Opremivši se svime nužnim za dvosatno preživljavanje, zatvorio sam vrata svojeg radnog sobička i na YouTubeu u komadu odgledao svih 130 minuta snimke 'Večernjakove' konferencije 'Hrvatska kakvu trebamo', održane u utorak u zagrebačkom hotelu Westin.

Na taj sam se isposnički čin odlučio pročitavši ujutro, također negdje na internetu, da je u višemjesečnom djelovanju radne skupine za rebranding Hrvatske – okupljene na inicijativu predsjednice Republike – sudjelovalo gotovo pedeset profesionalaca i profesionalki koji su odmah zatomili sve svoje privatne političke i ideološke preferencije, pa krenuli u kreiranje podloge za dugoročno građenje imidža Hrvatske. Ali ovaj put ne nekakve šarene laže za privlačenje još više turista ili isprazno titranje skrotuma domaćima – toga smo se već nakonzumirali preko svake mjere - nego upravo podloge za strateško, dugoročno formatiranje Hrvatske koja se po pozitivnim osobinama razlikuje od drugih.

I lijepo su to – govorim bez imalo ironije – napravili. Njih se pedesetak složilo oko pet stvari koje su u Hrvatskoj neprijeporno dobre i predstavljaju potencijal na kojemu treba graditi budućnost. Preciznije – postavili su cilj kojemu apsolutno ima smisla svim snagama težiti, i slijeva i zdesna, eliminirajući usput sve ono što danas čini Hrvatsku kakvu ne trebamo, ni mi niti stranci. Ako vas zanimaju detalji, proguglajte malo, i ja sam, a nekako i nema smisla da ovdje reklamiram tuđi portal.

Sve u svemu, predsjedničina je radna skupina svoj posao obavila pošteno, ali to je tek prva od tri faze cijelog posla. Drugu etapu treba odraditi – ostanite vezani na sjedalu i spustite glavu među koljena! – Vlada RH! Od nje se očekuje da zaključke radne skupine čim prije krene provoditi u djelo, kako bi se moglo pristupiti trećoj, posljednjoj fazi (navucite prsluke i potegnite crvene ručkice, a masku s kisikom priljubite uz lice!): objašnjavanju običnim građanima, i domaćim i stranim, da 'zemlja po mjeri čovjeka' nije bila tek još jedna propagandna floskula iz one tamo turbulentne 2019., nego da dokaze te tvrdnje mogu vidjeti svuda oko sebe, na svakom koraku u Hrvatskoj.

Zaključci su već prezentirani premijeru Plenkoviću i on se vrlo pozitivno, kažu sudionici konferencije, izrazio o njima, obećavši skori radni sastanak s autorima. Međutim, na voditeljevo pitanje zna li se termin tog obećanog sastanka, šef premijerova ureda Zvonimir Frka-Petešić odgovorio je, sasvim očekivano, da se još ne zna. Hajde, barem je iskren…

Sve to skupa katapultiralo me šest godina unazad, u prvo polugodište 2013., kad sam bio usputni svjedok jedne manje poznate nevesele priče o brendiranju Hrvatske, o stvarnosnom angažmanu političke vlasti i o strateškom pozicioniranju. Tada je naš veleposlanik u Berlinu bio Miro Kovač (u to vrijeme, barem meni, skroz okej tip), vlada je bila Milanovićeva, a Njemačka je bila još jedina članica EU-a za koju nitko živ nije znao sigurno reći hoće li ili neće ratificirati sporazum o hrvatskom pristupanju Uniji 1. srpnja. (Žilaviji mozgovi vjerojatno pamte da je SRNj bila i posljednja supotpisnica tog papira, svega koji tjedan prije davno najavljenog termina.)

Elem, navodno zbog mjera štednje – a zapravo, iskreno vjerujem, samo zato što je Kovač HDZ-ov kadar, a nadležne ministrice Pusić i Zlatar-Violić HNS-ov; što ćemo, nije tada među njima bilo skladno kao danas… - naša je ambasada već neko vrijeme bila bez kulturnog atašea. A Kovaču se bilo baš prohtjelo da Nijemcima, u Njemačkoj, pokaže što više od recentne hrvatske kulture. Mislio je da je to važno za Hrvatsku. Kad više nije imao kud, obratio se dr. Alidi Bremer – dokazanoj promotorici hrvatske književnosti tamo, rođenoj Splićanki i, sigurno je bio upoznat, uvjerenoj ljevičarki.

Zajedno su osmislili projekt 'Kroatien kreativ', u kojem su se kroz prvih šest mjeseci te 2013. diljem najmoćnije i najvažnije zemlje Unije trebali prezentirati najpoznatiji hrvatski umjetnici, ali i ne samo umjetnici. Program je bio uistinu impresivan, pristali su sudjelovati gotovo svi pozvani, a jedna vrlo imućna njemačka fondacija, zahvaljujući Alidi, složila se s time da participira u financiranju cijelog projekta. Rekli su: 'Koliko uplati hrvatska vlada, toliko ćemo i mi'. Bilo je jedino bitno da ta hrvatska vlada – koja se inače, jasno, bila jako pozitivno izrazila o projektu – odobri svoj iznos prije datuma godišnje skupštine te fondacije. Ako slutite da to hrvatska vlada nije učinila na vrijeme, dobro slutite.

Zato su i Nijemci, logični, praktični i dosljedni, odobrili istu svotu: nula eura. Tek se potom naše Ministarstvo kulture sjetilo da izdvoji nešto novca i za tu, je li, bezvezariju, ali po svojim znanim pravilima: samo dio unaprijed, a ostatak tek po obavljenom poslu. Program je stoga srezan na jednu četvrtinu onoga prvotnog, a većina je preostalih sudionika nastupila besplatno, samo za putne i smještajne troškove… Identično je prošla i dr. Bremer, a Miro Kovač je uskoro, po isteku mandata, stavljen na domaći diplomatski led da bi nanovo – iz nepoznatih razloga ozbiljno izmijenjen – u javnost uskočio kao voditelj izborne kampanje Kolinde Grabar-Kitarović, inicijatorice današnjeg brendiranja optimistične Hrvatske. Dalje o njemu znate.

Zbog tog sam slučajnog iskustva, eto, prilično skeptičan prema ovom friškom sinergijskom, od dnevnopolitičke razine odignutom i – ako sam ispravno shvatio – potpuno volonterskom projektu. Hrvatska kakvu nitko razuman ne treba, naime, žilav je protivnik svakom entuzijazmu, svakoj dobroj volji i svakom optimizmu, ukratko – Hrvatskoj kakvu trebamo. Sudbina projekta (re)brendiranja RH ovisi samo o tome hoće li, i u kojoj mjeri, Plenkovićev HDZ stati iza gospođe Grabar-Kitarović u kampanji za novi predsjednički mandat: ako stane, do gore spomenutog sastanka sigurno će doći, barem jednog, ali projekt će poslužiti tek kao jedan od predizbornih (jedini suvislo zvučeći, zapravo) aduta rečene kandidatkinje. Ako pak stranka ne stane iza svoje nekadašnje članice – izija vuk magare, džaba ste brendirali... Uostalom, dogodine su tri bitna jubileja: 75 ljeta od Bleiburga, 30 od uspostave višestranačkog parlamenta i 25 od 'Bljeska' (obljetnica 'Oluje' u kalendaru je nakon svršetka hrvatskog predsjedanja Unijom, zato spominjem samo ova tri), pa kud ćeš boljih i hrvatskijih brendova od toga?!