Postaje sve očitije to da se njemačko gospodarstvo suočava ne samo s nepovoljnim ekonomskim okolnostima, već i sa značajnim strukturnim problemima. Njemački BDP će se u 2024. smanjiti za 0,2 posto, čemu najviše pridonosi pad industrijske proizvodnje od gotovo pet posto. Riječ je o najvećem padu industrijske proizvodnje koji se u Njemačkoj dogodio od ujedinjenja, a da pritom ostatak svijeta nije bio u dubokoj recesiji, kao što je to bio slučaj 2008. i 2020. godine.

Najveći pad proizvodnje zabilježen je u proizvodnji električnih uređaja (15 posto), proizvodnji strojeva i uređaja (8 posto), proizvodnji motornih vozila te proizvoda od metala (po 7 posto), sve odreda perjanicama njemačke izvozne konkurentnosti.

Njemački građani stoga na izbore sljedeći mjesec izlaze u strahu od deindustrijalizacije i urušavanja njemačkog poslovnog modela zasnovanog na izvozno orijentiranoj industriji. Taj je strah potpiren energetskom krizom te rastućom konkurencijom iz Kine, a odnedavno i rastućim izgledima da Sjedinjene Američke Države pod vodstvom Donalda Trumpa uvedu carine na njemačke izvozne proizvode.

Problemi s industrijom nisu od jučer

Poniranje prerađivačke industrije trenutno je dakle izvorište njemačkih ekonomskih problema. No valja naglasiti da to poniranje nije počelo 2024. Naime obujam industrijske proizvodnje u toj zemlji još se nije ni vratio na pretpandemijsku razinu.

Vrhunac industrijske proizvodnje, koja čini gotovo 20 posto ukupne bruto dodane vrijednosti, Njemačka je dosegnula 2018. godine. Od tada pa do konca 2024. njezin obujam smanjio se za gotovo 11 posto, što predstavlja uvjerljivo najveći pad industrijske aktivnosti u Europskoj uniji. U većini europskih zemalja industrijska je proizvodnja nadmašila pretpandemijsku razinu, a u većini manjih europskih zemalja ona bilježi značajne stope rasta. U odnosu na pretpandemijsku razinu zabilježila ga je čak i inače boležljiva hrvatska industrija, čiji je volumen proizvodnje u 2024. bio za 2,1 posto veći nego u 2019. Istodobno, uz Njemačku, industrijska proizvodnja u preostalim velikim europskim ekonomijama, kao što su Italija, Španjolska i Francuska, još je uvijek niža u odnosu na pretpandemijsko razdoblje. No smanjenje industrijske proizvodnje ni u ovim zemljama, a kretalo se u rasponu od jedan do pet posto, nije ni izbliza toliko izraženo kao što je to slučaj u Njemačkoj.

Tris opasnih ovisnosti Angele Merkel

Njemačka ekonomija tako se konačno suočila s trisom strateški opasnih ovisnosti naslijeđenih iz doba u kojem je Angela Merkel suvereno upravljala ovom zemljom. Prva ovisnost je nemogućnost da se obrani od potencijalnih napada bez pomoći iz Amerike. Druga se odnosi na ovisnost njemačke industrije o jeftinim ruskim energentima, a treća je ovisnost njemačkog ekonomskog rasta o izvozu u Kinu.

U to vrijeme ove ovisnosti nisu izgledale toliko opasne. Na kraju krajeva, njemačka industrija bila je idealan kandidat koji je, potpomognut jeftinim ruskim energentima, mogao zadovoljiti neutaživu kinesku glad za automobilima, strojevima i kemikalijama. No tek danas jasno je vidljiv skriveni trošak takvog poslovnog modela: kineske tvrtke su se iz uvoznika i kupaca pretvorile u proizvođače i konkurente koji predstavljaju prijetnju njemačkoj izvozno orijentiranoj industriji. Najbolji dokaz toga koliko je uspješan kineski poslovni model jest činjenica da je još 2020. godine ova država bila neto uvoznica automobila, no već 2023. godine postala je najveća svjetska izvoznica.

