Bio je to povod da se ministri gospodarstva, Ante Šušnjar te financija, Marko Primorac obrate javnosti pokušaju objasniti što se događa. Jasno, još su svježe slike inflacije otprije dvije godine, kad su cijene pojedinih proizvoda i usluga rasle i za nekoliko desetaka posto u kratkom razdoblju, iako je službena stopa unutar godine dana iznosila osam posto.

'Povećanje inflatornih pritisaka nastaje zbog povećanja potražnje za dobrima i uslugama na tržištu. Ako je potražnja veća, cijene su veće. Možda je i stabilan gospodarski rast, nekoliko puta veći od EU prosjeka, nešto što blago doprinosi povećanju inflatornih pritisaka. To osigurava porast plaća i zaposlenosti. Na nositeljima makroekonomske politike je naći balans između toga', objasnio je ministar Primorac.

S time se slaže i profesorica ekonomije te znanstvena savjetnica Ekonomskog instituta u Zagrebu, Maruška Vizek. No, ona otkriva dublje uzroke ovog kolebanja cijena.

'Dva su faktora međusobno povezana. Prvi je da mi trenutno imamo jednu od najvećih stopa ekonomskog rasta u EU i taj ekonomski rast je trenutno iznad našeg potencijalnog rasta, što znači da imamo ekonomiju koja je pregrijana. To se automatski može odraziti na razinu cijena. Drugi faktor je vrlo visoki rast plaća. Mi smo već sad u spirali; prvo su rasle cijene, pa je uslijedio visoki rast plaća, koji proizvodi novi rast cijena i tako u krug. To povećanje plaća je djelomično i odraz pregrijane ekonomije, odnosno izrazitog rasta ekonomije u kojoj nedostaje radne snage. Poslodavci su prisiljeni povećavati cijene da bi zadržali radnike. To sve podgrijava inflaciju', pojasnila je Vizek.

Pregrijavanje ekonomije

Rast gospodarstva od tri posto bi u sljedećim godinama, prema procjenama, trebao usporiti, baš kao i inflacija za koju ministar Primorac kaže da bi u 2025. godini trebala biti oko 2,7 posto. Dapače, on smatra da nema razloga za zabrinutost, jer se više ne bi trebao dogoditi dvoznamenkasti rast cijena dobara i usluga. No, predvidio je da bi jednoznamenkasti rast iznad željenog (dva posto godišnje) mogao trajati dulje. Vizek također smatra da je to izgledniji scenarij, ali se ne slaže s njegovom procjenom da se to može regulirati kontrolom deficita i smanjenjem potrošnje.

'Ograničavanje deficita nam u ovoj situaciji nije potrebno. Potrebno je ograničavanje javne potrošnje koja ne doprinosi potencijalnom rastu gospodarstva. To je sva potrošnja koju vidimo. Izraziti rast plaća kojeg vidimo u posljednje dvije godine se generira dominantno iz javnog sektora. To su sve stvari, koje će se, kad presuši novac iz Fonda za oporavak i otpornost, pokazati na deficitu. Zasad to vidimo kroz preveliku potrošnju i visoke javne rashode za stvari koje ne doprinose ukupnom rastu hrvatskog gospodarstva, a koje završe u većoj potrošnji kućanstava, a potom i u većim cijenama', upozorila je Vizek i dodala kako bi Vlada mogla izaći ususret dijelu sindikata koji su nezadovoljni ranijim rastom plaća te im ponovno povećati plaće iznad razine inflacije, što će ponovno potaknuti rast cijena.

Nema lijeka za inflaciju?

U takvoj konstelaciji, iako ministar Primorac uvjerava da nema razloga za zabrinutost, ipak zabrinjavajuće zvuči njegova izjava da 'nema lijeka za inflaciju, niti to itko može riješiti odmah, instantno i sa svim mjerama koje postoje. Vlada nema instrumente za obuzdavanje inflacije, jer bi onda svaka vlada donijela dekret i spriječila rast cijena'. Ekonomistica Vizek smatra da se Vlada odrekla jedinog alata kojim može obuzdati inflaciju, a to je bivša hrvatska valuta - kuna.

'Mi smo se jedinog direktnog načina za kontrolu inflacije odrekli, a to su vlastita valuta i vlastite kamatne stope. Cijeli niz ekonomista je ponavljao da nam se može dogoditi situacija u kojoj ekonomska aktivnosti ili stope inflacije nisu usklađene s ekonomskom aktivnošću i inflacijskim stopama u zemljama eurozone oko kojih se sve okreće. Sad imamo situaciju da hrvatske prilike odudaraju od prosječnih prilika u eurozoni i monetarna politika eurozone nama ne odgovara. Smanjenje kamatnih stopa, što se trenutno događa, nama to može proizvesti dodatni rast inflacije', upozorila je znanstvena savjetnica Ekonomskog instituta.

