Nakon što su oba stožera najprije otkazala dolazak, pa je na poziv na novi termin odgovorio samo jedan stožer te se to pretvorilo u intervju tjedna s predsjednicom, u ponedjeljak navečer građani su imali prilike svjedočiti izravnom dvoboju Zorana Milanovića i Kolinde Grabar Kitarović.

Format je svakako bio neusporedivo svrsishodniji od onog u prvom krugu te je doista stvorio uvjete za žestok verbalni okršaj dvoje ljudi koji u studiju RTL-a nisu samo sučelili svoje persone u borbi za Pantovčak, već se posredno, u dobrom dijelu više od dva i pol sata emisije radilo o frontalnom sukobu HDZ-a i SDP-a, koje su za tu priliku personificirali Kolinda Grabar Kitarović i Zoran Milanović. Premda potonje nije bila svrha i namjera sučeljavanja, uzmemo li obzir to da su te dvije stranke (i dalje) dvije najpopularnije i najsnažnije političke opcije, koje jedine mogu pretendirati na mjesto premijera, ne možemo nužno reći da gledatelji sinoć nisu dobili adekvatan sadržaj.

Poput Murrayja i MacDowell u 'Beskrajnom danu'

U nekim trenutcima emisije voditelji RTL-a kao da više uopće nisu bili potrebni jer se sučeljavanje krenulo odvijati prema autopilotu, kandidati su ga sâmi vodili – umjesto da dobijemo jasne odgovore na sva postavljena pitanja, svjedočili smo tome da su se replike i protureplike koristile za nastavak prethodno zacrtanih, a nerijetko i pomno uvježbanih retoričkih figura, teza i konstatacija. S jedne strane možemo to pozdraviti jer je unijelo jasnu dinamiku u sučeljavanje, s druge pak strane pozorniji gledatelji jasno su mogli zamijetiti to da su neka pitanja ostala neodgovorena, dok su se neki odgovori, kao i međusobne optužbe, pak stalno opetovali i, uz veće ili manje stilske varijacije, provlačili kroz cijelu emisiju. Bilo je momenata kada smo mogli pomisliti da (ponovno) gledamo Billa Murrayja i Andie MacDowell u filmu 'Beskrajni dan'.

Kako su voditelji na početku emisije bili pojasnili, tematske su cjeline stožerima bile javljene unaprijed, što je omogućavalo stanovitu pripremu kandidata. Grabar Kitarović to je iskoristila, stoga je imala neke brojke (poput podatka o prosječnoj plaći i mirovini u zemlji) precizno spremne, dok se kandidat SDP-a odlučio više oslanjati na vlastitu brzinu jezika i umješnost snalaženja u danom trenutku.

Ostaje posve nejasna i pomalo bizarna činjenica da su pred kraj emisije voditelji ustvrdili kako su im iz režije javili da jedan od stožera traži da se preskoči dio kratkih, izravnih pitanja, bez mogućnosti na repliku. Iako su se naknadno oba stožera, odnosno njihovi voditelji, ogradili od toga, da bi potom RTL riješio misterij, zanimljivo je primijetiti kako je Grabar Kitarović pokušavala implicirati to da možda valja privesti debatu kraju jer već 'dugo traje' i 'gledateljima je dojadila'. Dvoboj je doista u tome trenutku bio već pomalo naporan za gledanje, no nitko od kandidata ne bi si smio dopustiti izbjegavanje odgovaranja na izravna i provokativna pitanja. Pitanja koja su uslijedila doista su bila dobro koncipirana, no opet su kandidati djelomično uspjeli izbjeći jasna pozicioniranja.

Staloženiji, dosljedniji i uvjerljiviji?

Oni koji su očekivali jasnog pobjednika ove debate u ponedjeljak su razočarani otišli na spavanje. Bit ovog sučeljavanja bila je uvjeriti gledatelje, odnosno birače, kako je jedna od dvije ponuđene osobe staloženija, dosljednija i uvjerljivija za ulogu predsjednika Republike te kako raspolaže s više znanja, razumijevanja i iskustva koje je potrebno za obavljanje te dužnosti.

Međutim, dok su se u prvom sučeljavanju na nacionalnoj televiziji Milanović i Grabar Kitarović mogli dobro kontrolirati, stoga i istaknuti te odskočiti od ostalih kandidata, u izravnom su srazu bili ogoljeni, sa svim svojim ranije poznatim nedostatcima koji ih opterećuju i osobno i politički.

Milanović je ponovno bio pretjerano agresivan i negalantan u komunikaciji te se nije mogao suzdržati od udaraca ispod pojasa i osebujnih metafora. Grabar Kitarović je ponovno štreberski, ziheraški guslala stalno po istom te je možda pokazala staloženost, no svakako ne i sposobnost kreativnog i imaginativnog razmišljanja i konverziranja.

