Kada netko jednoj ministrici na čelu važnog resora zaprijeti da će 'biti krvi', a dogradonačelnik drugog grada po veličini u državi prijeti novinarima da će im se 'napiti krvi', moglo bi se pomisliti da cijelom zemljom vladaju nasilje i anarhija. I da je njezin političko-socijalni milje krajnje krhak. Za takve se države uistinu koristi stručni atribut 'fragilne', a svake godine objavljuje se i ljestvica fragilnih država prema četiri skupine indikatora, od političkih i sigurnosnih do socijalnih i ekonomskih (Fragile State Index svake godine sastavlja The Fund For Peace).

U tom su smislu od 179 analiziranih država u 2021. na prva tri mjesta najugroženiji Jemen, Somalija i Sirija, za koje je navedeno da postoji 'veoma visoka opasnost' od urušavanja svih njihovih funkcija kao država. Ukrajina, koja će se na ljestvici za 2022. zbog ruske vojne agresije i stradanja sigurno popeti naviše, u prošloj godini bila je na 91. mjestu s još jednom postsovjetskom državom, Armenijom, između Meksika (90.) i Saudijske Arabije (93.). Hrvatska je na ljestvici fragilnih država relativno nisko, na 138. mjestu, između dvije latinoameričke zemlje - Argentine (137.) i Paname (139.). Najmanje fragilne države u 2021. bile su one skandinavske - Finska (179.), Norveška (178.) i Island (177.). Slovenija je vrlo nisko, na 163. mjestu, i to u skupini održivih zemalja, Crna Gora na 120. mjestu, Srbija na 101., a Bosna i Hercegovina na 77.

Među političkim indikatorima za procjenu toga koliko je neka država fragilna koristi se i procjena zaštite prava čovjeka i vladavine prava, među kojima je pravo na život, naravno, temeljno. Kad god netko ili se nekomu, osobito u kontekstu političke elite, to pravo počne negirati, makar i verbalno, država mora reagirati radom svojih institucija. Ministrica regionalnog razvoja i fondova Europske unije Nataša Tramišak dobila je prijetnje da će, ne postupi li drukčije u vezi daljnjeg angažmana jedne privatne tvrtke, 'biti krvi'. S druge strane splitski dogradonačelnik Bojan Ivošević nedavno je poručio novinarima da će im se 'napiti krvi'. Iako zbog ove dvije situacije Hrvatska nije postala fragilnijom državom, pitanje je hoće li njezine institucije pravilno reagirati u oba slučaja.

Ministrica Tramišak, kakva god bila pozadina događaja koji će nesumnjivo dobiti niz pojašnjenja i produžetaka, odmah se trebala obratiti pravosuđu. Ali i svom šefu u Vladi, premijeru Andreju Plenkoviću, koji je, očito zatečen situacijom, nazvao događaj 'bizarnim'. Možda će biti manje bizaran i više logičan kada dobije sudski nastavak. Ovako se još jednom spekulira da je Hrvatska kao država sa svojim financijskim mehanizmima, što vlastitim, što europskim, neprestance na raspolaganju akterima iz sive zone te oni koriste svaku moguću prigodu za zaobilaženje zakona i realizaciju vlastitih interesa. Prijetnje ministrici prije su došle u medije nego u pravosuđe, što ipak govori o 'krhkosti' važnog dijela funkcioniranja hrvatske države. Tko god prijeti članici Vlade, prijeti i samoj državi, odnosno svim njezinim građanima koji su sukladno ustavnim normama ovlastili svoje izabrane predstavnike da u njihovo ime vode javne poslove isključivo u javnom interesu. Stoga i prijetnja ministrici Tramišak 'bit će krvi do koljena' nije samo još jedan balkanski verbalni primitivizam i zaštita grabeži, nego ozbiljan povod za ozbiljnu reakciju države.

