baš poput mene jutros: vedra čela, široka osmijeha i puni razložne vjere u sjajnu budućnost.