Bude li onako kako priželjkuje Miroslav Škoro, aktualni predsjednik Vlade i HDZ-a Andrej Plenković više neće biti – premijer. Ništa zato. Plenković bi lako mogao postati ministrom vanjskih i europskih poslova u Škorinoj vladi, a možda i uspješnim agentom osiguravajućeg društva s obzirom na to kako izgleda promidžbena kampanja HDZ-a za predstojeće parlamentarne izbore 5. srpnja.

Izabravši izborni slogan 'Sigurna Hrvatska', Andrej Plenković i HDZ poručuju da su jedino oni politička opcija kojoj birači mogu vjerovati kada su u pitanju sigurnost zemlje, života, zdravlja i radnih mjesta. Da bi valjda sami ostali sigurni, HDZ-ovci su izborni spot s kostimografijom kao iz filma 'Ljudi u crnom' snimili unutar debelih zidina šibenske Tvrđave svetog Mihovila. I ne skrivajući da na pobjedu ciljaju koristeći iskustvo vođenja zemlje u vrijeme pandemije Covida-19, premijer i njegova stranka su brže-bolje raspustili Hrvatski sabor kako bi se na prijevremene izbore izašlo 5. srpnja. No desetine novozaraženih koronavirusom u Hrvatskoj posljednjih nekoliko dana potvrđuju da ništa nije – sigurno. Iako se HDZ želio predstaviti biračima kao najpouzdanije političko osiguravajuće društvo, njegova je polica osiguranja na izborima sve rizičnija. Kad bi HDZ barem nudio policu osiguranja od korupcije, ali toliko nije duhovit.

Nijedan rasplet/zaplet nije nemoguć

Nakon mjesec dana ponovno je održana konferencija za medije Stožera civilne zaštite, a koji je očito malo-pomalo i ovisno o okolnostima postajao HDZ-ov predizborni stožer. Sve je ovisilo o rezultatima borbe protiv širenja zaraze. Sada su potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović te ministar zdravstva Vili Beroš i formalno HDZ-ova udarna imena na izbornim listama pa su njihova obraćanja javnosti dobila pravi sadržaj i formu.

Hrvatska je ovakve brojke novozaraženih u jednom danu počela imati sredinom ožujka, kad je HDZ održao svoje unutarstranačke izbore, a Andrej Plenković deklasirao svoje oponente. Tek je nakon toga došlo do pooštrenja epidemioloških mjera, odjednom ublaženih čim je situacija dopustila planiranje srpanjskih parlamentarnih izbora. Premijer je pritom ustvrdio da je njegova vlada pobijedila koronavirus. Kako? Otkrila je cjepivo, sintetizirala novi lijek, provela masovno cijepljenje? Ne, zaraza je samo usporena, a čim su strože mjere napuštene, virus je i u Hrvatskoj i u susjedstvu nastavio biti prijetnjom. Iako nije riječ o drugom valu zaraze, i ovaj 'prvi i pol' val treba shvatiti itekako ozbiljno. I dok političke maske padaju, hrvatski bi birači na izbore lako mogli s maskama.

Hrvatska će tako nakon Srbije druga u Europi, a prva u Europskoj uniji održati intrapandemijske parlamentarne izbore. I dok notornom Aleksandru Vučiću i njegovoj Srpskoj naprednoj stranci zbog svevlasti u zemlji te bojkota uglavnom dezorijentirane oporbe nitko ne ugrožava politički primat u balkanskoj verziji Bjelorusije, Vučićev kolega iz Europske pučke stranke Andrej Plenković nije takve sreće. Plenkoviću ni rezultati u borbi protiv pandemije više ne jamče ono što se prije samo mjesec dana činilo izvjesnim. Relativna pobjeda na izborima i dokup staža za novi četverogodišnji mandat novim žetončićima. Ovaj put ne zahvaljujući Milanu Bandiću, nego Miroslavu Škori.

Mada je u ovom trenutku, a situacija se u zemlji mijenja iz dana u dan, i dalje najizglednija poslijeizborna koalicija HDZ-a i onoga što ostane od Domovinskog pokreta Miroslava Škore, nijedan rasplet ili zaplet, kako se gleda, nakon 19 sati u nedjelju 5. srpnja nije nemoguć. Zapravo, najveće će iznenađenje biti uspije li HDZ ponoviti rezultat s parlamentarnih izbora 2016., odnosno osvojiti više od 60 zastupničkih mandata.

