Slabo se razumijem u kriminalistiku i toplo sam se nadao da će mi sva sila ovih korupcionaških afera pomoći da u tome napredujem. Kad ono ispade da su te afere postigle sasvim suprotan efekt – svakoga dana u svakom pogledu sve više nazadujem. Evo, pogledaj. Dosad sam mislio da, ako preuzmeš i pohraniš novac za koji opravdano pretpostavljaš, čak znaš, da je negdje zamračen, fasuje ti, ako ne ista, ono barem približna kazna kao onome od koga si ga preuzeo.

Ali, ispao sam u vlastitim očima toliko naivno i glupo da bih od srama najradije već ovdje, na sedmom-osmom retku teksta, propao u zemlju. Jer, baš to se dogodilo. Glavni tajnik HDZ-a primio je početkom godine od smijenjenog rizničara stranke Mladena Barišića nekih četiri milijuna kuna i predao ih u Bajićevo državno odvjetništvo tek kad je postalo jasno da će bivši rizničar završiti iza brave. I što će se sada dogoditi? Po mojim dosadašnjim vjerovanjima, sada bi se državno odvjetništvo moralo zainteresirati i za Bačića, pa i za njegove nadređene, a znamo, je li, tko su ti, ali već rekoh da su moje spoznaje o tome vrlo nepouzdane i krhke.

Neće se, naravno, dogoditi ništa. Bačića će eventualno nazvati netko iz DORH-a i obzirno ga pitati zna li da je taj novac 'neevidentiran'. Ovaj će nevinošću dojenčeta odgovoriti da nije znao da postoji evidentirani i neevidentirani novac, kod njih na Korčuli novac je novac… I to je sve. Iz glavnih opozicijskih stranaka (Zoran Milanović) zblenuto i spuštenih laloka komentiraju da ne mogu vjerovati očima da netko, pa bio i rizničar, donese u stranku torbu novca i jednostavno je strovali tajniku na stol. U demokratskim strankama to je, vele, nezamislivo.

Kada malo srede dojmove, u SDP-u će se sigurno vratiti onoj već više puta ponovljenoj ocjeni da onaj tko je stvorio problem korupcije, a to je, jasna stvar, HDZ, ne može taj problem i riješiti. I bit će totalno u krivu. Štoviše, ispast će naivniji i bedastiji i od mene. Jer, ja barem dolazim svijesti da to kod nas ide tako i nikako drukčije. A oni? Podsjećam ih što je o tome govorio otac hrvatske socijaldemokracije Ivica Račan. Pravdajući se što je za njegovog vakta Gotovina pobjegao, a Petrač i Zagorec se morali samo malo pritajiti da ne bodu previše oči policiji, izjavljivao je – suprotno od ovih danas – da je na Sanaderovoj vladi da počisti ono što je HDZ uprskao.

Kanali kolanja mutnog novca

Sanader je zbilja to i napravio. Pospremio je u zatvor i Gotovinu, što je HDZ sa svojim 'patriotskim' štitnicima i odbojnicima obavio bez ozbiljnih problema, i Petrača i Zagorca, što je napravljeno s toliko malo uvjerljivih sudskih dokaza da to možeš smatrati i politički naštimanim suđenjima. Onda vidiš da stvari stoje malo drukčije nego što iz današnjih pravedničkih izljeva ljutnje SDP-ovaca ispada. I da je iskusni kolebljivac Račan, koliko god bilo jasno da je spomenutom izjavom tražio alibi za svoju legendarnu plašljivost, zapravo bio u pravu.

Da, HDZ je zbilja stvorio problem korupcije, ali iz toga ne proizlazi, kao u zemljama stvarne, funkcionalne demokracije, nikakav hendikep. Naprotiv, iz toga proizlazi jedna evidentna prednost. Jer, tko bolje od HDZ-a pozna kanale kolanja mutnog novca? Tko bolje od njega zna tko je u tom krvotoku mrknutog novca srce, a tko krvožilni provodnik? Tko, napokon, ima toliko bezobrazlukom premazane sposobnosti da primi torbu zamračenog novca i onda poslije nekoliko mjeseci prijavi donosioca organima gonjenja?

