Ne treba plakati za prolivenom vodom. Poznata je poslovica i u životu i u ekonomiji. A u politici? Sudeći prema reakcijama i pobjednika i gubitnika s upravo završenih izbora za zastupnike u Hrvatski sabor, malo tko vodi računa o drukčijem ishodu s obzirom na uvjerljivu pobjedu Kukuriku koalicije i jednako takav poraz HDZ-a. Međutim, druga poslovica kaže da se vrag krije u detaljima. A detalji su u ovom slučaju vezani uz mogućnost da su i pobjednički SDP i gubitnički HDZ propustili dobiti nekoliko mandata više. Razlog je takvoj mogućnosti odluka obje stranke da na izborima nastupi, bilo u cijelosti, bilo djelomice, u koaliciji. Pritom SDP naoko nema nikakvih razloga za žaljenje. Sa svojim je koalicijskim partnerima HNS-om, HSU-om i IDS-om osvojio komfornu natpolovičnu većinu mandata u Hrvatskom saboru, a sam rekordan broj parlamentarnih mandata otkako se zemlja 1991. osamostalila. Ipak, političko-matematički sklad SDP-a s najjačim koalicijskim partnerom HNS-om ponešto je poremetilo aktualno priopćenje HNS-a da ja stranka Radimira Čačića na izborima prošla bolje od očekivanja u odnosu na stranku Zorana Milanovića.

HNS-ovci su, naime, ustvrdili da je, prema izbornim rezultatima, umjesto ranije dogovorenog omjera 4,6:1 u korist SDP-a, stvarni omjer snaga prema osvojenim mandatima 4,35:1 u korist SDP-a. Prvotni je omjer određen prema rezultatima izbora 2007. kada je SDP u prvih deset izbornih jedinica osvojio 32,51 posto glasova, a HNS 7,05 posto. Četiri godine poslije nije moguće točno utvrditi koliko je rezultatu Kukuriku koalicije od 41,08 posto glasova birača u prvih deset izbornih jedinica doprinio SDP, a koliko HNS jer se za obje stranke glasovalo u koaliciji. Novi su omjer u HNS-u izračunali prema odnosu 61 zastupnik SDP-a prema 14 zastupnika HNS-a. Ova matematička operacija nije puka pedantnost narodnjaka alias liberalnih demokrata, već zauzimanje drukčije, više pozicije u dogovorima oko sastava nove vlade. Ukratko, HNS sada želi više nego prije 4. prosinca. Je li u pravu? Osobito jer su birači u doslovce svim izbornim jedinicama glasovali za obje stranke zajedno, čak i u slučaju rezultata zastupnika češke i slovačke nacionalne manjine Vladimira Bileka uz čije su ime navedene sve stranke pobjedničke koalicije, ne samo HNS-a. Uostalom, što bi bilo da se u toj jedinici natjecao neki SDP-ovac? Tko bi tada pobijedio, HNS, SDP ili netko treći?

Kukuriku koalicija spriječila propadanje glasova

To pitanje odmah nameće drugo pitanje. Je li se SDP-u isplatila koalicija s HNS-om i partnerima ili bi i samostalnim nastupom na izborima ostvario pobjedu? Odgovor na ovu dvojbu može biti isključivo hipotetski, ali u njegovoj konstrukciji mogu poslužiti neki egzaktni pokazatelji. Analiza rezultata parlamentarnih izbora pokazuje da su četiri stranke Kukuriku koalicije napravile pravi potez nastupajući zajedno. Tim više jer su prije četiri godine takvo što izbjegle i samim time propustile pobijediti HDZ. Ipak, natječući se 2007. samostalno, dobile su zbrojeno više glasova nego li ove. Tada je za pojedinačne liste SDP-a, HNS-a, HSU-a i IDS-a u prvih deset izbornih jedinica glasovalo 1.084.488 birača, odnosno 45,39 posto. Konkretno, za SDP 32,51 posto, za HNS 7,05 posto, za HSU 4,23 posto, a za IDS 1,60 posto. Ove su godine njihove zajedničke liste u istim izbornim okruzima dobile 958.318 glasova ili spomenutih 41,08 posto. Očito nije bilo sinergije jer je ovogodišnja koalicija dobila desetinu glasova manje u odnosu na samostalne nastupe 2007. godine. No, puno je bitnije da je zajednički nastup spriječio propadanje glasova jer se ovaj put svaki glas za SDP, HNS, HSU i IDS, za razliku od 2007, pretvarao u mandate. Prije četiri godine HSU je unatoč više od stotinu tisuća glasova dobio samo jedan mandat, a HNS je bez mandata ostao, malo ispod ili iznad izbornog praga, u čak šest izbornih jedinica. U tom su smislu HNS i HSU veliki dobitnici koaliranja sa SDP-om, premda se lako može pretpostaviti da bi i dvočlana koalicija HNS-a i HSU-a prošla bolje nego 2007.

