Započela je svega tri tjedna nakon savezničkog iskrcavanja u Normandiji, kada je svijetom bjesnio Drugi svjetski rat.

U njezinu radu sudjelovalo je 730 delegata te su predstavljali 44 zemlje saveznice iz Drugoga svjetskog rata, uključujući ključne zemlje poput Sjedinjenih Američkih Država, Ujedinjenog Kraljevstva i Sovjetskog Saveza. Konferenciji je prisustvovala i jugoslavenska delegacija, koju je predvodio Vladimir Ribar, tadašnji savjetnik u jugoslavenskom veleposlanstvu u Washingtonu.

Formiranje MMF-a i Svjetske banke

Ovo povijesno okupljanje predstavljalo je ključni trenutak u oblikovanju novoga svjetskog ekonomskog poretka, čijem djelovanju svjedočimo još i danas. Naime cilj konferencije bio je uspostaviti stabilan poslijeratni međunarodni monetarni sustav i sustav međunarodne trgovinske razmjene koji bi potaknuo gospodarski oporavak nakon rata te spriječio devalvacije valuta i trgovinske ratove prisutne tijekom međuratnog razdoblja.

Kao rezultat pregovora na konferenciji stvorene su dvije ključne institucije koje su u narednih 80 godina oblikovale (često i na vrlo konzervativan način) krajobraz novog ekonomskog poretka: Međunarodni monetarni fond (MMF) i Svjetska banka. MMF je osnovan da bi promicao monetarnu suradnju, stabilnost valuta i olakšao međunarodnu trgovinu uspostavom fiksnih tečajeva valuta. S druge je strane Svjetska banka bila namijenjena financiranju obnove zemalja uništenih ratom te poticanju razvoja.

No uz uspostavu dviju međunarodnih financijskih institucija, na konferenciji u Bretton Woodsu dogovoreno je nešto što je danas jedno od izvorišta međunarodnih geopolitičkih prijepora i razlog za sve veću globalnu ekonomsku multipolarnost. Dogovoreno je da će američki dolar i zlato imati ulogu svjetske rezervne valute. Na konferenciji je tako definirana uspostava tzv. monetarnog sustava Bretton Woods, a on je služio za određivanje vrijednosti nacionalnih valuta do početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća. U ovom novom sustavu vrijednost američkog dolara bila je fiksirana za zlato po cijeni od 35 dolara po unci. Druge zemlje su fiksirale vrijednost svojih valuta za dolar te su mogle svoje dolarske rezerve zamijeniti za zlato kod američkih Federalnih rezervi po toj unaprijed određenoj cijeni.

Kako odrediti vrijednost valuta?

Pitanje određivanja vrijednosti valuta bilo je u to vrijeme ključno međunarodno gospodarsko pitanje jer se prethodni sustav, u kojem se to činilo izravno u odnosu na određenu količinu zlata, raspao tijekom Prvoga svjetskog rata. Dvadesete i tridesete godine prošlog stoljeća stoga su bile obilježene velikom nestabilnošću, čestim devalvacijama vrijednosti valuta, smanjenom globalnom trgovinom, protekcionizmom u međunarodnoj trgovinskoj razmjeni i problemima u međunarodnim plaćanjima. Drugi svjetski rat to je stanje samo pogoršao, stoga je postojala goruća potreba za osmišljavanjem novoga monetarnog sustava koji bi promovirao monetarnu stabilnost i međunarodnu trgovinu, a onda samim time i ekonomski rast i razvoj.

Konferencija u Bretton Woodsu odgovorila je na tu potrebu stavljajući američki dolar u središte sustava određivanja vrijednosti valuta. Iako se sustav Bretton Woods raspao 1971. godine, kao rezultat nagomilanih ekonomskih neravnoteža, četvrt stoljeća duga praksa korištenja dolara kao mjerila za određivanje vrijednosti drugih valuta pozicionirala ga je kao dominantno sredstvo u globalnim plaćanjima i pohrani vrijednosti u nadolazećim vremenima. Te godine zlatni standard zamijenjen je dolarskim standardom, a on je svoju ulogu rezervne svjetske valute zadržao do današnjeg dana. Takav status dolara daje američkoj ekonomiji veliku komparativnu prednost u odnosu na sve druge ekonomije, a ostatku svijeta (i možda posebice skupini BRICS) motivaciju za dedolarizaciju, odnosno za njegovu zamjenu kao globalne rezervne valute nekom drugom nacionalnom valutom.

