Prije nekoliko dana na LinkedInu sam se referirala na obvezu prijave poreza na kapitalnu dobit koja istječe krajem veljače. Post je izazvao neočekivanu pozornost, čiji je nastavak i ovaj tekst. U regularnim okolnostima činjenica da sam diplomirani ekonomist, MBA, investicijski savjetnik i sudski vještak za financije ne bi bila posebno važna, međutim u ovom kontekstu dobiva posebno značenje. Također, iz predmeta Oporezivanje na fakultetu imala sam ocjenu odličan. Možda ćete se zapitati: 'I što sad, kakve to veze ima s porezom na kapitalnu dobit u Hrvatskoj?' Nastavak teksta dat će odgovor na to pitanje.

Porez na kapitalnu dobit uveden je 1. siječnja 2016. godine i bila sam jedan od aktera te priče. Uz druge sudionike na tržištu, sudjelovala sam na nizu sastanaka u Ministarstvu financija i Poreznoj upravi, na kojima smo pokušavali objasniti da će uvođenje poreza na kapitalnu dobit dodatno naštetiti našem ionako još uvijek nedovoljno razvijenom tržištu kapitala. Inicijalni prijedlozi da se prijavljuje svaka transakcija srećom su odbačeni pa se današnji način oporezivanja može neiskusnom oku činiti čisto korektnim (prijava jednom godišnje, stopa 10 posto, nema poreza ako držiš dionice dvije godine). Međutim to nikako nije slučaj.

Zagrebačka burza upozoravala je u trenucima razmišljanja o uvođenju ovog poreza da će on imati pogubne učinke na naše tržište kapitala, a nekoliko godina kasnije to je i dokazao prof. dr. Tomislav Globan u svojem znanstvenom radu na predmetnu temu (sažetak).

Ono što sam na fakultetu naučila jest da postoje neki temeljni principi oporezivanja.

Izdašnost – porez mora prikupiti dovoljno za potrebe države

Nepoznati su podaci o tome koliko država prikupi od poreza na kapitalnu dobit. Aproksimacija prof. Globana iz 2016. godine iznosi 146 milijuna kuna, odnosno oko 20 milijuna eura. To je 0,36 posto državnog budžeta te godine. Moramo se složiti da nije baš izdašan. Koliko je samo tisuća papira isprintano i popunjeno, koliko je naloga provedeno da se prikupi ovaj iznos? Od PDV-a država je u 2022. godini prikupila oko 60 milijardi kuna, dakle iznos od poreza na kapitalnu dobit prikupi se za manje od jednog dana.

Uvođenje poreza na kapitalnu dobit bio je pokušaj naše države da konačno počne oporezivati imovinu onako kako su joj savjetovale brojne financijske institucije. Kod imovine možete birati nekretnine i kapitalnu dobit. Odaberite sami što bi bilo izdašnije.

Efikasnost – prikupljanje poreza mora biti jednostavno i jeftino

Naš je prijedlog bio da država imenuje jedinstveno mjesto koje bi za hrvatske građane temeljem podataka s Burze jednom godišnje izračunalo poreznu obvezu. To bi bilo doista jednostavno. U Sjevernoj Makedoniji upravo se uvodi porez na kapitalnu dobit i tamo će taj posao obavljati depozitorij.

Ali što uopće znači ‘jeftino’ kod ubiranja poreza? Prikupljanje PDV-a sigurno nije jeftino, ali prikupi se oko 60 milijardi kuna. Međutim prikupljanje poreza na kapitalnu dobit odvija se uz znatno teže prikupljene podatke i sa znatno više osobnog napora poreznog obveznika. I na kraju – kako država uopće može provjeriti točnost onoga što je u prijavi? Je li ikad provjeravala? Je li obavljen ijedan porezni nadzor nad prijavom poreza na kapitalnu dobit i kakvi su bili rezultati? Osobito ako je taj konkretni porezni obveznik kupovao, primjerice, dionice u Americi i kriptovalute preko dvije aplikacije.

Ugodnost plaćanja

Ovo nam se može učiniti pomalo smiješnim. Zašto bi državu bilo briga za to da nam je ugodno plaćati porez? Ako državu gledamo kao veliku tvrtku, a ona to i jest jer ima zaposlenike, imovinu i obavlja određene poslove za nas, onda bismo mi, njeni korisnici, ali i izvor prihoda, trebali osjećati ugodu prilikom interakcije. Ako ne ugodu, onda barem minimum neugode.

I tu dolazimo do Priručnika za popunjavanje JOPDD obrasca. Izdao ga je TEB 2018. godine. Sa svojih zastrašujućih 418 stranica daje upute kako da porezni obveznik koji iskreno želi ispuniti svoju obvezu prema državi podnese odgovarajući obrazac koji, usput budi rečeno, ima tri stranice. Na kraju priručnika nalaze se šifarnici (45 stranica).