A što je s SDP-om? Bi li socijaldemokrati samostalnim nastupom ove godine izborili više mandata nego kao dio Kukuriku koalicije? Poslužimo se omjerom iz 2007. koji su koristili i u Kukuriku koaliciji, i to u svakoj od izbornih jedinica, te njime raspodijelimo glasove ove godine pale za cijelu koaliciju na njezine pojedine članice. Tako raspoređene glasove stavimo u odnos s glasovima svih ostalih lista s ovogodišnjih izbora i uporabimo zakonsku D'Hondtovu metodu preračunavanja glasova u mandate. Primjerice, ovakvim bismo postupkom 107.382 glasova za Kukuriku koaliciju u I. izbornoj jedinici raspodijelili na sljedeći način: 84.639 SDP-u, 12.939 HNS-u i 9.804 HSU, sukladno odnosu snaga s izbora 2007. I tako redom za svaku izbornu jedinicu od I. do X. Završni bi rezultat dao sljedeću raspodjelu mandata: 63 SDP, 51 HDZ (uz još tri izborena u XI. izbornoj jedinici u dijaspori), 7 laburisti, HDSSB, 5 HNS, 3 IDS, 2 lista don Ivana Grubišića te po jedan mandat za HSS, listu Ruže Tomašić i Ladonju. HSU ni u jednoj izbornoj jedinici ne bi prešao izborni prag, a HNS bi u tri bio na samom rubu prelaska. U odnosu na stvarne rezultate, hipotetski bi rezultati poprilično promijenili raspored mandata u Saboru. Sam bi SDP dobio dva mandata više. HNS bi prošao lošije nego li 2007. i puno lošije nego  sada, dok bi Kukuriku koalicija ostala bez natpolovične većine. HDZ bi se popeo za sedam mandata, laburisti za jedan, dok bi na ovaj način u Sabor ušla i Ladonja.

Riječ je o čistoj simulaciji s više pretpostavki, ali s obzirom na činjenicu da su stranke Kukuriku koalicije, i u apsolutnom i u relativnom broju, dobile manje glasova nego  same 2007, njihovoj su pobjedi i osvajanju natpolovičnog broja saborskih mandata podjednako pogodovali pravovremeno formiranje koalicije i oštar pad HDZ-a sa 35 posto na 23,50 posto glasova birača. SDP je, nesumnjivo, mogao i samostalno izboriti uvjerljivu pobjedu, čak i uz nešto veći broj mandata nego li u koaliciji, ali bi koalicija stradala. Prevagnuo je politički pragmatizam u kojem je daleko najviše profitirao HNS koji sam ne bi mogao dobiti isti broj mandata.

HDZ-u se, s druge strane, ni teoretski nije isplatilo ulaziti u koalicije s HGS-om Željka Keruma i DC-om Vesne Škare Ožbolt. Dok je Kukuriku koalicija jedinstvenim nastupom poslala ključnu političku poruku biračima potvrdivši zajednički legitimitet i izbjegavši rasipanje glasova, HDZ nije dobio ništa. Samo je izgubio. U X. izbornoj jedinici u kojoj je Željko Kerum s HDZ-om izborio svoj mandat, stranka Jadranke Kosor završila je na drugom mjestu s ukupno pet mandata. Tih je pet mandata dobila zahvaljujući 76.062 glasa, a u postojećem odnosu snaga, istih je pet mandata mogla osvojiti i sa 17.000 glasova manje. Ovako je jedan mandat doslovce poklonila Željku Kerumu za kojega je posve neizvjesno bi li samostalnim nastupom ušao u Sabor. Ovdje je za ulazak u Sabor trebalo osvojiti gotovo 14.000 glasova. U IX. izbornoj jedinici u kojoj je saborsku klupu izborila HGS-ovka Nevenka Bečić, HDZ je osam mandata dobio sa 90.645 glasova, a mogao je i s devet tisuća glasova manje. Nije, već je umjesto jednom članu svoje stranke mandat ustupio HGS-u vrlo upitna doprinosa. U VI. izbornoj jedinici HDZ je pola mandata darovao Vesni Škare-Ožbolt čiji je DC u tom izbornom okrugu 2007. u koaliciji sa zelenima dobio 2.388 glasova. Da je, hipotetski, tim brojem doprinio ovogodišnjem HDZ-ovu rezultatu, ništa se ne bi promijenilo, ali je ovako jednom HDZ-ovcu već osigurani mandat prepolovljen.

Nema sumnje da su se i na pobjedničkoj i na gubitničkoj strani koaliranjem najviše okoristile manje stranke. Dok će dio članstva poraženoga HDZ-a pravo poklanjanje svojih mandata iskoristiti kao argument protiv onih koji su to omogućili, Kukuriku koalicija ima važnijih stvari od matematičkih kalkulacija. Čini se, ipak, da i u takvim kalkulacijama HNS zna što hoće. U promilima. Hoće li pak SDP zažaliti što je propustio biti sam na vrhu? Matematika nema odgovor.