Ne volim to raditi, malo mi je neukusno, ali ovaj mi se put čini da trebam. Prije nešto više od godine dana objavio sam ovdje kolumnu pod naslovom "Janici ne pakovati", osupnut činjenicom da je Janica Kostelić pristala ući u politiku, Oreškovićevu vladu i Šustarovo ministarstvo. Kome se dade čitati cijeli članak, neka klikne na link, a za one kojima se ne da - samo kratki citat, da ne kažem autoplagijat:

"Kome to može ići u prilog? Može li samoj Janici? Nema šanse. Ona je navikla svojom elegantnom silinom drobiti stotinke suparničkih sekundi, a ovdje će se odmah susresti s (u Hrvata standardnim) političkim planom da se neki konkretni potezi u resoru doista izvedu tek potkraj treće godine mandata, ali nipošto ne skroz do kraja. U međuvremenu će biti izlagana rafalnoj paljbi sa svih strana, i opravdanoj i neopravdanoj i perverzno-naslađivačkoj. Ne treba čovjeku ni osnovna škola, kamoli državna matura, da shvati kako mu to nimalo ne treba."  

A prije nešto više od mjesec dana objavio sam ovdje  i kolumnu pod naslovom "Kultura nasilja - našeg, vašeg i njihovog. Opet, za nestrpljive, mali autocitat:

 "Zaklonjeno domoljubljem, imetkom, licemjerjem, egzistencijalnim očajem ili nečim stotim, nasilje se (naše i vaše; plus moje, naravno, pa i ja sam vaš) zavuklo u svaku poricu bića ovog društva. Negdje više, negdje manje, negdje pliće, negdje dublje, negdje opasnije, drugdje bezazlenije, ali - zlostavljanje je sveprisutno u našim životima. I trpimo ga i činimo; i opiremo mu se i gojimo ga, sve u isto vrijeme. Pogledajte što nas najviše zabavlja samo na televiziji: kriminalističke serije sa sve izopačenijim zločincima i reality showovi u kojima kandidati kinje jedni druge, voditelji i moderatori sve njih skupa, a svi zajedno nas, koji u tome uživamo i naknadno se, ćaskajući, naslađujemo."

Što je bio okidač za divljaštvo?

Janica i nasilje spojili su se prije desetak dana u istu rečenicu, u "slučaj Supetar", koji su potom svi krenuli na sve strane komentirati i interpretirati, i ovako i onako, a da pritom nitko nije, niti može biti, sasvim u pravu. Što - tako tipično hrvatski!  - nitko nije ni sposoban priznati.  

Je li gnjusno iživljavanje frustriranih mužjačića na trajektu i u supetarskoj luci podvedivo pod pojam "seksizam"? Jest! No, je li Janica napadnuta samo zato što je žena, a ne muškarac? Ne, to što je žena definitivno nije (kao što to nije ni činjenica da je, eto, Zagrepčanka u Dalmaciji) razlog divljačkog nasrtaja.

A opet, da je uz nju i njene dvije kolegice na trajektu bio i jedan stameni šutljivi muškarac, koji ispod sakoa možda drži službenu iskaznicu i zakočen pištolj - bi li se šupčići usudili vikati ono što su vikali i blokirati im izlaz iz trajekta? Ne vjerujem. Bi li se isto dogodilo da je na Janičinu mjestu u MZOŠ-u već godinu dana netko muškog spola? Ne znam, možda i bi. I povici bi bili isto intonirani, jedino što bi urlajuća melodija i uvodni stih zacijelo bili drugačiji, prilagođeni imenu i spolu tog zamišljenog državnog tajnika za sport. A tad to - mislim na ono s pušenjem - ni po čemu i ni od koga ne bi bilo proglašavano seksizmom. A trebalo bi biti.

Ključna stvar koju je Janica napravila bila je promptna prijava policiji. Ključna i jedina ispravna reakcija u takvoj situaciji! Je li policija kriva što je postupila prema prijavi? Nije. Bila bi kriva da se oglušila, kao što se oglušuje u gomili slučajeva prijetnji i verbalnog nasilja. Međutim - to što se ovaj put odazvala - čini li je to više ili manje krivom za sve ranije propuštene prilike za pokazivanje odlučnosti i nulte tolerancije, pogotovo za one što su rezultirale teškim nasiljem, pa i smrtnim ishodima zlostavljanih prijavitelj(ic)a?

Osobno sam, budući da se počinjena zla i grijesi propusta ne mogu popraviti, sklon aboliranju svih policijskih oglušivanja dosad, ukoliko je "slučaj Supetar" znak da je konačno počelo vrijeme kad će policija bezuvjetno i energično reagirati na svaku prijavu svake fizičke i verbalne prijetnje, bilo kome. A ako je posrijedi drugačiji scenarij - onaj po kojemu je Janica i napadnuta i branjena samo zato što je državna dužnosnica, dakle niti "samo" zato što je žena, niti "samo" zato što je izložena uvredama i bijesu jačih od sebe - mogu samo rezignirano zapjevati varijaciju na onu supetarsku: "Oj državo, oj državice...".

Prisilni rad, pritvor, pravosuđe... 

Ali, to nije sve! Umalo zaboravismo pravosuđe, tu ključnu polugu svekolikog državnog ustroja. Je li pet dana pritvora, dosuđenih istog dana (usput rečeno - neradnog!), sedmorici promuklih drkadžija preteška kazna, odnosno mjera opreza? Jest! Trebalo im je odmah, svakome, rebnuti po 24 sata u pritvoru, dok ne svane radni dan, i maksimalnu moguću prekršajnu novčanu kaznu. (To što bih ih ja, da sam vlast, poslao da odmah, obnoć, do jutra, iskopaju barem sedam kubika kamenja na pristupnom prilazu Pelješkome mostu, to je samo moj problem). Viša sudska instanca poništila je takvo rješenje i pustila ih na slobodu drugog radnog dana - sasvim dovoljno da onjuše zatvorsku tjeskobu i, daj bože, malo razmisle o tome što su napravili.

Ostaje nam nadati se da će pravosuđe i u njihovu slučaju reagirati jednako brzo kao u slučaju onog bolskog divljaka koji je s leđa udario višestruko neosuđivanog nasilnika Zdravka Mamića i bacio ga u more. Njemu je (iako je napravio teži prekršaj od ovih u Supetru, jer su posljedice mogle biti i opasne po život) dopušteno da se nakon privođenja brani sa slobode, ali je već idućeg tjedna osuđen, još nepravomoćno, na devet dana zatvora. Malo? Da, malo. Ali vidjet ćemo što će još donijeti i žalbeni postupak i koliko će potrajati...

Da se vratimo na početak: prvi zlostavljači Janice Kostelić bili su oni koji su je skinuli s Olimpa i gurnuli u močvaru, prije godinu dana. Ovo što se dogodilo u Supetru samo je nastavak tog inicijalnog nasilja. Nasilja koje živi u svakoj pori ovog društva, nasilja koje se namnožilo samo zato što smo mu to svi mi, i država i društvo, četvrt stoljeća popuštali - netko zbog straha, netko iz licemjerja, netko radi osobne koristi, svejedno. I bit će ga sve više, dok se god svaka, ali baš svaka prijetnja i ugroza ne budu tretirali jednako brzo i jednako strogo kao u slučaju napada na Zdravka Mamića i Janicu Kostelić.