U osvit najveće ekonomske krize od sloma burze 1929., tadašnji premijer, a današnji dugotrajan korisnik usluga hrvatskog pravosuđa, uvjeravao nas je putem svojeg ministra financija da će nas zaobići velika recesija. Premda se nalazimo na sjecištu migracijskih pravaca, godinama smo se pravili da nas se pitanja azilanata, migranata i izbjeglica baš i ne tiču, jer to nije naš problem. Kada su krenuli prvi glasovi o širenju koronavirusa u Europi, stvarao se dojam da je to nešto što ne mora nužno zapljusnuti naše obale. Naposljetku, dok se nižu ekstremni meteorološki događaji od kojih je barem dio izravno potaknut ili pak pogoršan ljudskim djelovanjem, domaća javnost ne uviđa da se slične scene mogu u nekom trenutku ponoviti i u našoj zemlji.

No ovo nije priča o klimatskim promjenama per se niti još jedan apel za spas planeta od dramatičnih promjena koje donosi povećanje prosječne globalne temperature za dva, a možda i za puna tri stupnja, već priča o tome kako se klimatske promjene odražavaju na političko, posebice na nove društvene rascjepe koji su u korijenu obrazaca političke mobilizacije interesa, vrijednosti i identiteta građana.

Društveni rascjepi

U politologiji se društvenim rascjepima smatraju socijalne i ekonomske podjele među društvenim skupinama koje imaju suprotstavljene interese, vrijednosti i identitete. U političkoj sferi ove podjele manifestiraju se kroz političke stranke koje agregiraju interese i htijenja različitih društvenih skupina te se na okosnici njihovih suprotstavljenih zahtjeva i ciljeva natječu u političkoj areni. Kao dva ključna politička procesa koji su omogućili jasno ocrtavanje društvenih rascjepa i njihovu kasniju politizaciju putem uspona političkih stranaka nadaju se industrijska revolucija te nacionalna revolucija, odnosno nastanak modernih nacija i nacionalnih država u 19. stoljeću.

Ovi rascjepi temelje se na oprečnim interesima sela i grada (poljoprivrednog i gradskog stanovništva), Crkve i države (vjerskog i sekularnog, posebice u obrazovanju i kulturi, a u novije vrijeme u bioetičkim pitanjima), centra i periferije (sukob centralizacijskih i decentralizacijskih/regionalizacijskih tendencija, kao i većinskih i manjinskih etničkih identiteta i pripadajućih ekonomskih interesa) te rada i kapitala (sukob interesa radnika i poslodavaca).

U posljednjim desetljećima na temelju globalizacije i masovnih migracija oblikuju se i novi rascjepi te sukobi između ekonomskih dobitnika i gubitnika globaliziranog tržišnog gospodarstva, kao i prijepori između zagovornika različitih koncepcija osnovnice nacionalne kulture i identiteta u sve heterogenijim društvima.

Zelena transformacija i društveni rascjepi

Klimatske promjene te ubrzavanje zelene transformacije koja dolazi kao odgovor na njih promicanjem novih tehnologija, izvora energije i drugačijeg upravljanja okolišem, otpadom, resursima i trasiranjem ekonomskog razvoja daju novu snagu i značenje starim rascjepima te stvaraju podlogu za nastanak novih. Pri tome akteri počesto istodobno provode oprečne politike koje dodatno usložnjavaju suvremenu društvenu i političku stvarnost.

Primjerice, krajem 2020. Norveška je bila prvakinja u uporabi električnih vozila, s 18,1 posto svih vozila na norveškim cestama koja su koristila električni pogon. Uz to, već 2025. planira prestati s prodajom novih automobila s motorima s unutarnjim izgaranjem. Međutim budući da je upravo topljenje polarnog leda (zbog globalnog zagrijavanja) otvorilo nove mogućnosti eksploatacije rudnih bogatstava na Arktiku, Norveška se spremno uključila u novu geopolitičku utakmicu (s, između ostalog, Rusijom) te tako konzervativna premijerka Erna Solberg, koja na ovogodišnjim rujanskim izborima želi izboriti treći uzastopni mandat, najavljuje kao prioritet daljnje ulaganje u istraživanja nafte i plina.