Ne mogu si priuštiti luksuz 'merkeliranja'

No na krilima jeftinog plina i izvoza njemačko je gospodarstvo snažno raslo, a stvarnih reformi nije bilo, možda i zbog toga što se činilo da za njima nema potrebe. Stoga je 16 godina vladavine jedine njemačke kancelarke na simboličnoj razini obilježila pojava novog glagola u tom jeziku: merkeln ili, prevedeno izravno na hrvatski jezik - 'merkelirati', što bi u prijevodu značilo 'što je dulje moguće odgađati važne odluke'. Sljedeća koalicijska vlada, najvjerojatnije predvođena Friedrichom Merzom, vođom CDU-a, međutim, neće imati vremena za 'merkeliranje'. Ona će biti pod velikim pritiskom da provede reforme kako bi treća najveća svjetska ekonomija ostala konkurentna u doglednoj budućnosti i kako bi stanovnici te zemlje zadržali trenutnu razinu životnog standarda.

Reforme će posebno biti neophodne industrijskom sektoru, zbog kojeg njemačka ekonomija posljednjih nekoliko godina i ide cik-cak; dvije godine blago raste, zatim dvije godine pada. Industrijske tvrtke koje proizvode u Njemačkoj moraju se prilagoditi, posebno dugoročnim učincima energetskog šoka izazvanog ruskom agresijom na Ukrajinu, zahtjevima zelene tranzicije prema ugljično neutralnom gospodarstvu i posljedicama demografskih promjena. Nadalje, njemačke proizvodne kompanije kaskaju s digitalnom transformacijom i umjesto radikalnih inovacija usmjeravaju se uglavnom na inkrementalne inovacije, zbog čega stagnira rast proizvodnosti. Uz to, njemačke tvrtke suočene su sa sve većom konkurencijom iz zemalja u razvoju, a posebice iz već spomenute Kine. Njemačka je suočena i s mogućim carinama na proizvode koje izvozi u Ameriku. Nedavna analiza njemačke središnje banke pokazala je da bi im povećanje prosječne američke carine od svega 10 posto na njihove proizvode trajno smanjilo BDP za od 1,3 do 1,4 posto.

Njemački rizik je i europski rizik

Tko god da na kraju bude sastavljao novu njemačku vladu, uz već navedene izazove, morat će se suočiti s još jednim, a to je zakonsko ograničenje javne potrošnje. Njemački ustav, naime, propisuje da strukturni deficit ne smije prijeći 0,35 posto BDP-a. Ovo ograničenje relikt je prošlih vremena, u kojima je Njemačka ovisila o tome da se druge zemlje zadužuju kako bi kupovale njezine proizvode. U svijetu u kojem je globalizacija zastala, a njemački poslovni model utemeljen na robnom izvozu se urušava, to ograničenje više nije smisleno. Štoviše, ono bi se trebalo ukinuti kako bi Njemačka mogla potaknuti ekonomski rast temeljen na vlastitoj investicijskoj i javnoj potražnji, umjesto na izvozu.

No, s obzirom na to da izmjena njemačkog ustava zahtijeva dvotrećinsku većinu u parlamentu, tek treba vidjeti hoće li nakon izbora prevladati razum ili politikanstvo i dogmatizam. Hitna provedba ove i ostalih reformi bit će ključna kako bi se Njemačka otarasila triju opasnih ovisnosti, a ekonomski rast više oslonio na domaću potražnju. Bez jasne strategije i odlučnih mjera, naime, riskira daljnji pad konkurentnosti i gubitak pozicije globalnog industrijskog lidera. A zbog veličine njemačke ekonomije i njezine povezanosti s ostalim ekonomijama Europske unije, njemački rizik je i europski rizik.