Jedan zaposlenik HRT-a malo je fotomontirao novog ravnatelja, Gorana Radmana, uradak sklepan na brzinu, onako kao zezalica za šeranje po fejsu i mejlovima.

Ali taj uradak postao je dio vrlo ozbiljne power point prezentacije koju je ravnatelj Hrvatske radio-televizije, Goran Radman, prezentirao zaposlenicima. A potom je ušao i u 'povijest', evo ga već nas gleda s naslovnica dnevnik novina.

Zaboga, koja je to sila koja je tog ozbiljnog i odmjerenog menadžera nagnala da klikne slajd s tom sličicom? Tko ga je uspio uvjeriti da je to 'baš kul'?

Iskočio nam je to, pravo u lice, Krešimir Macan, direktor PR agencije Mangjura, živopisan PR mag, jedan od onih na koje će se naići na svim događanjima, za kojeg se zna da se zna sa svima a odavno se zaboravilo zašto i kako; reklo bi se: jedan univerzalni hrvatski komunikator.

Već dan prije puknula je informacija da je na HRT-u angažiran Macan, ili njegova agencija, ali uslijedila su kontradiktorna obrazloženja. Macan je potvrdio da je 'kontaktiran' i da ga se pitalo oko implementacije novog Statuta. Savjete je dao kao osoba, a ne kao direktor agencije, dao ih je 'dragovoljno, na prijateljskoj bazi', da je on na HRT-u 'nitko i ništa'. Iz HRT-ovog Odjela za odnose s javnošću objasnili su ipak da je Macan netko i nešto na HRT-u, da je 'zamoljen da pomogne u vezi s internim komunikacijskim planom implementacije novog Statuta HRT-a, a za svoje savjete nije honoriran'.

Macan, dakle, savjetuje ravnatelja HRT-a, boravi na HRT-u i komunicira s djelatnicima HRT-a, priprema plan implementacija, predlaže fotomontaže za izražavanje kreativnih vizija, a sve to gratis, za nula kuna. On je pro bono savjetnik. Volonter. Ostavlja obezglavljenu agenciju, inače zatrpanu poslom, i svoje dragocjene radne sate poklanja ravnatelju javne televizije ili javnoj televiziji tek tako!

Što dobiva zauzvrat? Objasnio nam je: zauzvrat dobiva samo prijateljstvo Gorana Radmana.

Hrvatska je tako dobila još jednog pro bono savjetnika, još jednog kvazivolontera prikopčanog na državnu/javnu instituciju. Hrvatski zastrašujući unikatni model netransparentnog prikopčavanja privatne PR agencije na državno/javno, začet imenovanjem pro bono savjetnice premijera, Zinke Bardić, dobio je još jednu izvedenicu.

I nikom ništa. Nitko nije nadležan za to. Nema toga u EU, pa se ne mogu ni europski primjeri vaditi. Povjerenstvo za sukob interesa možda bi moglo to razmotriti, ali još ne funkcionira, a dok i profunkcionira, što s time. Tko će to prijaviti? A oni sami od sebe sigurno neće to uopće primijetiti.

Već godinu dana Zinka Bardić istodobno je savjetnica premijera i direktorica u agenciji Madison. Evo je na web-stranici agencije, lijepa fotografija i titula direktorice, a zapravo sjedi u Vladi i obavlja za premijera osobno... Svašta. I moderira komunikaciju svih ključnih SDP-ovih ministara i svih važnih SDP-ovaca s javnošću. Ako netko zove nekog zastupnika SDP-a za gostovanje u televizijskoj emisiji, oni će bez krzmanja objasniti da prvo moraju pitati Zinku. Ona je osobno zadužena i za sve najdelikatnije oko premijera, npr. kada ga javnost ne razumije, kada se splete u metaforama, tu je Zinka da pomogne objasniti. Ona osobno objašnjava medijima je li prirodno da premijer potajno ljetuje s poduzetnikom Emilom Tedeschijem i guvernerom Vujčićem, ili pomaže u rasvjetljivanju poduzetničkih pothvata premijerova brata. Već se gotovo precizno zna iza kojih off the record pojašnjenja u kojim medijima stoji direktorica Madisona/savjetnica premijera, osobno.

Novinari s dugogodišnjim iskustvom suglasit će se s procjenom da nikad nismo imali više off the record objašnjenja i informacija i zamagljivanja iz Vlade nego u zadnjih godinu dana.

U Vladi će reći da to savjetnica premijera sve radi besplatno, da volontira, da radi pro bono.