Neopravdano podizanje cijena

S druge strane, ministar gospodarstva Ante Šušnjar je apelirao na građane da budu odgovorni u potrošnji, koja, usput budi rečeno, raste 20 mjeseci zaredom te pozvao na kažnjavanje trgovaca koji neopravdano podižu cijene. Kako bi to trebalo izvesti nije objasnio.

Zanimljivo, građani su primijetili rast cijena flaširanih pića i vode nakon povećanja povratne naknade sa sedam na deset centi. Ministrica zaštite okoliša, Marija Vučković poručila je da je takvo podizanje cijena neopravdano, no iz Državnog inspektorata su otkrili kako neće izlaziti na teren jer to smatraju slobodnim formiranjem cijena na tržištu. S druge strane, nedavno je ugostiteljica iz Našica kažnjena s 300 eura, jer je pogriješila tijekom preračunavanja cijena iz kuna u eure, zbog čega je kapučino poskupio za cent, kava s mlijekom za sedam, pivo od pola litre za osam, a pelinkovac za 10 centi.

Takve mjere, pa ni uvođenje poreza na ekstraprofit kojeg zaziva oporba, upozorava ekonomistica, neće pomoći u smanjenju spirale rasta plaća i inflacije.

'Nijedan vid administrativnih mjera ili blaćenja onih koji podižu cijene na način za koji mi mislimo da nije primjeren, nažalost - ne pomaže. Znamo kako se inflacija suzbija. Mi smo se toga odrekli. Trenutno ovisimo o tome što će Europska središnja banka odlučiti. Država bi trebala pokazati suzdržanost prema povećanju plaća u javnom sektoru. To je jedan od mehanizama koji bi pomogao. Istovremeno, drugi mehanizam, snažni upliv novca iz EU fondova u Hrvatsku ne možemo zaustaviti, ali bismo trebali paziti na što trošimo taj novac. Trebamo trošiti novac na nešto što nam podiže proizvodnost ekonomije, a nama se događa suprotno', upozorila je Vizek dodavši da kratkoročno možemo čekati da se situacija smiri, ali da nam dugoročno predstoji borba za ograničavanje inflacije.

Ništa nije pomoglo

Njeni kolege s Ekonomskog instituta u Zagrebu nedavno su objavili istraživanje o utjecaju inflacije na najbogatija i najsiromašnija kućanstva u Hrvatskoj. Tako su u razdoblju od 2001. do 2021. proizvodi i usluge koje koriste siromašniji građani poskupjela za 52,6 posto, iako je službena inflacija u tom razdoblju iznosila 43 posto. No, cijene su još više, za 22 posto, skočile 2022. godine, a razlika u inflaciji između najbogatijih i najsiromašnijih kućanstava iznosila je više od šest posto.

Vlada je tu reagirala brojnim mjerama, od ograničavanja cijena energenata, pa i 30 osnovnih prehrambenih i higijenskih namirnica. Ministar Šušnjar je potvrdio kako bi se ta lista uskoro trebala izmijeniti. Osim toga, snižen je i PDV na prehrambene proizvode s 25 na pet posto, no građani to nisu osjetili, što je Šušnjar naposljetku i priznao.

'Većina struke je govorila da se smanjenje PDV-a, nažalost, zbog tržišne strukture u našoj maloprodaji neće preliti u džepove potrošača kroz smanjenje cijena. To se i dogodilo. Takve mjere, koliko god su pohvalne i socijalno osjetljive, jer PDV puno više opterećuje najsiromašnije građane, neće utjecati na smanjenje cijena. Zašto? To je pitanje za trgovce. Možda je stvar u smanjenju PDV-a na ključna dobra, koja građani moraju kupovati bez obzira na cijenu. Njihova cjenovna elastičnost je izrazito mala, što omogućuje maloprodajnim lancima da ne snižavaju te cijene, jer će to građani svakako morati kupiti', tvrdi Vizek.

Kako bilo, čini se da će bauk inflacije još neko vrijeme kružiti iznad Hrvatske. Građanima su tu ruke uglavnom vezane, a Vlada bi trebala, savjetuje Vizek, odoljeti pritiscima sindikata za dodatnim povećanjem plaća, jer postojeće mjere neće zaustaviti inflaciju, koju donekle može kontrolirati jedino Europska središnja banka svojim kamatnim stopama.