Pitanja voditelja omogućila su, barem djelomično, da se na čistac izvede oboje kandidata te da se fokus sučeljavanja prebaci na ono što je doista zadaća državnog poglavara, a tiče se ponajprije vanjske, obrambene i sigurnosne politike. Nažalost, nismo imali priliku doista čuti konkretnija razmišljanja i raspravu oko borbenih zrakoplova, mirovnih misija i Schengena, ali je zato prevelik dio emisije posvećen gospodarskim pitanjima, pogotovo evaluaciji makroekonomskih pokazatelja koji bi trebali svjedočiti o relativnom uspjehu pojedine vlade. Bilo je to međusobno nadmetanje u kojemu se protivniku pokušavalo oduzeti politički legitimitet optužbama za nečasno ili neprihvatljivo ponašanje, tako da nas je sučeljavanje vratilo u doba rašomonske zavrzlame oko određivanja mandatara za sastav Vlade 2015. godine, u šator u Savskoj 66, ali i u hodnike na Zrinjevcu ranih 90-ih godina.

Taktika kandidata počesto se vodila logikom difamacije, odnosno ocrnjivanja karaktera. Grabar Kitarović uporno je ponavljala rečenice koje HDZ koristi kako bi optužio SDP da je odnarođen te da se ne skrbi za interese Hrvatske, Hrvata u BiH i hrvatskih branitelja. Milanović je implicirao, baš kao što će to kritičari HDZ-a reći i za neke njegove druge istaknute prvake, kako se Grabar Kitarović druži s ljudima koji imaju problema sa zakonom te kako nevjerodostojno tumači Ustav, shodno interesima vlastite političke opcije. Obje linije argumentacije bile su zamišljene kao osobni napadi, no posredno se ponovno radilo o tome kako su oboje na sebe preuzeli uloge predstavnika HDZ-a i SDP-a. Često bi druga strana najavila protunapad u kasnijem dijelu emisije, no njega na kraju nikada ne bi došlo jer su se debatanti izgubili u međusobnim replikama na repliku.

Frcalo je tijekom dvoboja i od iznošenja svakakvog prljavog rublja i navodnih ili stvarnih uvida u privatne detalje početaka njihovih diplomatskih, a zatim i političkih karijera, kao i u stvarne ili zamišljene domete njihovih međunarodnih kontakata i ostvarenja. Posebice u potonjem kontekstu razgolitila se sva provincijalnost pristupa međunarodnoj politici koja dominira hrvatskom javnošću. Dobro je to što se za mjesto državnog poglavara i svojevrsnog 'prvog diplomata' natječe dvoje bivših diplomata. Nije dobro to što su i njih dvoje preuzeli diskurs periferije u kojemu se međusobno natječu u tome tko si je veći 'kompić' s kojim svjetskim moćnikom te tko je veća 'faca' u pokazivanju zubi istim takvim liderima velikih i snažnih zemalja.

Hrvatskoj ulozi u međunarodnim odnosima treba pristupati trezveno i realno, uvijek s nacionalnim interesom na pameti, no i sa sviješću o možebitnim ograničenjima koja proizlaze iz geopolitičkih i ekonomskih zadatosti. Velika je odgovornost predsjednika ili predsjednice upravo u tome na koji način promišlja i zamišlja ulogu naše zemlje u međunarodnim odnosima.

Što zapravo kažu ankete?

Na sučeljavanju u ponedjeljak Milanović i Grabar Kitarović nisu ostavili nikakve iluzije o sebi i potvrdili su ono najgore što građani koji su pobliže upoznati s njihovim likom i djelom već ionako znaju. Oboje kandidata ispravno je procijenilo kako ovo nije borba za Škorine birače, već borba za neku dozu vjerodostojnosti i uvjerljivosti, borba za one birače koji su u prvom krugu ostali kod kuće ili one kojima niti on, niti ona nisu baš velika motivacija da izađu na biralište petog siječnja. U motiviranju izbornih apstinenata leži ključ pobjede u drugom krugu, kao i u dodatnoj mobilizaciji vjernih pristaša koji imaju jasno izraženu stranačku identifikaciju, no dosad nisu svi 'dovučeni' na birališta.

Ova debata nije bila prijelomna točka u kampanji za drugi krug, a ostaje nam vidjeti hoće li biti mogućnosti i volje za još koje sučeljavanje, otprije najavljeno na drugim televizijskim kućama.

Ako ne debata, što nam može reći išta o možebitnom konačnom ishodu predsjedničkih izbora? Kao i u prvom krugu, ono što možemo jest sagledati agregatne rezultate javno dostupnih anketa te uz pomoć linearnog modela pokušati ekstrapolirati rezultat u budućnosti. Priloženi grafikon pokazuje nam trend smanjivanja razlike između Milanovića i Grabar Kitarović i njegovu mogućnost da ju prestigne (i) u drugom krugu. Međutim pouzdanost modela, posebice za Milanovićev trend, podosta je niska, tj. dobar dio varijance rezultata ostaje neobjašnjen, stoga i podložan drugim faktorima.