Malo je reći da je Hrvatima, nakon četiri godine krize, već pomalo puna kapa loših vijesti. Nakon što smo uoči izbora mjesecima bili zasipani člancima i prilozima o kriminalnim aktivnostima pod pokroviteljstvom državnih struktura – od bojanja tunela, Hypa i Podravke, do Sanadera i Fimi medije – u zadnje vrijeme kriminalne su aktivnosti i njihovi akteri svoje mjesto na novinskim i internetskim naslovnicama ustupili svojim žrtvama. Nema, tako, dana u kojem ne osvane neka vijest o novome stečaju, otkazima i nezaposlenima, propalim firmama i ugroženim ljudskim egzistencijama.

Bilo je, stoga, pravo osvježenje ovih dana čuti i vidjeti da nekima u Hrvatskoj i dalje ide poprilično dobro. Evo, recimo, Hrvatskim šumama koje su – dakako, za potrebe opuštanja svojih 'radnika' - staru šumarsku kuću u istarskome Valbandonu pretvorili u luksuznu vilu s bazenom. S podjednakim su užitkom hrvatskih građani - kao konačni i stvarni vlasnici tih i sličnih luksuznih zdanja – mogli doznati da ni Hrvatske vode proteklih godina nisu zaostajale u oplemenjivanju imovine koja im je dana na korištenje. U uvali Škar na šibenskome području to je javno poduzeće prije desetak godina, u zgradi koju je dobilo od MORH-a, utemeljilo Glavni vodnogospodarski laboratorij za srednji Jadran. Jasno, bilo bi šteta da taj prostor, koji su Hrvatske vode tako temeljito preuredile da – onako ograđen, okružen teniskim terenima i boćalištima, s uređenom plažom i nasutom i betoniranom obalom pripremljenom za prihvat brodica – više sliči kakvom mondenom ljetovalištu negoli dosadnom laboratoriju, ne bude i potpuno iskorišten. Stoga tek vikendom, nakon što dvojica zaposlenih analitičara laboratorija završe svoj radni tjedan, sve mogućnosti toga prostora dođu do svog punog izražaja. Zasigurno, nemamo razloga u to sumnjati, i ovdje su u središtu pozornosti toga javnog poduzeća umorni i stresom opterećeni radnici iz njenog zagrebačkog sjedišta.
Pa vi onda recite da je kriza! Ma, kakva kriza?! Koliko li takvih mjesta iz snova država, županije, gradovi i općine te državna i javna poduzeća po Hrvatskoj imaju i za što se sve ti prostori koriste, vjerojatno samo Bog zna. A vjerojatno čak ni njemu nije poznato koliko ukupno imovine, uknjižene i neuknjižene, sve te javne strukture posjeduju. U zemlji u kojoj se već mjesecima prebrojavaju njezini zaposlenici, uređeni registar imovine s naznakom svrhe i namjene teško da ćemo tako skoro ugledati. A bi li sva ta imovina i pametno gospodarenje njenim potencijalima bio poželjniji put za izlazak iz krize od dodatnih poreznih opterećenja već ionako preopterećenih građana i poduzeća?

Pogledajmo primjerice, Hrvatske šume. Upravljaju s više od dva milijuna hektara šumskih površina: režu, pile i prodaju drvo, iznajmljuju lovišta i odmorišta ... Uz to su prošle godine od gospodarstvenika, putem obvezne naknade koju ubiru, uzele više od 350 milijuna kuna. A godinu su završile s tek 20-ak milijuna kuna dobiti. I još vuku 700-tinjak milijuna kuna duga! Imati na raspolaganju dva milijuna hektara šumskoga bogatstva i takav poslovni rezultat, e za to stvarno trebaš biti umjetnik. Da bilo tko od vas ima, šta ti ja znam, tisuću hektara šume, pa taj bi bio bogataš! I sigurno ne bi mirno promatrao kako mu trupci iz šume nestaju, a uprava naručuje luksuzne limuzine s kožom presvučenim volanima, kako su to ovi 'državni šumadijci' činili još i prošloga ljeta, u jeku najveće svjetske krize u proteklih nekoliko desetljeća. Zašto to država dopušta, pa onda manjak potrebnih prihoda otima od svojih građana i poduzeća, to normalnom čovjeku nikad neće biti jasno.

Slično je, nažalost, gdje god se okreneš. Što, primjerice, uopće misliti o stanju u kojem država, koja ni sama ne zna koliko silnih kvadrata ima, troši stotine milijuna kuna za najam zgrada u kojima je smjestila ta silna ministarstva i nebrojene agencije? Ako zgrade koje imaš nisu prikladne za ono što ti treba, iznajmi ih ili prodaj, pobogu, pa tim novcem napravi ono što ti treba, a građane i gospodarstvo rastereti nepotrebnog troška.

Ima li ova nova vlada znanja i sposobnosti za takve temeljite zaokrete u upravljanju ovom zemljom i te tzv. 'strukturne reforme', ili će i ona svoj mandat potrošiti na pretakanje 'iz šupljega u prazno', nakon ovih prvih 100-tinjak dana vlasti, nije još moguće reći. Hoće li i njoj biti važnije uhljebiti svoje zaslužne partijske kadrove, koji će se onda umjesto dosadašnjih moći opuštati po Valbandonima i šibenskim uvalama, ili joj je stvarno stalo do toga da se hrvatskim potencijalima napokon počne upravljati u maniri dobrog gospodara?