Ja, pošteno sam priznao, ne spadam među takve. Ne spada među takve ni SDP, samo što to ne priznaje, nego se čudom čudi nad ovim što se događa. A ima li mjesta čuđenju? Pa, čitav taj mehanizam u kojem manje sumnjivi progone više sumnjive postoji godinama, desetljećima, vidjeli smo kako to izgleda već u Sanaderovo vrijeme, i sada se jedino promijenilo to što je on sam došao pod udar tog mehanizma. Kako funkcionira taj mehanizam? Vrlo jednostavno, svi će se odmah sjetiti o čemu govorim.

Onaj koga HDZ odabere kao cilj sudskog progona, najprije mora biti politički likvidiran, jer poznato je da Mladen Bajić ne voli pucati u živa trupla, nego samo u leševe, a poslije sve ide kao po koncu. Odjednom se nađu svi dokazi potrebni za suđenje, odjednom se među uspavanim sucima nađe i onaj tko će s drvenim maljem u ruci izreći presudu kakva treba. To se dobro vidjelo u slučaju Polančeca, još bolje u slučaju Glavaša, a najbolje će se vidjeti na primjeru samog ex-premijera Sanadera. Tu će taj mehanizam pokazati sve svoje kao dragulj izbrušeno savršenstvo.

Punih pola godine nakon njegovog 'kukavičkog bijega', kako ga tek odnedavno nazivaju HDZ-ovci, nikome nije ni padalo na pamet ni aludirati da bi on mogao biti sudski gonjen. Sada nema nikoga tko ne vjeruje, kao u Bibliju, da se samo to može i smije dogoditi. Do obrata je došlo nakon što je Sanader u siječnju ove godine pokušao 'puč' u stranci, kako ga u svojoj neznalačkoj zajapurenosti zovu HDZ-ovci (puč izvode vojna lica, a za civile je hrvatska leksika predvidjela pojam – državnog udara). A posebno nakon što se vratio u Sabor i ondje Kosorovu nazvao nesposobnom, a Šeksa bezobzirnim uzurpatorom pravosuđa.

I nastala je strka kao kada se avion sruši na aerodromsku pistu. Odjednom je svima jasno da je tom lopini mjesto samo i jedino u zatvoru. Odjednom iz provladinih medija cure i najdiskretniji podaci iz istraga, odjednom je i jahta Malo vitra postala 'superluksuzna' i, naravno, Sanaderova, koga drugoga, odjednom… Sve što hoćeš. Ako bude trebalo, oborena statua hrvatskog Sadama i dojučerašnjeg HDZ-ovog kumira bit će okrivljena i za poplave, za neodlazak Hrvatske na Svjetsko nogometno prvenstvo, pogibiju vatrogasaca na Kornatima...

Da me netko krivo ne shvati, ne govorim ovo zato što mi je žao Sanadera, daleko bilo. Samo pokušavam objasniti kako ovaj paradržavni mehanizam funkcionira. I slažem se, sto posto se slažem, da funkcionira toliko grozno da zaboli glava, da funkcionira 'nedemokratski' (SDP), čak se slažem i s biskupima kojima to izgleda 'linčerski'. Ali, pitam gdje je bio SDP kada je od 2000. do 2003. trebalo utemeljiti drukčiji, demokratski oblik borbe protiv korupcije, a pogotovo pitam Crkvu gdje je bila kada se ranih devedesetih utemeljivao linčerski tip privatizacije, u kojoj je i ona debelo omastila brk jer tada su i polagani temelji današnje korupcije.

Ne pitam ovo bez veze. Pitam jer mi nekako izgleda da baš na Kaptolu, i posebno ondje, leži nekakva mala škrinja s odgovorom na sljedeće veliko pitanje. Zašto u Hrvatskoj funkcionira samo pseudopatriotizmom i šupljim antikomunizmom premazana ne-demokracija, a demokracija baš nikako neće pa neće?!