Ovoga mjeseca Njemačka je omogućila dovršavanje Sjevernog toka 2, velikog sustava plinovoda koji iz Rusije putem baltičkoga morskog pravca ima opskrbljivati zapadnu Europu. Istodobno se uoči rujanskih izbora CDU i Zeleni (koji kritiziraju Rusiju kako iz ekoloških, tako i iz ljudskopravaških razloga) natječu u tome tko je zeleniji i tko je bolje na terenu reagirao na katastrofalne poplave te Njemačka kao najveća i najvažnija članica Unije podupire planove Europske komisije da u okviru zelene transformacije gradski plin do 2026. poskupi za čak četvrtinu.

Ove dvije crtice jasno prikazuju opreke između nacionalnih (energetska sigurnost i dostupnost povoljnih energenata) i međunarodnih (supranacionalni ideali prelaska na obnovljive, zelene izvore energije) interesa i prioriteta.

Inače, u Njemačkoj su upravo ovomjesečne poplave biblijskih razmjera aktualizirale pitanje poželjnog stupnja centralizacije, odnosno decentralizacije. Dok jedni tvrde kako je baš njihova pokrajina zbog vlastitog, po svojoj mjeri skrojenog pristupa civilnoj zaštiti bolje prošla u ovladavanju bujica, drugi inzistiraju na koordinaciji na višim razinama vlasti te ističu da meteorološke prilike ne poznaju granice te iziskuju suradnju i standardizaciju protokola postupanja.

Zelena transformacija aktualizira i opreku između centra i periferije te sela i grada, što se najbolje vidjelo prilikom prosvjeda Žutih prsluka, kod kojih je okidač bilo uvođenje ekoloških poreza na dizelska goriva. Dok su zagovornici novih davanja isticali važnost ubrzavanja prelaska na obnovljive i održive izvore energije, prosvjednici su rogoborili kako je to udar na male poduzetnike iz prigradskih i ruralnih krajeva za čije egzistencijalne probleme urbane elite u kuli bjelokosnoj nemaju sluha.

Pored toga, pitanje širenja uporabe električnih vozila potencira jaz između državnih i tržišnih mehanizama transformacije. Dok će jedni, pozivajući se na iskustva prethodnih tehnoloških revolucija, isticati važnost privatne inicijative, slobodnog natjecanja i dragovoljnog prelaska na nove tehnologije uslijed povećanja efikasnosti, želje za inovacijom i mogućnosti stvaranja dodane vrijednosti, drugi će samo u državnom, obaveznom pristupu kroz sustav poreza i poticaja vidjeti jamca brze i cjelovite preobrazbe ekonomije i prometa.

Novi zeleni rascjepi

Naposljetku, ubrzanje klimatskih promjena koje se očituje u sve višim prosječnim temperaturama i sve učestalijim ekstremnim meteorološkim događajima ukazuje i na formiranje sasvim novih rascjepa.

Naime dok Europom i Azijom haraju poplave, od Alžira do Irana nestašice vode generiraju društvene i političke nemire te otvaraju pitanje imanja i nemanja pristupa dovoljnim količinama pitke vode kao novu materijalnu osnovicu socioekonomskih sukoba.

Pored toga, sve veće temperature u velikim američkim gradovima razotkrivaju prostorno-klimatsku manifestaciju socioekonomskih (koja se često poklapa i s rasnim) nejednakosti. Gradovi i njihovi stanovnici dijele se na četvrti s visokim udjelom parkova i drugog zelenila koje ublažava ljetnu žegu te one sa slabijom zelenom infrastrukturom, u kojima stanovanje i rad (posebice bez klimatizacije) postaje neizdrživi.

Nadalje, nastavi li se, prvenstveno u bogatim, postindustrijskim društvima Zapada, politički aktivizam u korist odustanka od konzumacije hrane životinjskog podrijetla, otvorit će se sukob oko sâme hrane i njene proizvodnje te redefinirati rascjep sela i grada, kao i između tradicionalne i postmoderne kulture.

Konačno, uz zelenu transformaciju ruku pod ruku idu digitalizacija i robotizacija te će stvoriti nova, ali i ugasiti mnoga postojeća radna mjesta, posebice ona radno intenzivna koja zahtijevaju manje obrazovanu radnu snagu, što će otvoriti pitanje takozvanih suvišnih klasa, ali i možebitnog novog ludizma, pobune radnika protiv strojeva.

Klimatske promjene, briga za okoliš i energetska transformacija nisu samo nišne teme kojima se bave ekološke stranke i udruge, već fundamentalna pitanja koja redefiniraju društvene, ekonomske i kulturne osnove na kojima počiva politika kao umijeće borbe za uređenje kompleksnih ljudskih društava i natjecanja ideja za rješenja problema što izviru iz zajedničkog življenja.