Naime, radi se, može se uvjeriti tko pročita, o tekstu u kojem, iznosim mišljenje o potrebi uvođenja zdravstvenog odgoja u škole te o manipulaciji i diskriminaciji koja se zadnjih dana propagira akcijom 'Ovo nije moj medo', a iza koje stoji inicijativa Nepomireni. Oni, pak, za sebe ponekad tvrde da jesu, a ponekad da nisu inicijativa (izgleda da se još nisu sasvim pomirili ni sami sa sobom), a zalažu se protiv uvođenja 'nepoćudnog' zdravstvenog odgoja u škole za 'svoju' djecu.

Riječ 'nepoćudno' sam stavila u navodnike zato što se u spornom programu ne radi ni o čemu što bi uistinu bilo, interesantne li riječi, nepoćudno (nije im po ćudi?), ali je Nepomirenima sve osim apstinencije prije braka sablažnjivo i trebalo bi valjda biti ustavom zabranjeno, a takav stav im, naprosto, u praksi dosta loše prolazi i u vlastitim redovima.

Da ne davim, cilj im je program zdravstvenog odgoja prikazati kao hard core porno, a svu ne-heteroseksualnu djecu i mlade kao bolesnike, s čim se ja, prava sotona i vrag živi, ne slažem, dapače – gadi mi se.

Riječ 'svoju' (djecu) sam stavila u navodnike, jer sam iz profila osoba i udruga koje su mi prošli vikend na poziv svojih duhovnih vođa okupirale info-stranicu na fejsu, spoznala da ovu inicijativu predvode svećenici koji, pretpostavljam, iako nikad ne reci nikad, svoje djece nemaju.

U to zašto su baš oni najglasniji kad su spolnost, seksualnosti, umjetna i sve druge oplodnje u pitanju, ne bih ovdje ulazila, svoje sam stavove vezane uz zdravstveni i seksualni odgoj iznijela u prethodnom tekstu i ne, ne mislim da se svi moraju slagati s mojim mišljenjem.

Navodno postoje negdje u Zagorju stvarni ljudi koji vjeruju u strašno čudovište, Velikog bijelog zeca, pa mi ne pada na pamet verati se po bregima i kletima i razuvjeravati ih, jer ne čine nikome štetu, osim možda sebi. Nepomireni, ovako nepomireni sa svijetom i vremenom u kojem žive potencijalno ne nanose štetu samo 'svojoj', nego i ostaloj djeci. O tome, između ostalog, govori i moj neslućeno kontroverzan tekst.

Nešto drugo u cijeloj toj stvari navodi imalo razumnog čovjeka da se upita o kakvim se tu osobama radi i jesu li uopće ti ljudi pri zdravoj pameti.

Naime, revoltirani nemogućnošću komentiranja pod mojim tekstom, Nepomireni su preko stranica na Facebooku raznih katoličkih udruga organizirali hajku na gorepotpisanu, diskreditirajući me na razne ne baš maštovite i ne baš časne načine, pa i lažima, što bih bez puno problema podnijela, da nisu, onako u zanosu religiozne jarosti raspisali potjernicu za mnom i pozvali svoje članove da se masovno okupe na mojoj stranici na Facebooku i 'objasne mi neke stvari'.

S obzirom na to da je ta minorna moja stranica nešto poput info-ploče ili zamjene za web-stranicu, mjesto na kojem zainteresirane čitatelje povremeno informiram o svom spisateljskom radu, tu i tamo preporučim neku knjigu, sablažnjavam javnost poezijom ili glazbom, i slično, nemam ni namjere, a ni vremena, visjeti na njoj i ulaziti u kojekakve polemike. Pa sam Nepomirene, nakon što su počeli biti neugodni i uporni s porukama i komentarima, označila kao spam, a potom i blokirala, što je, ima biti, dodatno raspirilo njihov, mora se priznati, nepomirljivi gnjev.

Danas postoji toliko slobodnog prostora na internetu gdje svatko može iznositi svoje mišljenje, pa tako i Nepomireni, da ne vidim razlog, osim pukog nasilja, zbog kojeg bi mi oni dosađivali, vrijeđali me ili se reklamirali na mojoj privatnoj stranici. Moje kolumne (lako je provjeriti), ni ranije nije bilo moguće komentirati, no ne znam zbog čega bi nekog uz sve postojeće društvene mreže i forume toliko uzrujala činjenica da upravo pod mojim tekstom ne može meni ili kome drugom jebat jugoslavenoskopederskusrbokomunističkožidovskočetničku majku. Neka to, ako im je gušt, do mile volje rade na svom gumnu.

Ono što me u prvi mah zateklo i neugodno iznenadilo jest činjenica da su među onima koji su osmislili i realizirali ovu internetsku hajku na moju skarednu osobu (koja je valjda imala za cilj uplašiti me ili da ugasim FB stranicu, što li), uglavnom svećenici, uglavnom studentski kapelani, duhovni pastiri mladih.

Njihova imena i profile njihovih udruga nemam namjeru navoditi, ako me ne budu nastavili gnjaviti i uznemiravati.

Ipak, vjerujem da bi smatrali neukusnim kad bi netko ušao u njihovu kuću ili župni ured ili na misu i pred ukućanima i vjernicima izjavio da pričaju gluposti ili da su, sačuvaj me bože, licemjerni. Pa još pozvao i doveo i svoju ekipu da im malo razbuca koncepciju. Možete li zamisliti nešto takvo? Ja, evo, ne mogu. I nije mi jasno zbog čega oni, u ovom slučaju, dozvoljavaju sebi to isto.

Zato koristim priliku da im postavim retoričko pitanje za promišljanje:

Velečasni, jeste li svjesni da ovim svojim činom kao crkvena lica na vrlo prizeman i agresivan način uplićete Crkvu u vršenje pritiska na slobodu novinarstva i na slobodu privatne osobe?

I još ovo, dozvolit ćete:

Nepomireni, s obzirom na to da ste nekoliko tisuća ljudi nahuškali na mene, jeste li spremni preuzeti odgovornost za ono što se može dogoditi kad tih nekoliko tisuća nahrupi na mene jednu, koliko god ja, je li, strašna i opasna bila?

Jeste li svjesni da među tim ljudima koji vam vjeruju i koje ste pozvali s linkom na moj profil, može biti i kakav ozbiljan luđak koji će baciti pravi kamen i razbiti mi glavu ili nešto gore?

Hoćete li u tom slučaju biti spremni snositi posljedice svog nimalo kršćanskog poziva na hajku?

Hoćete li se moći pomiriti s tim?