Dolar kao svjetska rezervna valuta

I premda je uvriježeno mišljenje da je središnja uloga dolara u sustavu Bretton Woods bila usuglašena na istoimenoj konferenciji, ekonomski povjesničari i istraživači sugeriraju da se u stvarnosti dogodilo nešto drugo. Intelektualni guru konferencije, britanski ekonomist i lord John Maynard Keynes zalagao se za kreiranje nove svjetske valute kako bi se izbjegla situacija da ijedna zemlja profitira od situacije u kojoj se njezina valuta koristi u svrhu određivanja vrijednosti ostalih valuta. Keynes je ovu valutu nazvao bancor, što je bila složenica koja je na francuskom jeziku značila bankovno zlato. U jednom trenutku prijedlog imena te valute bilo je i unicorn (jednorog) i orb (krug).

No pomoćnik državnog tajnika u američkom ministarstvu financija Harry Dexter White imao je drugačije planove. On je kao novu svjetsku valutu vidio američki dolar. Iskoristio je vremensku stisku i nedostatak jasne komunikacije tijekom pregovora te u samom finišu na 96 stranica dugačak osnivački akt Međunarodnoga monetarnog fonda na svim mjestima gdje je pisalo 'zlatna konvertibilna valuta' upisao 'US dolar'. Prema navodima Eda Conwaya, autora knjige 'Konferencija – najveća bitka Drugoga svjetskog rata koja je vođena iza zatvorenih vrata', potpisnici osnivačkog akta nisu bili ni svjesni toga da će se, umjesto nove globalne valute, vrijednost postojećih nacionalnih valuta određivati u odnosu na američki dolar. Keynes je, prema navodima istog autora, tek po povratku u Ujedinjeno Kraljevstvo shvatio što se dogodilo, no tada je već bilo prekasno. Na konferenciji u Bretton Woodsu američki dolar je, uz zlato, ustoličen kao svjetska rezerva valuta.

Arhitekt novog ekonomskog poretka sovjetski špijun?

Sudbina čovjeka koji je bio važan čimbenik u kreiranju Međunarodnoga monetarnog fonda i Svjetske banke te koji je ustoličio dolar kao svjetsku rezervnu valutu nedugo zatim poprima novi i pomalo filmski obrat. Malo poslije konferencije u Bretton Woodsu, Dexter White postao je prvi predstavnik Sjedinjenih Američkih Država u novoformiranom Međunarodnome monetarnom fondu.

No samo četiri godine kasnije suočio se s optužbama da je sovjetski špijun, što je on žestoko negirao. Umro je iste godine od srčanog udara nakon što je svjedočio pred HUAC-om, odborom američkog Kongresa koji je istraživao veze američkih dužnosnika s komunistima. Naknadne istrage njegova djelovanja proizvele su prilično uvjerljive dokaze o njegovoj povezanosti sa Sovjetima, no do današnjeg dana nema konačnog suglasja o tome je li bio sovjetski špijun ili ne. Čini se da je definitivni odgovor na to pitanje Dexter White ponio sa sobom u grob.

Njegovo nasljeđe međutim i dalje je vrlo živo. Dolar se i dalje koristi kao svjetska rezervna valuta i usprkos svim dosadašnjim pokušajima dedolarizacije i geopolitičkim tenzijama koje nastaju zbog povlaštene uloge koju Sjedinjene Američke Države imaju zbog statusa svoje valute, nema naznaka da će se po tom pitanju u doglednoj budućnosti išta bitnije promijeniti. Zastupljenost dolara kao sredstva plaćanja u međunarodnoj trgovini i rezervama središnjih banaka se doduše postupno smanjuje, ali nijedna od ostalih valuta i dalje nema tako dominantnu poziciju kakvu ima američki dolar.

Na njega se tako odnosi 43 posto svih plaćanja u sustavu SWIFT, a njegov udio u rezervama koje drže središnje banke iznosi 59 posto. Jednog dana bancor novog doba možda bi mogao biti bitcoin jer se u biti zasniva na Keynesovoj ideji decentraliziranog kreiranja ponude novca (odnosno valute) koju ne kontrolira nijedna zemlja svijeta. No kako se na bitcoin trenutno odnosi svega 0,2 posto svjetske trgovine koja se ostvaruje putem interneta, njegov put do pozicije svjetske rezervne valute prilično je dugačak, trnovit i neizvjestan.