Na taj bi način Andrej Plenković ponovio rezultat Ive Sanadera, pod čijim je vodstvom HDZ dvaput zaredom trijumfirao na parlamentarnim izborima 2003. i 2007., osvojivši oba puta 66 mandata. Pritom je Sanader 2007. efektno otupio udar s političke desnice u vidu tada još uvijek respektabilnog HSP-a, izjavivši da je glas za HSP glas za SDP. Plenković pak od predsjedničkih izbora ponavlja da glasovanje za Miroslava Škoru dovodi na vlast SDP. Nije u krivu, samo što ovaj put Miroslav Škoro pokazuje još raskošniji politički antitalent radeći za političke suparnike ne samo u političkoj areni, nego i u civilnom društvu. Ukratko, svojim se izjavama o silovanim ženama, pobačaju i udaranju po prstima vraća ne u srednji, nego u stari vijek, motivirajući čak i one kojima je ovako vođen SDP s ni po čemu uvjerljivim Davorom Bernardićem neusporedivo manje zlo i rizik.

Već je na predsjedničkim izborima Miroslav Škoro potvrdio da među više svojih neprijepornih talenata nema i onog političkog. Popularni glazbenik i zabavljač te uspješni poduzetnik jednostavno je jednodimenzionalan u svom političkom nastupu, ni sam ne vjerujući da može biti autentičan predstavnik hrvatske desnice desnije od HDZ-a. Uostalom, kako može i biti? Njegove kampanje za predsjedničke i parlamentarne izbore sve više izgledaju kao neduhovita inačica kazališne predstave 'Šovinistička farsa' autora Radoslava Pavlovića, a koja je u godinama uoči raspada bivše Jugoslavije punila dvorane diljem nekadašnje države.

Škorini nastupi: Farsično, neiskreno i uplašeno

Kada je farsa postala stvarnošću, šovinizmu se više nije imalo smisla smijati. Škoro radi nešto slično. Od simpatičnog zabavljača za široki auditorij postaje osporavani političar sve užih pogleda. Kao da svojim izjavama pokušava spriječiti da ga se pita o tome što je sve i gdje radio početkom 90-ih, dok se na Hrvatsku spremala i realizirala agresija. Ili da mu se na društvenim mrežama ne ponovi izvjesna frizerka koja je jesenas njegovoj supruzi zamjerala na nacionalnosti. Gospođa vlasnica frizerskog salona valjda je u slobodno vrijeme specijalizirala etničku hematologiju baveći se eritrocitima sumnjivog podrijetla.

Zbog toga Škorini nastupi i djeluju farsično, neiskreno i uplašeno, a takve se retrogradne izjave nisu čule ni na ratnim izborima 1992. Uostalom, koliko je muških imena, prvih na listama Škorina Domovinskog pokreta od I. do X. izborne jedinice, sudjelovalo u Domovinskom ratu? Svi su bili maloljetni? U biti, heterogeno sastavljen Domovinski pokret potencijalno je najlakša meta za preuzimanje potrebnog broja ruku dođe li HDZ u prigodu sastavljati sljedeću Vladu.

Tim više što Andrej Plenković, unatoč svim svojim političkim deficitima i lošim kompromisima te kolebljivom trendu potpore biračkog tijela, trenutačno djeluje najozbiljnije. Da ga s druge strane političkog spektra čeka bilo tko iole sposobniji i darovitiji od SDP-ova predsjednika Davora Bernardića, Plenković bi već sada trebao razmišljati o alternativnom poslu. Ovako se još može nadati.

Jer – najgore što se može dogoditi SDP-u, na čijem je čelu Davor Bernardić, jest doći na vlast. S obzirom na to kako vodi stranku, tko mu je dio suradnika, kako je sastavio liste, kako komunicira s javnošću, koji su mu prioriteti te koliko je sam dosljedan u onom što radi, Bandićev učenik unaprijed konkurira za potencijalno najlošijega hrvatskog premijera od 1990.

Za SDP bi najveći dobitak mogla biti relativna pobjeda te nemogućnost sastavljanja parlamentarne većine. Problem je za stranku to što bi takav ishod Davor Bernardić zasigurno proglasio osobnom pobjedom i nepravdom, održavajući se na taj način na njenom čelu. SDP-ova kampanja za izbore podsjeća na nemaštovito privlačenje osiguranika u kakav drugorazredni mirovinski fond, pri čemu se kao najveći dobitak nudi – novi početak. Nevolja je u tome što novi počeci i 'restartiranja' nisu nužno promjena nabolje. Nerijetko su potvrda da je cijeli mehanizam nepovratno u kvaru.

Tako se pred hrvatske birače 5. srpnja kao vodeće opcije nude rizične police osiguranja, novi počeci otprije poraženih političara te starovjekovni tretman žena i prstiju. Ima li goreg osjećaja od onoga da je Hrvatska prije tri desetljeća djelovala naprednije?