Hrvatska je ušla u jednu od, politički gledano, najuzbudljivijih godina od stjecanja neovisnosti. U lipnju superizborne 2024. godine prvo nas očekuju izbori za Europski parlament. Redovni parlamentarni izbori bi se trebali održati najkasnije krajem ljeta, a prvi krug predsjedničkih izbora u prosincu 2024.
S obzirom da nam predstoji višefazna borba za biračke glasove, možemo očekivati da će ekonomske teme biti sveprisutne u javnosti. No to što će ekonomske teme biti sveprisutne, ne znači nužno da će sljedeća godina ujedno biti i godina dobrih ekonomskih politika.
Baš suprotno, ako je suditi po tri desetljeća dugom iskustvu s izbornim godinama, puno je izvjesnije očekivati inflaciju populističkih i antitržišnih politika. Neki bi mogli reći da si Hrvatska u nadolazećoj godini, s obzirom na relativno dobre ekonomske rezultate i relativno povoljnu fiskalnu situaciju, može nešto lakše priuštiti jednu populističku godinu.
vezane vijesti
S druge strane, isto tako bismo mogli reći da održavanje triju izbora taman netom što smo dobili zamah i počeli loviti ekonomski priključak ostatku Unije, možda i nije najsretnija situacija, jer borba za glasove promjenom ekonomskih politika ima potencijal da preokrene pozitivne trendove koje trenutno bilježimo. No čak i u malo izvjesnom scenariju da populističke politike u sljedećoj godini u potpunosti izostanu, i dalje se suočavamo s opasnošću da se pažnja nositelja javnih politika uslijed izbornog nadmetanja skrene s dugoročnih izazova s kojima se hrvatsko gospodarstvo suočava, što može onda opet ugroziti nastavak odvijanja tekućih pozitivnih procesa.
Proračun u funkciji politike
A da će superizborna 2024. po svemu sudeći ipak biti populistička, najbolje govori nedavno izglasani Državni proračun. Deficit konsolidirane opće države će se tako s 0,3 posto BDP-a u 2023., povećati za preko 500 posto na čak 1,9 posto u 2024. Valja napomenuti i da je ovaj deficit procijenjen uz prilično ambicioznu pretpostavku o rastu BDP-a od 2,8 posto, što znači da je moguće da će stvarni proračunski deficit u sljedećoj godini biti i veći ako ostvarena stopa rasta BDP bude niža.
Povjerenstvo za fiskalnu politiku, neovisno tijelo čija je temeljna zadaća nadzirati javne financije radi osiguranja njihove dugoročne održivosti i njihovog unaprjeđenja, u svom je Stajalištu o prijedlogu proračuna za 2024. već naglasilo da navedene projekcije deficita sugeriraju da je fiskalna politika u sljedećoj godini pojačano ekspanzivna, odnosno da se prostor za protucikličko fiskalno djelovanje u 2024. uslijed velikog projiciranog rasta deficita značajno smanjuje ukoliko zemlja uđe u recesiju.
To Povjerenstvo ujedno je naglasilo i da je fiskalnu politiku u vrijeme visoke inflacije izuzetno teško voditi, jer ona u prvoj fazi pozitivno djeluje na proračun povećanjem prihoda uz sporiji rast rashoda, čemu smo imali prilike svjedočiti u 2022. i 2023. No u drugoj inflacijskoj fazi, proračunski rashodi rastu snažnijom dinamikom od prihoda. A upravo takav utjecaj inflacije na snažan rast rashoda je vidljiv na proračunu za 2024., što znači da bi baš u superizbornoj godini Vlada trebala posebnu pažnju usmjeriti na kontrolu rasta javnih rashoda, kako ti rashodi ne bi počeli gušiti gospodarstvo i kako ne bi doveli do naglog pogoršanja fiskalnih pokazatelja u slučaju usporavanja gospodarskog rasta.
Gospodarstvo čeka novi rast kamata
Drugim riječima, zadnja stvar koja gospodarstvu treba u sljedećoj godini jeste povećanja fiskalna potrošnja u svrhu kupovine glasova. A čini se gotovo nemogućim da će takvu fiskalnu potrošnju biti moguće izbjeći. Politički ulozi su naprosto previsoki.
U superizbornoj 2024. nas očekuje i daljnji rast kamatnih stopa. Taj rast je u Hrvatskoj u odnosu na većinu drugih europskih zemalja bio odgođen uslijed iznimno visoke likvidnosti hrvatskog financijskog sustava, koji je dijelom uzrokovan nesmotrenim jednokratnim otpuštanjem rezervi HNB-a uslijed uvođenja eura. Osim što će veće kamatne stope ograničiti rast BDP-a u sljedećoj godini, one će ujedno i smanjiti raspoloživi dohodak onih građana koji imaju ugovorene kredite s promjenjivom kamatnom stopom, što opet u konačnici može natjerati Vladu na posezanjem u državnu blagajnu kako bi se barem donekle oraspoložili rastom kamata ozlojeđeni birači.
Istovremeno, i premda se predviđa da će rast inflacije u 2024. usporiti na četiri posto, inflacija u Hrvatskoj će i dalje ostati viša nego u drugim zemljama eurozone. Istovremeno, očekivana ekspanzija fiskalne politike povezana s izbornim ciklusom može imati inflatorni učinak, baš kao što i snažan realni rast plaća koji se trenutno bilježi u Hrvatskoj.
A što ako dođe novi val inflacije?
Povijest nas uči da se ne može isključiti ni drugi globalni inflatorni val, pogotovo u slučaju ako do popuštanja monetarne politike, odnosno smanjivanja referentnih kamatnih stopa Europske središnje banke dođe prebrzo ili ako nastupe novi geopolitički šokovi koji mogu utjecati na cijene sirovina, poljoprivrednih proizvoda i energenata. Vlada bi stoga morala biti svjesna uloge koju ekspanzivna fiskalna politika može imati na inflacijske procese, pogotovo ako uzmemo u obzir da više nemamo suverenu monetarnu politiku kojom bismo suzbijali inflaciju i ako znamo da se u ovoj pregrijanoj fazi poslovnog ciklusa kojeg karakteriziraju uska grla u ponudi radne snage i brzi rast plaća inflacija lako može opet oteti kontroli.
Usmjeravanje pažnje na izbore može ozbiljnije narušiti i usmjerenost na provođenje reformskih mjera predviđenih Nacionalnim planom oporavka i otpornosti. Početno uspješno ispunjenje reformskih mjerila bilo je dobrim dijelom zagarantirano činjenicom da su se Nacionalnim planom mogli financirati i projekti čija realizacija je već bila u tijeku u trenutku predlaganja Plana.
No sada, kada su na red došli projekti koje tek treba početi implementirati, ispunjavanje mjerila više nije tako uspješno, što onda znači da ni povlačenje europskih bespovratnih europskih sredstava više neće biti ni uspješno, niti zagarantirano. U slučaju da nakon parlamentarnih izbora Vladu ne bude sastavljao HDZ, provođenje aktivnosti iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti bi se moglo dodatno usporiti, što zbog kadrovskog preslagivanja unutar ministarstava, a što zbog možebitnih drugačijih preferencija nove Vlade glede prioritetnih aktivnosti i projekata koji se financiraju u sklopu Nacionalnog plana. Takva situacija se dogodila u Italiji nakon što je desni blok kojeg vodi Giorgia Meloni pobijedio na parlamentarnim izborima. A ako se dogodilo u susjednoj Italiji, može se dogoditi i u Hrvatskoj.