Sve to, na žalost, nije točno. Ako dobiva plaću u agenciji Madison, a zapravo nije tamo, može se reći da je ona dar u naturi agencije Vladi. Ili ovako: direktorica Zinka B. dobiva u agenciji Madison plaću X, a zapravo radi puno vrijeme, mnogo i angažirano, možda čak i prekovremeno, u Vladi, znači da je Agencija platila taj rad umjesto Vlade. Odnosno, agencija Madison hrvatskoj Vladi svaki mjesec donira iznos X, iznos plaće svoje direktorice.

Zašto? Što dobiva zauzvrat? Prijateljstvo? Kao što Macan sada nudi prijateljstvo kao obrazloženje? Ili Agencija Madison to radi za opće dobro Hrvatske?

Agencija s mnogo klijenata, a tko zna koliko ima novih u međuvremenu. Nije li sjajan mamac za klijente imati direktoricu trenutačno izmještenu u sam vrh državne politike? Kada je premijer primio izaslanstvo Ikee, koja je ujedno i klijent agencije Madison, odmah su se otvorile sumnje ima li to veze s direktoricom/pro bono savjetnicom. Naravno, možda bi premijer primio izaslanstvo Ikee ovako i onako, ali svejedno, prostor za sumnju ostao je. Hoće li tako biti i sa svakim drugim klijentom? Evo nam uskoro prilike za testiranje: Gripen, također klijent Madisona, nada se lijepom poslu u Hrvatskoj. Ima to veze ili nema?

Naravno, nije se samo Madison prikopčao po 'pro bono' modelu; imali smo i slučaj agencije IMC i direktorice Ankice Mamić. Ona je, naime, istodobno dok je agencija radila za moćne klijente poput Agrokora ili HBOR-a bila i osobna savjetnica čuvenog prvog potpredsjednika Vlade Radimira Čačića. Također je javnosti objašnjeno da za Radimira Čačića radi – besplatno.

Jesu li sve to neutemeljene sumnje? Dovoljna je pukotina na transparentnosti Vlade, dovoljna je mrvica sumnje pa da mnoga pozitivna nastojanja Vlade ostanu ukaljana.

Nova mutacija modela

Teško je izjednačiti tu jednadžbu između davanja privatne agencije i visoke politike/javne televizije. Ako dajete s jedne strane, nešto uvijek bude s druge strane.

Do te sfere teško dopire čista ljubav, a možda u toj sferi ni ne bi smjelo biti davanja iz milosrđa? Što je s tržištem i svim ostalim agencijama koje bi isto poslovale mada nemaju prijatelje baš tu gdje bi trebalo?

Taman kada se Ankica Mamić nakon Čačićeva silaska s trona povukla samo u agenciju, taman kada je bezvoljna javnost gotovo zaboravila da premijer Milanović i Vlada ovako komuniciraju uz veliku pomoć pro bono savjetnice/direktorice, evo nam novog kandidata. Model nikako da zamre, da nestane ili, što bi bilo najbolje, da preraste u neki civilizirani, u demokratskim zemljama priznati i poznati model savjetovanja i komuniciranja.

Evo nama nove mutacije modela, u punom sjaju. Za javnu televiziju, najmoćniji medij u državi, prikopčao se upravo direktor agencije koja radi za brojne privatne tvrtke, a tu i tamo i za državne institucije. Agencija Mangjura, primjerice, radi PR i za privatne poduzetnike koji upravo vode žestoku borbu za projekt golf-igrališta na Srđu.

Nekoliko dana ranije HRT, odnosno ravnatelj Goran Radman, zabranio je oglašavanje građanskim aktivistima koji se protive gradnji golf terena. Ima li to veze jedno s drugim? Možda ima, a možda i nema. Macan kaže da je s ravnateljem prijatelj. Jesu li se prijateljski savjetovali i o tome?

Hoće li prijatelj ravnatelja koji tako pro bono troši svoje inače skupocjene radne minute za dobrobit javne televizije možda već sutra nazvati nekog urednika u informativnom programu i pokušati skinuti neki nepovoljan prilog vezan za svoga klijenta?

Opet smo u sivoj zoni. Tko će ga znati. Nakon fotomontaže Rad-Mana, odnosno Supermana s glavom Gorana Radmana, sve je moguće. Vidi li Krešimir Macan sebe samo u ulozi Joea Schustera (crtača stripa) ili pak naginje ulozi Jonathana Kenta (poočima koji ga uči kontrolirati moći)? Doduše, mjesto Jonathana Kenta ipak je već zauzeto. Ali nije nevažno ni mjesto crtača, onog koji Rad-Mana vodi iz avanture u avanturu.

Građani Hrvatske, gledatelji HRT-a, putem kojeg će pratiti djelovanje i ostalih pro bono savjetnika i savjetovanih, u svakom slučaju ostaju nemoćni čitatelji stripa. Rad-Man. Superman. Super Zoran. Kako god.