Kad je knjiga stigla, oblio me hladan znoj. Porezne prijave bez problema popunjavala sam i sebi i prijateljima (dok Porezna to nije počela raditi sama). Mislila sam: 'Piece of cake.' Ali ne… nažalost, ne. Da bismo popunili prijavu poreza na kapitalnu dobit, moramo se prvo baviti minucioznim računovodstvom (FIFO metoda svih transakcija), moramo prikupiti informacije iz puno izvora (banke, fondovi, broker, online aplikacija za trgovinu, kriptomjenjačnica…), onda sve te transakcije trebamo svesti na zajedničku znamenku i vidjeti jesmo li te godine zaradili ili izgubili novac. I onda na to platiti 10 posto poreza.

JOPDD obrazac možemo predati jedino elektronički, putem sustava ePorezna. Moglo se i poštom, ali ta je opcija ukinuta. Da se razumijemo, i dalje nam treba priručnik. Svaka rubrika ima silazni izbornik s jako puno opcija. Na kraju možete provjeriti jeste li ispravno popunili obrazac, ali kontrola se uglavnom sastoji od toga jesu li sva polja popunjena, a ne i je li ispravan sadržaj polja. I onda uplatimo koliko smo izračunali. Nakon nekoliko dana, ako je sve ispravno, uplata i JOPDD uparit će se u sustavu i imat ćemo informaciju da je naš dug nula. I to pod uvjetom da smo sve dobro napravili. Primjerice, ja nisam jer imam upozorenje da sam izvršila uplatu 2017. godine u iznosu od pet kuna za koju nisam kreirala JOPDD (jesam, ali sam ga poslala poštom i očito nije bio unesen u sustav).

Po mojoj procjeni, ako imate više od pet transakcija s više oblika imovine koja podliježe ovom porezu, potreban vam je financijski savjetnik. Niste do sada investirali? Vrlo je moguće da će vas, nakon što ste ovo pročitali, proći volja. Kupili ste neke dionice i nakon nekoliko mjeseci odlučili prodati jer ste uvjereni da će cijena pasti? Možda ćete odustati od te transakcije jer ćete u veljači gledati u priručnik o popunjavanju JOPDD obrasca i pitati se što vam je to trebalo.

Sve veći utjecaj tehnologije na naše okruženje, pa tako i na financijski sektor, trebao bi proces ulaganja učiniti bržim, pouzdanijim i elegantnijim. Trebali bismo se preko aplikacije identificirati i uspostaviti odnos s brokerom, kupiti vrijednosni papir, prodati ga, a u slučaju da smo na dobitku, trebali bismo platiti porez temeljem jedne uplatnice koju nam dostavi država na kraju godine, koju bismo onda platili internetskim bankarstvom.

Razvoj tržišta kapitala ključan je element otpornosti nekog gospodarstva na krizu. Druge su države s razvijenim tržištem kapitala znatno brže izlazile iz krize jer su se kompanije, umjesto u bankama koje su 'zatvorile pipe', mogle financirati dionicama ili obveznicama. Također, tržište kapitala može financirati projekte koji nisu prihvatljivi bankama – one koji nemaju imovine raspoložive za hipoteku, dakle baziraju svoj poslovni model na prodaji znanja. Upravo su takve, odnosno tehnološke kompanije, dovele do ogromnih efikasnosti na kojima se temelji gospodarski rast najvećih svjetskih ekonomija. Zemlje koje imaju razvijena tržišta kapitala jednostavno trče brže od nas, a s vremenom će se taj jaz sve više produbljivati.

Možda vam se čini da je teško pronaći vezu između poreza na kapitalnu dobit i tehnološki razvijenog društva, ali ona je tu. Neke su države tu vezu prepoznale i napravile upravo suprotno – omogućile su investicijske račune na koje, kada uplatite sredstva, slobodno investirate, i na tržištu kapitala i čak u startupe, a sve dok imate novac na tom računu, ne plaćate porez na kapitalnu dobit. Ovo je vrlo elegantan način da država stimulira ulaganja upravo u klasu imovine koju u tom trenutku ocjenjuje bitnom za ostvarenje svojih gospodarskih ciljeva.

Sve su to razlozi zbog kojih sam na LinkedInu i napisala objavu o JOPDD obrascu i drago mi je da je izazvala veliku pozornost, jer to je očito i dalje vruća tema u investicijskoj zajednici, ali i šire, i treba je povremeno adresirati kako bi se ostvarili pozitivni pomaci u tom smislu. Ne bi se trebalo događati da nas jedan obrazac dijeli od slobodne, inovativne ekonomije koja može investirati u najpotrebnije, najatraktivnije ili najinovativnije grane, a čini se da je ovdje upravo to slučaj.