Država ni na subnacionalnoj, odnosno na regionalnoj i lokalnoj razini ne stoji ništa bolje kada su posrijedi prijetnje krvlju. Splitski dogradonačelnik Bojan Ivošević još se u prošlogodišnjoj izbornoj kampanji morao opravdavati zbog svojih antisemitskih izjava na društvenoj mreži popraćenih nizom balkanskih prostota. Birači su ipak dali povjerenje njemu i novoizabranom gradonačelniku Ivici Puljku, čelniku stranke Centar koja je u nekim drugim prilikama najoštrije osuđivala bilo kakvo verbalno nasilje. Sada se Ivošević suočio s podizanjem optužnice nakon svog ispada te, bude li ona potvrđena, ni njegovu šefu, a ni njemu samom ne preostaje puno manevarskog prostora. Bilo kakvo nasilje mora biti sankcionirano i pravno i politički. Uostalom, kada je bivši gradonačelnik Splita Željko Kerum prijetio Ivoševiću čupanjem 'gučka' (grkljana), osude su se podrazumijevale. Nova splitska vlast veoma je slična onoj staroj, ali i hrvatskoj svih ovih godina. Dok god unutar sebe ne sankcionira ono što zamjera drugima, nema nikakvog pomaka. U Hrvatskoj je tako najfragilnija politička dosljednost.

Aktualni rat u Ukrajini, za koji se čvrsto treba nadati da će biti što prije završen, a agresor snositi posljedice, na određeno je vrijeme pomaknuo iz fokusa sve 'fragilnosti' hrvatske unutarnje politike. Hrvatska u tome nije iznimka. U nizu europskih zemalja, od Ujedinjenog Kraljevstva, čiji se premijer Boris Johnson tjednima uoči rata mučio s nizom afera, do Francuske, Mađarske i Srbije, koje čekaju ključni izbori, rat u Ukrajini uvelike je rekonfigurirao političke prioritete. Samo nekoliko dana prije početka rata Hrvatska je ostala bez ministra prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Darka Horvata te je nakon uhićenja ispitan u USKOK-u. USKOK-ove istrage obuhvatile su i potpredsjednika Vlade za društvene djelatnosti i ljudska prava Borisa Miloševića te ministra rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Josipa Aladrovića, odreda zbog sumnja za zloporabu službenog položaja i ovlasti. Da nije bilo rata u Ukrajini, hrvatska unutarnja politika jednostavno bi morala žurno rješavati vlastite probleme koji će kad-tad ponovno doći u prvi plan. Prijetnje krvlju ministrici Nataši Tramišak mogle bi uskoro dobiti ekstenzije u više pravaca, među ostalim i prema bivšim visokopozicioniranim osobama u politici.

Koliko god se morao, a mora, baviti vanjskopolitičkim imperativom rata u Ukrajini i njegovim posljedicama, premijer Plenković istodobno nema ništa manje važan zadatak osigurati programsko i kadrovsko funkcioniranje Vlade kada je riječ o unutarnjim gospodarskim i socijalnim pitanjima te o kriznom upravljanju uslijed pandemije i obnove nakon potresa u 2020. Dvije godine nakon početka pandemije i potresa u Zagrebu malo tko ima osjećaj da se zemljom upravlja na odgovarajući način. I malo tko nema osjećaj da je za to odgovoran neodgovarajući izbor ključnih ljudi u pojedinim resorima Vlade. I to nije od jučer ili od početka rada aktualne Vlade, nego od ranije, kada su u Vladi bile osobe koje su u međuvremenu uhićene. U Hrvatskoj su očito neprestance na meti njezina financijska sredstva, a koja su u posljednjem desetljeću dobila alternativni proračun u europskom novcu. No taj novac čuvaju europske institucije te je zbog tog nadzornog mehanizma i uhićena bivša ministrica Gabrijela Žalac. Njoj nitko, koliko se dosad zna, nije prijetio da će biti krvi ili na bilo koji drugi način.

U zemlji u kojoj se prijetnje krvlju doživljavaju kao verbalni folklor zapadnog Balkana teško se može očekivati bilo kakav napredak u smislu što učinkovitijeg korištenja javnog novca. Kakva god bila pozadina takvih prijetnja, hrvatska politika i pravosuđe imaju ne samo obvezu, nego i priliku barem još koje mjesto pomaknuti zemlju naniže na ljestvici fragilnih država. Jer nikako se ne bi smjelo dogoditi da krv iz verbalne sfere prijeđe u onu zbiljsku. Tada će biti prekasno.